Ne ustručavajte se: Postavite granice razmaženom unuku

Kao baka ili djed, vjerojatno teško podnosite kad vam je unuk nezadovoljan. Ponekad je lakše popustiti nego reći „ne“, osobito kad želite izbjeći suze, ljutnju ili neugodan prizor. No stalno ugađanje dugoročno može imati negativne posljedice.

Iako bake i djedovi ne donose glavne odluke o odgoju, u odnosu s unucima možete postavljati jasne granice te vlastitim primjerom poticati obzirnost, zahvalnost i strpljenje. Uz to je važno razlikovati opravdanu dječju frustraciju od razmaženog ponašanja. Nije svako negodovanje ili ljutnja znak da je unuče razmaženo. Kad je dijete frustrirano, pomozite mu da prepozna i izrazi osjećaje. Kad stalno očekuje da mu se popusti, držite se postavljenih granica.

Razmaženo ponašanje, kaže dječja psihologinja Michele Borba za CNBC, možete prepoznati po pet znakova. „Dijete je razmaženo ako teško prihvaća ‘ne’ i očekuje da uvijek bude po njegovu, više voli primati nego davati, sve želi odmah i ne razmišlja o potrebama drugih. Često misli prvenstveno na sebe, očekuje posebne povlastice i smatra da zaslužuje više od drugih, a pritom nikad nije zadovoljno onime što ima. Koliko god igračaka, stvari ili pažnje dobilo, uvijek želi još“, objašnjava.

Psihologinja kaže da je vidjela kako razmažena djeca odrastaju u sebične i stalno nezadovoljne osobe. Takvo se ponašanje, napominje, može promijeniti. Izdvaja šest koraka koji mogu pomoći.

1. Recite „ne“ bez grižnje savjesti

Odrasli često misle da bi odbijanje moglo narušiti djetetovo samopouzdanje, no istraživanja pokazuju da djeca odgajana uz jasnu strukturu i manje popustljiv pristup imaju veće samopoštovanje i više empatije prema drugima.

Kad kažete „ne“, ponudite kratko objašnjenje kako bi dijete razumjelo zašto nešto nije moguće. Primjerice: „Prvo trebaš završiti zadaću, a onda se možeš igrati. Tako ćeš se moći zabavljati bez brige.“ Ili: „Danas nema igranja jer kašlješ i možda si zarazan. Ne želimo da se tvoji prijatelji razbole.“

2. Pohvalite ono što je doista važno

Ako je dijete naviknuto tražiti pohvalu za sve što napravi, pokušajte ga pohvaliti kad učini nešto za drugu osobu ili zajedno s njom. Možete reći: „Ti i tvoj prijatelj napravili ste sjajan projekt za školski sajam znanosti.“ Ili: „Bilo je lijepo što si svoje stare Lego kockice poklonio drugoj djeci. Baš mi je drago što si tako pažljiv.“

Zato ga nemojte pri svakom susretu prvo pitati: „Koje si ocjene dobio ovaj tjedan?“ Među prvim pitanjima neka vam bude: „Reci mi što si sve lijepo ovih dana učinio za nekoga?“ Vidjet ćete kako ga ovo pitanje potiče na razmišljanje.

3. Potičite zahvalnost

Vježbanje zahvalnosti djeci može pomoći da budu sretnija, lakše se nose s teškim situacijama i budu zadovoljnija životom. Uvedite male rituale zahvalnosti. Mlađa djeca mogu nacrtati ono na čemu su zahvalna, dok starija mogu zapisivati u dnevnik. Možete i s njima voditi zajednički dnevnik zahvalnosti u koji će svatko moći nešto zapisati svaki put kad vas posjete.

4. Naučite ih da čekaju

Istraživanja pokazuju da su sposobnost zastati, pričekati i odgoditi ono što želimo povezane s kasnijim akademskim i financijskim uspjehom. Ako razgovarate na telefon, a unuk traži vašu pažnju, možete mu reći: „Kasnije.“ Ako unuka u trgovini isti tren želi jaknu, ali je zaboravila novac od džeparca, recite joj: „Drugi put.“ Ako unuk gurne sestru sa stolca kako bi se što prije dočepao računala, recite mu: „Čekaj.“

5. Ukažite na postupke kojima povređuju druge

Kad god unuk učini nešto što nije obzirno prema drugima, pomozite mu da razmisli o osjećajima druge osobe. Primjerice, pitajte ga: „Kako misliš da se tvoj prijatelj osjećao kada si mu bez pitanja uzeo bombon iz ruke?“ Zatim ga pitajte: „Što možeš učiniti sljedeći put da se ne bi tako osjećao?“ Takva pitanja mogu pomoći djeci da razviju empatiju i shvate kako njihovo ponašanje utječe na druge.

6. Usmjerite pažnju na davanje, a ne primanje

Pronađite prilike da vaše unuče učini nešto za druge, primjerice da s vama speče kolače za susjeda koji je bolestan. Možete odabrati i neku dobrotvornu akciju kojoj ćete se priključiti, primjerice zajedno odnijeti igračke u dječju bolnicu. Tako dijete može iskusiti koliko lijep osjećaj može biti kad nešto daje.

Kada je pak riječ o vašim darovima, postavite jasne granice i držite ih se. Dijete također možete naučiti kako pristojno primiti poklon pa s njim uvježbati odgovor: „Hvala, ovo me baš razveselilo.“