Iako je prosvjed umirovljenika i radnika “Hrvatska zajedno za veće plaće i mirovine” uspio, nisu se svi s njega vratili zadovoljni. Dapače, mnogi su ostali razočarani (pre)malim odazivom onih koji u ovoj državi najgore žive. Jedna od njih je naša čitateljica Melica.
“Bila sam na prosvjedu za veće mirovine i mogu reći samo jedno: jako sam ljuta. Umirovljenika je bilo, ali da je došao svaki deseti koji na vašem Facebooku od jutra do mraka jauče o malim mirovinama, Trg bi bio krcat. Ovako je bilo poluprazno. Sramota. A kad se treba dočekivati sportaše, onda dolaze i kljakati i gladni pa govore da im je srce puno Hrvatske. Gdje su ti sportaši danas? Što je danas radila Hrvatska?” pita se Melica.
“Umirovljenici na promenadi”
Kaže, tramvajem je išla od Dupca do središta grada. ” Gledam, ispred svakog dućana hrpe penzića, vuku pune torbe, šetkaju lagano kao da su na promenadi. Ima ih svugdje, ali na prosvjedu ne. I sutra će im opet svi biti krivi, samo ne oni sami. Po gospodu je valjda trebalo poslati taksi da ih pokupi i još im platiti da dođu prosvjedovati za vlastite mirovine. Oni valjda misle da je netko drugi obavezan boriti se za njih, kao da su bogom dani. Njima ništa nije dovoljno dobro i nitko nije dovoljno pametan da bi ga poslušali.”
“Zato i žive tako kako žive: na najprimitivniji način: jesti, piti, roditi djecu i to je to. Od pravog života ništa nemaju niti ga žele. Najgore od svega, nisu došli ni zbog svoje djece ili unuka koja će sutra biti u mirovini. To je taj mentalitet ‘u se, na se i poda se’. Ne misli se dalje od nosa”, bijesno nastavlja.
“I na ulazu u Maksimir u 11:30 sve je bilo puno penzionera koji idu na španciranje. Za to imaju vremena i snage, a za produžiti 15 minuta dalje do Trga bi ih boljele noge i križa. Jadan smo mi narod. Zapravo, zaslužujemo i gore nego što nam je. Zavidni smo kad netko drugi ima nešto više, a prelijeni da bismo napravili išta za sebe.”
“Pa pogledajte tko glasa i kako razmišlja. Počet ću stvarno misliti da su penzioneri postali problem u ovoj državi. Da sam na Plenkovićevom mjesto i ja bih im se sprdala da to vidim. Smanjila bih im još. Njemu je ovo danas puna šaka brade”, zaključuje.
“Gdje su ti ‘pravi’ domoljubi danas?
Čitateljica Danica nam je putem Facebooka uputila komentar u kojem ukazuje da na prosvjedu domoljuba nema. “Je li došao Ćipe, Penava, svi veliki domoljubi koji se bore za narod? Gdje ste sad? To je hrvatski narod, a ne samo zagrebački”, pita Danica.
Doduše, bilo bi i čudno da se zastupnici vladajuće koalicije pridruže prosvjednicima protiv Vlade. Ali tu su i domoljubni umjetnici poput Thompsona, kaže.
“Kad bi rušili Tomaševića, došli bi iz cijele Bosne i Hercegovine, iz Njemačke, a za radnika i penzionera vam je teško. Uzalud vam ruka na srcu dok slušate himnu. Sad se vidi koliko volite hrvatski narod. Gdje si, Skejo? Ne treba ti obilježje, dođi sa svojom svitom u trenirkama i dokažite koliko volite hrvatskog čovjeka. Nema vas. Normalno”, rafalno sipa Danica.
“Žao mi je što nisam na vrijeme emigrirao”
Robert je bio na prosvjedu zbog, kako kaže, sebe i svoje djece. “Imam dvoje studenata. Ne želim da žive u zemlji u kojoj će raditi za golo preživljavanje. Sramotno je ovo što se radi u našoj zemlji, a vlast se hvali kako se nikad nije živjelo bolje.”
“Danas samo žalim što nisam odselio dok je bilo vrijeme ili barem otišao desetak godina u Njemačku zaraditi nešto penzije. Najgore je što se zaglupljuje narod koji je već sada lijen, neobrazovan i nikakav. I onda mi takvi mjere domoljublje”, piše na našoj društvenoj mreži bijesan na botove – anonimne profile – koji prosvjednike nazivaju “crvenima”, “četnicima”, “neradnicima” ili “sektašima”.
“Prosvjedovala sam, ali ne za veće mirovine”
Umirovljenica Višnja je bila na prosvjedu, ali kaže da joj je drago što se drugi umirovljenici nisu odazvali u većem broju. Mirovine su, smatra, bolje od onoga što bi realno trebale biti. “Ljudi nisu glupi i znaju da im je mirovina bolja no što su zaslužili. Bila sam, mada nisam jedna od nezadovoljnih i mislim da je prosvjed bio uspješan. Uspješan zbog mnoštva mladih za čije plaće se treba boriti”, objašnjava.
“Imam pametnijeg posla od prosvjedovanja”
Javljaju se, dakako, i oni kojima nije palo na pamet prosvjedovati na tako lijep sunčan dan. “Tko nema pametnijeg posla nek’ prosvjeduje. Meni samo smeta što zbog toga zatvaraju promet da ljudi ne mogu normalno prolaziti gradom. I čemu toliko zastava? Samo im fali jedna u duginim bojama”, “analizira” komentatorica sakrivena iza pseudonima.
Što je radila i je li zadovoljna mirovinom, nije rekla. Ali, po svemu sudeći nije joj loše u životu. Samo se nadamo da sutra neće na našoj stranici pisati kako joj mirovina nije dovoljna za dostojanstven život.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!