Slovensko imanje, hrvatski dom: Marica i Jože svakoga jutra putuju do svojih ovaca

Umirovljenici Marica i Jože Poje već više od tri desetljeća uzgajaju ovce na imanju u Novom kotu u Sloveniji, udaljenom 15 kilometara od njihove kuće u Tršću u Gorskom kotaru. Dok su radili, na imanje su odlazili ravno s posla, a otkako su u mirovini idu gotovo svakog jutra, osobito ljeti kad posla ima, kako kažu, preko glave.

”Posao je daleko od romantične slike ispaše kakvu ljudi vole zamišljati. Nije dovoljno nabaviti par ovaca, ograditi pašnjak i pustiti ih da slobodno pasu, ovo je fizički zahtjevan posao. Da vam lakše dočaram: naše imanje od sedam hektara široko je i dugo oko kilometar. Sad zamislite kako izgleda košnja. Za kosilicom treba ići vraški brzo, da ne kažem trčati, pa takvim korakom napravim i po 40 kilometara u danu”, otkriva vlasnik OPG-a Jože.

Posao na OPG-u od jutra do sutra

”Osim što treba kositi te grabiti i balirati sijeno, ovcama svaki dan treba nastirati, donijeti vodu, otjerati ih van te ih navečer zatvoriti zbog zvijeri. Ljeti je to posebno zahtjevno jer ovce po vrućinama ne žele pasti i na ispašu izlaze tek oko osam navečer. Ne mogu ih čuvati cijelu noć pa sam tome doskočio tako da sam dodatno ogradio dio pašnjaka uz samu štalu. Sada su dvostruko zaštićene i mogu izlaziti noću”, istaknuo je.

No strepnja zbog zvijeri, kaže, nikad ne prestaje, godinama je nalazio zaklana stada. “Zamislite koliki je to stres kad svaki dan dolazite, mukotrpno radite, čistite i održavate objekte i imate oko za svaku ovcu. A onda, kao te 2012. godine, jednog jutra nađete 32 zaklane ovce. Vuk! A lani slična scena, ali s petnaest ovaca”, govori uzrujano. Napada ih i medvjed, što je također doživio. “Medvjed ogradu probije, vuk je preskoči”, objašnjava.

Udvoje je lakše

Većinu težih poslova odrađuje sam, jer supruzi Marici zdravlje više ne dopušta najteže fizičke poslove. Ima osteoporozu i bolne zglobove, ali nastoji raditi koliko može jer joj je, kako kaže, bolje uz rad na svježem zraku nego sjediti u kući. Jože se pak i u osmom desetljeću života osjeća zdravo, iako uzima lijekove za tlak, kolesterol i štitnjaču

On je više posvećen poslu s ovcama, a gospođa Marica obrađuje dvije njive. Na jednoj sade krumpir, a na drugoj povrće. “Lani smo imali čak tonu i pol krumpira, mogli smo ga prodavati, a povrća uvijek imamo dovoljno za svoje potrebe. Osim toga, pravimo i sok od jabuka, a zimi pečemo rakiju. Posla ne ponestane”, rekla je i dodala da rad vidi kao nešto pozitivno, ne kao teret.

Na pitanje je li OPG rad, navika ili ljubav, samo se nasmiju i uglas kažu: sve zajedno. “Više nam nije sila tako teško raditi jer bi se pokrili s mirovinama. No ovaj posao je ipak i ljubav i navika i ono što nas pokreće. Nije to samo fizička rekreacija, nego i ispušni ventil za sve probleme. Uostalom, da nemamo ovce, ne bismo imali motiva ovako mukotrpno održavati imanje. A čim malo popustite, sve brzo zaraste i šuma dođe do kuće”, kaže Jože.

Janjad prodaju po 13 eura za kilogram

Godišnje prodaju tridesetak janjadi starih od deset do dvadeset mjeseci, prosječne težine oko 15 kilograma. “Prodajem uglavnom u Hrvatskoj, a cijena je 13 eura po kilogramu, iako ih na Primorju prodaju i po 18 eura. No ovdje imamo stalne kupce, a tržište je skromnije nego u razvijenijim regijama”, kazao je vlasnik i naglasio da im je ulaskom Hrvatske u EU rad pojednostavljen. “Prije je to bilo stalno nešto, propusnice, kontrole, papirologija. Sve je lakše otkako nema granice”, ističe.

Obiteljska tradicija i nada za budućnost

Nadaju se da će jednog dana posao preuzeti potomci – sin i snaha ili unuk Lukas Maj, koji žive u slovenskoj Cerknici. A tko zna, možda i kći Sanja i zet Michael te unuci Ayden i Alan, koji žive u američkom Houstonu i obožavaju dolaziti u Hrvatsku”, kažu djed i baka.

Sin Dragan formalni je zamjenik u OPG‑u te povremeno dolazi pomoći. “On i snaha zauzeti su poslom. No u rujnu, kad supruga i ja uzmemo nekoliko dana odmora, sin obilazi imanje. Inače ne bismo mogli ni na dan do mora, jer svako jutro morate provjeriti jesu li ovce žive, zdrave, site, napojene, na broju. Treba očistiti i štalu i sjenicu na imanju”, kaže nam Jože.

Ni u Sloveniji ne teku med i mlijeko

Dotaknuli smo se i slovenskih prilika i pitali teku li tamo doista med i mlijeko, kako se često čuje. ”Nije sve u Sloveniji idealno. Primjerice, 2012. izračun moje mirovine temeljio se na nešto više od 51 posto prosječne plaće, a prije toga su izračuni bili na oko 70 posto. Nadam se da će se ta nepravda u slovenskom mirovinskom sustavu ispraviti”, kaže Jože, koji je 40 godina radio kao tehnolog u proizvodnji kuhinjskih elemenata u tvornici Brest – Cerknica, kasnije Svea.

I gospođa Marica kaže da nije najbolje prošla s mirovinom, no nisu ogorčeni. “Ne oskudijevamo jer si svega privrijedimo. U tome uživamo, a u radu smo uživali i više dok smo bili mlađi i zdraviji”, rekla je.

Posao s ovcama i na njivi oduvijek je bio prirodan dio života supružnika Poje. Iako je zarada skromna, a troškovi stalni, pogled na uređeno imanje i nada da će njihov put jednog dana nastaviti djeca ili unuci vrijedniji su im, kažu, od svega.

Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.