Korisnika starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika u Hrvatskoj ima tek nešto manje od 66 tisuća, no rani izlazak u svijet rada i najmanje 41 godina staža “prije roka” nisu im donijeli velike mirovine. Je li vrijedilo rano početi i dugo raditi za mirovinu koja je često manja od prosjeka? To je pitanje koje si, razočarani načinom izračuna, postavljaju mnogi naši čitatelji. Više o toj temi možete pročitati i na ovoj poveznici.
Mima: Barem sam bila sretna na poslu
Umirovljenica Mima s 43 godine staža nije dogudarala ni do prosječne hrvatske mirovine. ”Dolazim iz manjeg mjesta pokraj Karlovca, imam 64 godine. U mirovinu sam otišla kao dugogodišnja osiguranica s 42 godine staža. Na to sam dobila još godinu dana za dvoje djece. Čitav radni vijek provela sam u istoj osnovnoj školi kao kuharica, što mi je i zanimanje. Imam srednju stručnu spremu”, opisuje umirovljenica Mima.
“Prosječna mirovina za 32 godine staža je 701 euro, a ja za 43 godine staža, sa zadnjim povećanjem, dobijem 688 eura. I što reći! Malo? Naravno. I da sam ostala raditi do 65. godine, bila bi mrvicu veća jer bi se obračunavala po istoj formuli.”
“Neki će reći da sam si mogla pronaći bolje plaćeno radno mjesto. Da, jesam. Ali nitko mi nigdje ne bi rekao: ‘Teta, bilo je jako fino, hvala.’ A ja sam to slušala više od četiri desetljeća. Neću zaboraviti ta dječja lica. Veća plaća? Mogla je biti. Veća mirovina? Bilo bi lijepo. Zadovoljno i nasmijano dijete? Vrijedilo je”, kaže gospođa Mima.
Draga: Mojih 47 godina rada vrijedi 750 eura
Umirovljenica Draga otkriva da je prikupila 47 godina staža, a mirovina joj iznosi 750 eura. Smatra da pripada kategoriji umirovljenika koji su najviše zakinuti. ”Cijeli život sam radila, nikad nisam išla na bolovanje. Kako danas živim? U 68. sam godini života. I danas radim na tri sata dnevno, od 7 do 10 ujutro kako bih mogla pratiti ove cijene po trgovinama.”
Razne potrepštine kupujem na akcijama u većim pakiranjima i tako si stvaram zalihe. Uoči blagdana, kad su veće akcije, na veliko kupujem brašno, šećer, grah, tjesteninu, sir, mlijeko, ulje, umjesto pršuta, kolača, i mesa. Praznike ne slavim. Pitaju me jesam li kupila bakalar, janjetinu ili pršut, a ja po ovom cijenama ne kupujem ništa od toga, niti namjeravam. Ne pušim, ne pijem, na kavu ne idem u kafić, ne putujem.”
”Svaki mjesec izdvojim novac kako bi u lipnju kupila ogrjev za zimu. Svaki mjesec također ostavim dio novca za servis automobila i registraciju. Sama spremam zimnicu, cvijeće uzgajam sama, ljeti nabavim krumpir na veliko. I tako prolazim kroz život. Nemam kredit, nemam dugovanja”, kaže umirovljenica sa zavidnom dugim stažem i manje zavidnom mirovinom.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
