Mnogi se užasavaju doma za starije, a djelatnica poručuje: Gore je biti sam

Što sve život u domu za starije može uključivati i zašto se korisnici brže prilagode nego što to očekuju članovi obitelji, objasnila je medicinska sestra s dugogodišnjim iskustvom u skrbi za starije i nemoćne.

”Kad osoba dođe u životnu dob u kojoj se više ne može samostalno brinuti o sebi, dom za starije i nemoćne može biti dobra i sigurna alternativa, osobito ako članovi obitelji rade i ne mogu osigurati cjelodnevnu skrb. Imam desetljeća iskustva u radu s osobama smještenima u ustanovama za dugotrajnu skrb i taj posao doista volim. U takvim ustanovama s vremenom nastaje velika obitelj koju čine korisnici i zaposlenici”, ispričala je medicinska sestra Linda Johnson na stranici za razmjenu iskustava Quora.

”To je jedino radno mjesto na kojem sam ikada radila, a da zaposlenici dolaze i na slobodne dane jer je vani sunčano i požele korisnike odvesti na izlet, bez ikakve naknade, jednostavno iz ljubavi. Imamo i odjel za organizaciju slobodnih aktivnosti koji također redovito organizira izlete i šetnje. Doista, novi se korisnici, možda i brže nego što mislite, prilagode životu u domu.”

”Naravno da žale za izgubljenom samostalnošću iz mladosti. Tko ne bi? Ali živjeti sam, u stalnom strahu od pada ili iznenadne nemoći, bez ikoga tko bi mogao priskočiti u pomoć, još više zastrašuje”, naglasila je ova djelatnica doma.

Život u domu donosi sigurnost i društvo

Korisnici se, prema njezinim riječima, zapravo brzo priviknu na život u domu i zavole čak i zvono kojim mogu pozvati pomoć. ”Kao da je riječ o čaroliji: pritisnu gumb koji im je tik uz krevet i odmah im dolazi netko ljubazan da im pomogne. K tome, obroci su redoviti i uvijek imaju nekoga s kim mogu sjediti za stolom, tako da nikad ne jedu sami. Liječnik redovito dolazi u dom, a kombi ustanove prevozi korisnike na specijalističke preglede”, naglasila je.

Također ističe da medicinske sestre vode brigu o terapiji kako ne bi došlo do propuštenih ili pogrešnih doza lijekova, a u slučaju hitne medicinske situacije znaju kako postupiti. ”Redovito vade krv, previjaju rane, skrbe o pacijentima nakon operacija, prate kronične bolesti i opće zdravstveno stanje. S vremenom s korisnicima razvijaju bliske odnose koji traju godinama”, objasnila je.

Zdravstvena skrb i pomoć u svakodnevici

Njegovatelji, ističe, pomažu korisnicima u svakodnevnim aktivnostima i uvijek vode računa o njihovoj sigurnosti. ”Nema straha od pada i prijeloma kuka prilikom tuširanja jer postoje pomagala za sigurno podizanje i premještanje osoba. Fizioterapeuti s korisnicima rade vježbe snage ili im pomažu u oporavku nakon moždanog udara. Nitko ne treba brinuti ni kad dođe vrijeme za palijativnu skrb jer imamo iskustvo i znanje potrebno za takvu njegu”, pojasnila je zaposlenica doma.

U domovima se, prema njezinu iskustvu, najmanje jednom mjesečno organiziraju različite aktivnosti i proslave. ”Imamo zajedničke rođendanske proslave za sve rođene u određenom mjesecu, ali i zabave povodom blagdana. Neprestano tražimo izgovor za slavlje, a članovi obitelji uvijek su dobrodošli.”

Posjeti kućnih ljubimaca uljepšavaju svakodnevicu

U domu su znali živjeti i kućni ljubimci, a volonteri su redovito dovodili i druge životinje kako bi uveseljavale starije. ”Sjećam se da su jednom otkazali posjet pa sam otrčala kući po svog psa Rockyja i dovela ga umjesto najavljenog ljubimca. I njemu se to svidjelo. Svi su ga mazili i govorili mu da je dobar dečko”, prisjetila se Johnson simpatične zgode.

”Također, u dom dolaze i ljudi iz lokalne zajednice kako bi zabavili korisnike. Primjerice, kad se u gradu održavao susret oldtimera, posjetili bi nas i vlasnici starinskih automobila. Učenici viših razreda osnovne škole voljeli su upravo u domu vježbati za veliki koncert zbora i orkestra. Korisnici bi se okupljali, bodrili ih, pljeskali im i hvalili njihov nastup kako bi im podigli samopouzdanje. Svi su pritom bili na dobitku”, prepričava.

Glazba i duhovnost kao dio života u domu

Korisnici domova, ističe, vrlo su srdačni domaćini i znaju pokazati zahvalnost. ”Roger je bio profesionalni pijanist koji je svakog vikenda svirao u domu dok mu je majka ondje boravila. Nastavio je dolaziti i nakon njezine smrti, jednom tjedno, sve do dana kad je i sam preminuo”, otkriva.

”Sjećam se i jednog čovjeka koji je dolazio tri puta godišnje. Izgubio je obje ruke dok je radio na električnim vodovima, ali je uz pomoć proteza sam naučio prekrasno svirati klavijature. Korisnici su bili duboko dirnuti njegovim nastupima, a neki su i zaplakali”, ispričala je medicinska sestra.

Ni vjernici nisu zakinuti, istaknula je. ”U domu se redovito održavaju mise, a dolaze i svećenici. Nema razloga da se itko boji života u domu za starije”, zaključuje.