‘Radit ćemo do 70, a mirovinu možda nećemo ni vidjeti’

Mirovina je za većinu mladih i dalje daleka životna faza, ali više nije tema o kojoj razmišljaju tek usputno kao što su razmišljale generacije današnjih umirovljenika. Novo europsko istraživanje pokazuje da se među mladima širi pesimizam i očekivanje da će raditi dulje od današnjih generacija. Dapače, dio njih računa i s mogućnošću da u mirovinu nikada neće otići.

Prema izvješću Voices for Choices 2026: Is Europe ageing fairly?, 35 posto ispitanih mladih Europljana očekuje da će se umiroviti između 65. i 69. godine. To je dob koja je još uvijek uglavnom u skladu s današnjim shvaćanjem kasnijeg odlaska u mirovinu. Ipak, zabrinjava podatak da 30 posto mladih očekuje rad nakon 70. godine ili smatra da možda nikada neće dočekati stvarnu mirovinu.

Istraživanje je provedeno među 2.000 mladih od 18 do 35 godina u šest europskih zemalja: Danskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Poljskoj i Španjolskoj. Sada je posve jasno da mladi mirovinski sustav više ne doživljavaju samo kao pitanje doprinosa, staža i zakonske dobi.

Svijet je nepošten prema mladima

Mladi danas razmišljaju o mirovinama kao o dijelu društvenog ugovora koji možda i nije pošten prema njima, posebno u svjetlu mirovinske arhitekture koja sve manje može računati na generacijsku solidarnost, a trošak starosti iz solidarnog prebacuje u privatno i osobno.

Kako smo već ranije pisali, mladi će iznijeti teret aktualnih mirovina, no tko će to učiniti za njih u vremenima demografske kontrakcije i nove industrijske revolucije u koju smo zakoračili?

Autori istraživanja navode da mladi sve češće dulji radni vijek ne vide kao izbor, nego kao posljedicu demografskog pritiska. Neki prihvaćaju argument da se radi dulje jer se dulje živi, ali to ne znači da takav rasplet doživljavaju pravednim. Drugim riječima, rad do kasne starosti postaje normaliziran, ali ne i poželjan.

Razlike između sjevera i juga

Razlike među državama postoje. Mladi u Danskoj i Italiji najčešće očekuju najdulji radni vijek, dok su mladi u Francuskoj i Poljskoj skloniji očekivati raniji izlazak iz svijeta rada. Ipak, zajednička nit je nepovjerenje u to da će sadašnji sustavi moći osigurati sigurnu starost onima koji ih danas financiraju.

U izvješću se navodi i izjava mladog Španjolca Antonija, koji dulji radni vijek opisuje kao nešto što možda proizlazi iz duljeg života i problema u mirovinskom sustavu, ali istodobno kaže da to ne smatra pravednim. Mladi razumiju računicu, ali nisu uvjereni da je teret raspoređen pošteno.

Za mlade je problem i to što odluke o mirovini moraju donositi vrlo rano, dok se istodobno nose s prekarnim radom, visokim troškovima stanovanja i pritiskom svakodnevnih troškova života. U takvim okolnostima, štednja za starost je važna, ali često gubi bitku s neposrednim životnim potrebama.

Izvještaj zato sugerira da su mirovine prvoklasno političko pitanje. Ako mladi očekuju da će dulje raditi, više uplaćivati i istodobno biti manje sigurni od generacija za čije mirovine trenutno rade, to izravno utječe i na tržište rada i na političke trendove. Može li Europa spriječiti da se starenje stanovništva ne pretvori u sve jači sukob generacija u kojem će se umirovljenici pokazivati kao teret društvu, a radnici žrtve nepoštenih politika?