Zdravlje
Stariji koji idu u kino, kazalište i muzeje mentalno su zdraviji
Redoviti odlasci u kino, kazalište i muzeje mogli bi pridonijeti boljem mentalnom zdravlju u starijoj dobi, pokazalo je znanstveno istraživanje koje je gotovo 16 godina pratilo 8274 osobe starije od 50 godina.
Za odlazak u kino ili kazalište dovoljan je razlog dobar film, predstava ili poziv prijatelja. U novom istraživanju, upravo objavljenom u znanstvenom časopisu JAMA Network Open, znanstvenike je zanimalo kako se takve navike povezuju sa zdravljem ljudi koji njeguju kulturne interese i u starijoj dobi.
Kako bi to istražili, znanstvenici su analizirali podatke 8274 osobe starije od 50 godina koje sudjeluju u engleskoj studiji starenja ELSA. Podatke o njihovim kulturnim navikama, prikupljene 2008. i 2009. godine, povezali su s bolničkim evidencijama i registrima umrlih kako bi utvrdili pojavu novih mentalnih poremećaja. Zdravstvene ishode pratili su do ožujka 2024. godine.
Dovoljan i izlazak svakih nekoliko mjeseci
Sudionici istraživanja odgovarali koliko često posjećuju kino, muzeje, galerije, izložbe, kazalište, koncerte ili operu. Za ulazak u skupinu čestih posjetitelja bilo je dovoljno odlaziti na neki od tih sadržaja svakih nekoliko mjeseci.
U usporedbi s ljudima koji nikada nisu posjećivali kulturne sadržaje, oni koji su ih posjećivali svakih nekoliko mjeseci imali su 29 posto nižu stopu pojave mentalnih poremećaja zabilježenih u bolničkim evidencijama. Jednaka povezanost zabilježena je za demenciju. Rezultati su ostali statistički značajni i nakon uzimanja u obzir sociodemografskih obilježja, životnih navika i društvenih kontakata.
Povezanost nije dokaz zaštite od bolesti
Istraživanje ipak ne dokazuje da kulturni izlasci sprječavaju bolest. Znanstvenici su promatrali postojeće navike sudionika, a statističke prilagodbe ne mogu potpuno ukloniti razlike među ljudima koji posjećuju kulturne sadržaje i onima koji to ne čine. Moguće je i da povlačenje iz takvih aktivnosti počne zbog ranih promjena povezanih s bolešću, mnogo prije same dijagnoze.
Povezanost se zadržala i kad su iz analize izostavljeni slučajevi evidentirani u prve dvije godine praćenja. No rezultat za demenciju nije bio statistički značajan u dodatnom modelu koji je uzeo u obzir mogućnost smrti prije dijagnoze. Istraživanje je, uz to, obuhvatilo bolnički evidentirane poremećaje, pa ne daje potpunu sliku mentalnog zdravlja sudionika.
