Umirovljenik odgovorio Miliću: ‘Talentiran sam za nerad u mirovini’

Mira kaže da se tek u mirovini oporavila od iscrpljenosti, a Igor nakon odlaska s minskih polja radi sezonske poslove i putuje. Oboje su se javili našoj redakciji nakon što su pročitali razmišljanja Gorana Milića o radu umirovljenika.

Milić u razgovoru koji smo prenijeli nije pozvao sve umirovljenike da se vrate na posao. Govorio je o dvjesto ili tristo tisuća ljudi koji svojim znanjima, iskustvom i talentima mogu pridonijeti društvu, savjetovati i prenositi znanje mlađima te dodatno zaraditi.

Ipak, prijedlog su odbacili i čitatelji kojima on nije ni upućen, a koji uvijek s ogorčenjem reagiraju na svaku pomisao da bi bilo koji umirovljenik mogao raditi, osim ako ga na to ne tjera ljuta potreba.

Mira: Otišla sam jer više nisam mogla

Mira ima 65 godina i već je četiri godine u mirovini kao dugogodišnja osiguranica. Prima 735 eura. Posao je shvaćala odgovorno, a učestala bolovanja nisu joj bila prihvatljivo rješenje jer bi njezine izostanke osjetili i poslodavac i drugi ljudi.

„Nisam otišla u mirovinu jer sam imala uvjete, jer mi je to bila silna želja. Otišla sam jer sam shvatila da mi je postalo jako teško i naporno. U mirovini mi je lijepo, oporavila sam se i fizički i psihički”, kaže. Onima koji mogu raditi i popraviti svoje materijalno stanje želi sreću. Ipak, dodaje opasku da neki rade iz stvarne potrebe, dok se drugi, smatra, možda nisu ni naradili pa još imaju energije.

Sonja: Nemamo svi poslove kao Goran

Sonja navodi da cijeli život radi kao daktilografkinja za minimalac. Nakon četiri desetljeća rada ima problema s kralježnicom, išijasom, artritičnim prstima, proširenim venama i oslabljenim vidom. Procjenjuje da joj mirovina za 41 godinu staža neće biti veća od 680 eura.

„Samo onaj tko ne zna što znači 41 godinu raditi težak i fizički zahtjevan posao može trkeljati o dodatnom radu u mirovini. Stvarno me ljuti takvo proizvoljno razmišljanje. Pa nemamo svi sreću da radimo ugodne i dobro plaćene poslove kao Goran”, poručuje.

Ljubinka navodi da i nakon 45 godina staža mora nastaviti raditi. „Sramota da sa svojih 45 godina staža moram i dalje raditi u mirovini, svaka čast i takvom razmišljanju. To znači umrijeti na poslu i mirovinu ne uživati”, piše. Podsjeća na odricanja od slobodnog vremena, sna i druženja s obitelji te na živce ostavljene na poslu.

Ansev: Kako da radi bolestan umirovljenik?

„Kako da radi umirovljenik koji je bolestan, bila starosna ili prijevremena mirovina, a s tom mirovinom ne može živjeti? Neki idu raditi jer im je dosadno u stanu, kući, a ne zbog financijske potrebe budući da imaju dobre mirovine i nemaju narušeno zdravlje”, piše nam čitatelj pod nadimkom Ansev. Zatim pita zašto su zdravi ljudi uopće otišli u mirovinu ako još mogu raditi. Sumnjičav je prema želji za ostvarivanjem dvaju prihoda.

Ivana je rasprava podsjetila na bivšeg direktora iz njegove tvrtke koji je nastavio raditi nakon umirovljenja. Prema njegovu opisu, dolazi u deset sati, ostaje do trinaest i putuje službenim automobilom između Zagreba i Zaboka. „Znači, on će legalno dizati dohodak, a u isto vrijeme u našoj firmi gazde, direktori, što je i on, ne žele zaposliti čistačicu u firmi od 60 zaposlenika”, tvrdi Ivan.

Igor: Sve je lakše od minskih polja

Igor je u mirovinu otišao s 50 godina nakon rada na minskim poljima. Supruga mu još radi, djeca su odrasla, a novac troše na unuke i putovanja. U sezoni peče janjce i roštilja, vozi turiste kombijem, prevozi ribu do restorana, kreči i radi s knaufom.

„Sve što sam nabrojao od poslova je daleko lakše od posla kojeg sam radio. Svojim radom na moru omogućim i ženi vikende na moru uz mene i kada je njen godišnji odmor ona ide na more gdje ja radim. A uz to na računu mi ostane i četiri, pet mirovina”, govori nam.

Ima nekoliko dijagnoza, ali kaže da je ostao u formi i da još može obavljati različite poslove. Ne zna što bi radio danima, mjesecima i godinama na kauču dok supruga radi. Čak i da dobije deset milijuna eura na lutriji, kaže, volontirao bi ili osnovao humanitarnu organizaciju.

Zveki vozi taksi, Bo čuva talent za nerad

Zveki u mirovini vozi taksi, a dodatno je radio i dok je bio zaposlen u tvrtki, kroz različite oblike registrirane djelatnosti. „Tako sam uvijek bio obveznik doprinosa za mirovinsko i zdravstveno”, naglašava. Rad mu ne pada teško. Dapače.

No malo tko želju za ljenčarenjem u mirovini opisuje kao naš stalni “dopisnik” Bo. Nema te teme na koju se on ne javi, makar s dvije ili tri kratke rečenice. Kaže, Milić je u pravu. Svatko ima talent koji može iskoristiti. „Ja imam talent da ništa ne radim niti mi je potrebno. Kada bih radio u mirovini, izgubio bih taj talent. Jednostavno bih postao netalentirani umirovljenik”, zaključuje.