Umirovljenici su rasipni čak i kad imaju male mirovine

U razgovorima s našim umirovljenicima otkrili smo da mnogi tek naknadno shvate koliko su ih neke svakodnevne odluke koštale. Neke su donijeli iz navike, neke iz straha, a neke u želji da uštede. Izdvojili smo primjere koji pokazuju gdje im novac najčešće neprimjetno odlazi.

Sindrom zatrpane kuće i kupovanje stvari koje već imaju

Kad smo umirovljenicu Jasenku iz Slavonskog Broda pitali kako planira provesti ljetne mjesece, njezini planovi nisu uključivali odmor, vrtlarenje ni kupanje, već ozbiljno raščišćavanje doma. Nakon što je troje djece otišlo od kuće, ona i suprug ostali su sami, zatrpani, kako kaže, od prizemlja do potkrovlja.

“Ne krivim djecu, ja sam ta koja je desetljećima samo gomilala i skupljala u strahu da bi moglo zatrebati. Umjesto da stvari služe meni, situacija je obrnuta”, iskreno nam je priznala Zbog nepreglednog kaosa i gomilanja kutija, kaže da često uopće ne zna što sve ima pa na kraju radije ode kupiti nego pretraživati.

“Proljetos smo otišli na kratko putovanje u Istarske toplice, i nisam mogla pronaći svoj manji kofer, koji je negdje zatrpan pa sam kupila novi. To mi se nije dogodilo prvi put, isto sam već napravila sa zimskom jaknom za koju ne znam u kojoj je kutiji spremljena, a prije toga i s novim paketom šalica za kavu koji kao da je u zemlju propao”, kaže iskreno.

Trka za popustima bez usporedbe cijena

Druga velika crna rupa u umirovljeničkim budžetima su prividne akcije. Natpisi poput “minus 10 posto za umirovljenike” djeluju kao magnet pa umirovljenici često kupuju više nego što trebaju u strahu da će propustiti dobru priliku. No, u toj trci za uštedom zapravo nasjedaju na marketinške trikove, potpuno nesvjesni da taj proizvod u susjednom supermarketu može biti jeftiniji po redovnoj cijeni.

Glavni razlog zašto novac ovako curi iz džepa jest potpuno nepoznavanje i neiskorištavanje modernih digitalnih alata. Većina starijih građana uopće ne zna da postoje besplatne web stranice i aplikacije za usporedbu cijena, poput Koliko.HR, gdje se u samo tri klika može vidjeti stvarne cijene i gdje je određeni artikl u tom trenutku najpovoljniji, za bilo koji grad.

Rezultat je takozvani učinak “naknadne pameti”, kad se umirovljenici tuku po glavi od muke nakon što u drugom ućanu vide nižu cijenu. To nam je priznala i umirovljenica Mirjana.

“U Plodinama na Krku kupila sam sam Ariel kapsule za rublje i platila ih čak 21 euro. Nekoliko dana poslije vidjela sam ih u Konzumu za nekih 10 eura i nisam mogla doći k sebi”, otkrila je. Da se samo minutu prije kupovine informirala i provjerila cijene na internetu, uštedjela bi 11 eura.

Skupe avanture zbog straha od internetske kupovine

Treća velika stavka na kojoj umirovljenici masovno gube novac jest digitalna nepismenost, koja se pretvara u ozbiljan i potpuno nepotreban trošak. Mlađe generacije sve rješavaju iz naslonjača, a stariji građani zbog straha od tehnologije i nepovjerenja prema internetu i dalje biraju tradicionalne, ali znatno skuplje načine kupovine i obavljanja usluga.

Ovaj problem posebno dolazi do izražaja u manjim i prometno izoliranijim mjestima. Umjesto da željeni proizvod, odjeću ili kućanski aparat jednostavno naruče preko interneta uz besplatnu dostavu ili minimalnu poštarinu, umirovljenici pale automobil i odlaze u grad u kupovinu uživo.

Kada se na cijenu samog proizvoda dodaju troškovi povratne autobusne karte ili goriva za auto te cestarine, te nezaobilaznu kava, a možda i ručak u gradu, ta kupovina postaje financijska katastrofa.

“Jednostavno me strah tog interneta, kartica i da će me netko prevariti. Radije sjednem u auto i odem na Kukuljanovo iznad Rijeke, tamo su sve trgovine. Znam da me gorivo košta koliko i sama stvar po koju idem, ali barem znam što sam kupila”, prepričava nam jedna umirovljenica iz Gorskog kotara, nesvjesna da ju je upravo taj strah od napretka stajao dvadesetak eura koje je mogla zadržati u novčaniku.

Skupi papirnati računi i visoke bankovne naknade

Četvrti, gotovo nevidljivi parazit umirovljeničkog džeparca su naknade za plaćanje računa na šalterima pošte, Fine, banaka, kioska i trgovačkih centara. Mlađe generacije režije plaćaju besplatno preko, primjerice, KEKS Pay aplikacije ili uz minimalne naknade preko m‑bankarstva, ali dio starijih građana i dalje svakog mjeseca vjerno čeka u redovima s papirnatim uplatnicama u rukama. Euro ili dva više svaki mjesec možda im se ne čini puno, ali potpuno je nepotrebno.