Hrvatski umirovljenici teško spajaju kraj s krajem, no mala mirovina nije im dovoljno veliki poticaj za rad na pola ili cijelo radno vrijeme. Prema aktualnim podacima, manje od 40 tisuća umirovljenika koristi mogućnost rada uz zadržavanje mirovine.
S druge strane, sjever Europe obiluje zaposlenim umirovljenicima pa tako postoje istraživanja koja pokazuju da čak trećina švedskih umirovljenika ne prekida karijerni put ulaskom u mirovinu. Više o tome pročitajte na ovoj poveznici. I u Ujedinjenom Kraljevstvu mnogi umirovljenici rade; neki iz nužde, a neki kako bi zadržali aktivnost i osjećali se punopravnim dijelom zajednice.
Tako Mandy Kemp radi od šesnaeste godine, ali ni sa 70 ne može prestati. Donedavno je radila puno radno vrijeme, a sada tri dana tjedno radi kao voditeljica ureda kod financijskog savjetnika. Ima samo državnu mirovinu i kaže da od nje ne bi mogla platiti stanarinu i osnovne životne troškove.
“Prije svega je riječ o tome mogu li si priuštiti život. Nisam ljubiteljica socijalnih naknada, pa radije pokušavam sama”, rekla je za BBC. Kemp živi u Doveru u Kentu. Uzdržava i supruga koji zbog zdravstvenih razloga ne može raditi.
Iako voli posao i odgovara joj to što je zaposlena, kaže da joj se budućnost čini vrlo neizvjesnom. Ne vidi kako bi dugoročno preživjela bez posla, osim ako bi dobila otpremninu. Ili zgoditak na lutriji.
Sve više ljudi radi dulje
Dr. Andrea Barry iz neprofitne organizacije Centre for Ageing Better kaže da u posljednja dva desetljeća sve više ljudi radi dulje. Razlozi su dulji životni vijek i podizanje dobi za državnu mirovinu, ali i promjene u osobnim financijama. Posebno su pogođene žene koje su češće radile na nepuno radno vrijeme bez mirovinskih uplata ili su zbog skrbi o drugima prekidale radni vijek.
Dob za umirovljenje, kaže Barry, više nije čvrsta granica. Mnogi žele nastaviti raditi i nakon nje, no dio starijih ljudi zapravo nema izbora. Na rad ih tjeraju troškovi života, nedostatak ušteđevine i sve češći život u najmu. Izbora nemaju.
Nekima novac nije potreban
Drukčiji je primjer Jackie Haynes, koja će ove godine navršiti 80 godina. Ona radi na nepuno radno vrijeme kao koordinatorica aktivnosti u domu za starije Sussex Grange. Neki korisnici doma čak su i mlađi od nje, a posao joj, kaže, donosi društvo, prijateljstvo i osjećaj da je još uključena u život.
“Volim biti s korisnicima jer možemo razgovarati o starim vremenima. Još mi je važnije prijateljstvo. To me održava mladom”, kaže. Haynes financijski ne mora raditi jer ima nekoliko privatnih mirovina i vlastitu nekretninu. Novac joj dobro dođe za dodatne stvari i mirniji život, ali nije razlog zbog kojeg ostaje na poslu.
Sličan motiv ima i 78-godišnji Mike Sandford iz Redhilla u Surreyju. I dalje radi puno radno vrijeme kao strojarski konstruktor jer se boji što bi mirovina učinila njegovu mentalnom zdravlju. Treba mu, kaže, nešto što će mu poticati um i omogućiti da bude kreativan.
Sandford ima hobije. Fotografira divlje životinje i svira gitaru, ali smatra da mu to ne bi moglo ispuniti cijeli dan. “Penjao bih se po zidovima”, rekao je. Vidio je, dodaje, ljude koji nakon umirovljenja dane provode pred televizorom i s čašom vina, ali u tome ne vidi sebe. “Želim biti aktivan koliko god dugo mogu”, objašnjava svoj životni plan.
