Sandra: ‘Što onda ako imam apartmane? I ja imam pravo na najnižu mirovinu’

Prijedlog Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) da se ukine institut socijalno dograđene mirovine i uvede socijalni dodatak za one koji prođu prihodovni cenzus nije oduševio sve naše čitatelje. Među umirovljenicima koji su nam se javili ima i onih koji u takvoj promjeni vide kažnjavanje ljudi koji su cijeli život štedjeli i ulagali. Primjerice, u nekretnine od kojih ostvaruju prihod.

Podsjetimo, SUH u svojem prijedlogu polazi od razdvajanja mirovine ostvarene stažem i doprinosima od socijalnog dodatka koji se automatski dodaje svima onima čije uplate u mirovinski sustav i godine staža ne daju propisani zakonski minimum. Trošak tog instituta snose svi umirovljenici solidarno, a koriste ga i oni kojima pomoć nije potrebna; oni koji imaju brojne nekretnine, iznajmljuju apartmane ili imaju neke druge dodatne prihode.

Umjesto sadašnje najniže mirovine koju prima 334.000 korisnika i za koju se ne provjeravaju drugi prihodi, doplata bi ovisila o ukupnim primanjima osobe ili kućanstva. Oni kojima nije nužna za život jednostavno je ne bi dobili. Pravilo je to koje se propisuje za sve socijalne naknade, no institut najniže mirovine nespretno je ugrađen u mirovinska, a ne socijalna prava.

„Dok su gradili i zaduživali se, drugi su putovali”

Čitateljica koja se potpisala kao Crvenkapa nije zadovoljna tim prijedlogom. „Ti koji imaju apartmane su gradili i zaduživali se da nešto stvore. Drugi su im se rugali, putovali i čekali kad će nešto dobiti mukte. Nisam u toj kategoriji, ali te iz Sindikata ne podržavam ni u čemu jer pristaju na svaki cent što im se nudi. Ne znaju cijeniti rad pa i dalje traže gdje će zaraditi, a da se ne umore”, piše bijesno ne uvažavajući činjenicu da se radi o prikrivenoj socijalnoj pomoći, a ne mirovini.

I čitatelj koji se predstavlja pseudonimom Domino misli da one koji imaju puno treba nagraditi socijalnom pomoći na teret ostalih umirovljenika: „Dok su neki ljudi kroz život dizali kredite za kupiti nekretninu koja bi im služila za najam, puno je onih koji su svoje prihode pretvarali u lagodan život i nisu stvarali ništa. Čak su prodavali djedovinu i potrošili sve na skupe aute i izlaske. Sada tim ljudima treba dati više od poštenih koji su stjecali svojim radom i odricanjima u ime onoga što danas posjeduju. Ironija da ne može biti veća.”

Sandra pak kratko i odrješito piše: “Gradila sam apartmane otkidajući sebi od usta. Ne zanimaju me jalni sindikalisti. Penzija mi je mala i imam pravo na socijalni dodatak pa kome krivo kome pravo. Ako smo društvo jednakih, onda treba biti tako.”

„Skinuli su mi sve poreze i doprinose”

Zdenko pak nudi nešto drugačiji pogled na svijet u kojem se u mirovinsko osiguranje uplaćuje minimum, a iz njega se želi izvući više od toga. „Koliko umirovljenika ima koji su sami sebi uplaćivali minimalne plaće, a time i davanja pa sada kukaju zbog malih mirovina, a imaju po nekoliko nekretnina? Riješili su djeci i unucima stanove i kuće, a sada kažu da su im male mirovine. Uzmite za primjer poljoprivredne mirovine; nema se za crni kruh, a vozi se traktor od 200.000 eura.”

„Dobio sam plaću, skinuli su mi sve poreze i doprinose. Nije bilo kuverte sa strane, ni novca ispod stola. Koliko je tko uplaćivao, tolika je sada i mirovina, iako mnogi radnici nisu mogli utjecati na to pošto su radili kod privatnika. Odradio sam dosta prekovremenih za koje sam tražio da mi se plate. Drugi su uzimali slobodne dane”, nastavlja Zdenko.

Vanja piše: „U Sindikatu sjede ljudi koji nemaju pojma. Mirovina bi trebala biti koliko si uplatio i koliko si radio. Amen. Saborske povlaštene mirovine treba ukinuti. Socijala je za ljude koji nisu mogli raditi jer su bili bolesni. Treba smanjiti i državne uhljebe.” Nažalost, Vanja nije shvatila da je upravo to što SUH predlaže.

„Mi koji smo radili 38 i 40 godina”

Natalija podržava promjenu: „Stvarno treba ukinuti doplatu onima koji iznajmljuju apartmane. Često se događa da ne prikazuju sav prihod. Treba izaći na teren i provjeriti. Registar stanovništva i Porezna nisu dovoljni. Mi koji smo radili 38 i 40 godina imamo sramotno male mirovine, a doplaćujemo ovima što imaju apartmane. To treba što prije ukinuti”, poručuje.

Umirovljenica Mira nam kaže: „Ako i kada bi se to realiziralo, to bi značilo da se isplati raditi i preko 40 godina pa i 50 ako, netko ima želje i snage. Već sam vam se u više navrata javljala s takvim prijedlozima. Ako se takav način provjere imovinskog stanja primijeni kod nas i stvarno potrebitima, a koji nisu željeli ili mogli raditi, isplaćuje socijalna naknada, to bi bilo jedino pravedno.”

Imovina i prihod nisu isto

Austrijski model, na koji se SUH poziva, razlikuje imovinu od prihoda koje ona donosi. Sama osobna imovina izuzeta je iz cenzusa, dok se prihod od iznajmljivanja uzima u obzir. Sindikat još treba razjasniti bi li i kako hrvatski prijedlog uključivao i imovinski cenzus, kako bi tretirao nekretninu u kojoj umirovljenik živi te što bi promjena značila za postojeće korisnike najniže mirovine.

Čitatelj koji se potpisuje kao Profa upozorava na provedbu: „Taj austrijski model stvarno nije loš, ali pitanje je kako bi se to kod nas provodilo. Ili bi morali zaposliti još tisuću činovnika da to srede, pa onda – piš ga vrit.”

Što je najniža mirovina?

Najniža mirovina nije najmanja mirovina. To je zakonski zajamčen iznos koji pripada osiguraniku ako je njegova mirovina izračunata prema stažu i plaćama niža od tog iznosa. Za svaku godinu mirovinskog staža određuje se u visini 106 posto aktualne vrijednosti mirovine, što od 1. srpnja 2026. iznosi 16,58 eura.

Kod redovne starosne mirovine taj se iznos množi s godinama staža: za 20 godina iznosi 331,60 eura, za 30 godina 497,40 eura, a za 40 godina 663,20 eura mjesečno. U izračunu se primjenjuju i odgovarajući polazni i mirovinski faktor pa iznos može biti drukčiji, primjerice kod prijevremenih ili obiteljskih mirovina. Priznaje se po službenoj dužnosti, bez provjere imovine i drugih prihoda, kao pravo iz mirovinskog osiguranja.