Prati nas

Mozaik

Mirovina u voćnjaku

Mala zarada, ali velika ljubav: Ivan Rešković u Slavoniji uzgaja eko voće

Umirovljenik Ivan Rešković u Slavoniji uzgaja ekološko voće na 4,2 hektara. Kruške prodaje za samo 30 centi po kilogramu, a zarada mu nije glavni motiv.

Objavljeno

|

Autor

Svije zrele kruške na stablu u voćnjaku.
foto: Caraianu Camelia /Pexels

Nakon 40 godina rada u administraciji Dalekovoda, Ivan Rešković (69) iz Velike Gorice u mirovini se odlučio baviti fizičkim poslom – voćarstvom. Na djedovini u Goricama nedaleko od Nove Gradiške okrenuo se zahtjevnom ekološkom uzgoju krušaka, šljiva, trešanja i višanja.

”Zemlja je blagorodna, no nema ljudi, osobito mladih, koji bi se bavili ovim poslom. Iskreno, da ovih 4,2 hektara voćnjaka nisam naslijedio od djeda i oca, vjerojatno bih se i ja priklonio turizmu i apartmanima, nečemu što ne zahtijeva toliko fizičkog posla, ali i stresa zbog vremenskih nepogoda.”

“Ipak, u ovom me poslu drži ljubav, a ne zarada i zato ću nastaviti raditi u voćnjaku dok god budem imao snage”, govori nam ovaj vitalni umirovljenik.

Oglas

Kreće sezona pečenja rakije

Otkako je prije sedam godina otišao u mirovinu, 300 dana u godini živi na imanju u Slavoniji, a samo 65 u Velikoj Gorici. ”Danas sam dobre volje jer sam sa suprugom Dubravkom na putu prema Goricama. Počinjemo s destilacijom krušaka i šljiva, odnosno proizvodnjom rakije, u vlastitoj maloj destileriji”, kaže uzbuđeno.

Kruške su njihova glavna voćarska kultura. ”Ponosni smo na naših 1300 stabala krušaka koje dobro rode. Zanimljivo je da se ono što smo u početku smatrali minusom, pokazalo kao pravi spas. Naime, OPG sam otvorio dvije godine prije odlaska u mirovinu i nisam stigao orezivati ih propisno, no to što sada imamo velike krošnje pokazalo se dobrim jer one, kad nastupe velike suše, čuvaju vlagu u tlu i tako štite korijenje od isušivanja”, objašnjava gorljivo.

Oglas

Od ove godine voćnjak prima posjetitelje

”Dobro su rodile i šljive, dok ih lani nismo imali ni za knedle”, dodao je. Iako kaže da je u mlađim danima imao više ideja koje su pale u vodu zbog godina, odnosno narušenog zdravlja, inventivnosti mu ipak ne nedostaje. ”Ove sam godine prvi put otvorio voćnjak posjetiteljima. Ljudi su dolazili u berbu trešanja, najeli se do mile volje, a ubrano su mogli kupiti po daleko povoljnijoj cijeni nego što su se prodavale na tržnicama. To će nam sada ostati praksa, ponavljam, iz ljubavi prema zemlji, a ne zbog zarade”, doznajemo.

Nasmijao se kad smo ga pitali može li mu rad na OPG-u donijeti barem još jednu mirovinu. ”Ma ni približno. Prodajemo samo na kućnom pragu, uglavnom voće na veliko. Primjerice, kruške smo ljetos prodavali za 30 centi po kilogramu. Išao sam ispod cijene konvencionalno uzgojenih krušaka jer ne živim od toga pa stavim koliko hoću. Naravno, kad sve zbrojimo zaradi se, iako ne svaki mjesec. Inače toliki trud oko velikog voćnjaka zbilja ne bi imao smisla”, kaže.

Poticaji su važan oslonac obiteljskim gospodarstvima

Svake se godine prijavljuje i za poticaje koje provodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, koje redovito dobiva i koji su mu nužni za ulaganja i opstanak. Na konkurenciju se, kaže, ne bi žalio.

”U selu gotovo i nemam konkurenciju, samo se još jedan čovjek bavi voćarstvom. No mogu slobodno reći da, kad bi netko posadio voćnjak na više od 7 hektara, već bi se moglo od ovoga živjeti. Treba poticati ljude da se okrenu zemlji i proizvodnji, muka je velika, ali je zadovoljstvo još veće. A onda naravno dođe i zarada”, napominje.

Zlata vrijedan stroj mu je međuredna freza kojom obrađuje tlo, no plodove beru ručno. ”Robot ne može na moje krošnje, takav još nije osmišljen. Zato su tu važni entuzijazam i snalažljivost vlasnika, supruga i ja uglavnom sami poberemo svo voće, osim ovogodišnje samoberbe za dio trešanja”, otkriva gospodin Ivan.

Klimatski izazovi

Klimatske promjene itekako mu, kaže, otežavaju voćarsku proizvodnju. ”Pogodio nas je kasni mraz, potom i tuča i suša. Štete su velike jer čak i ako voće rodi, zbog nepogoda bude oštećeno, nastaju kraste pa ga više ne možete prodavati pod prvu klasu, iako je ekološki uzgojeno. Takvo voće ljudi onda kupuju za preradu i pečenje rakije. Bude razočaranja, osobito zato što u voćnjaku morate biti stalno, tijekom cijele godine. To su sati i sati rada, a tijekom berbe radi se i po cijele dane”, objašnjava.

Život ne čini samo posao

Kad dođu na imanje, otkriva, najprije nahrane mačku, založe vatru i ‘škicnu’ u voćnjak. Ujutro pak voli otići u Novu Gradišku na kavu, gdje se nađe s prijateljima.

”Treba se malo i proveseliti, ne može čovjek samo raditi iako rad u voćnjaku čovjeka lako ponese. Preživio sam infarkt i imam ugrađen stent, zato se trudim paziti na omjer rada i odmora. Imam dobre prijatelje na obje adrese. Kad sam u Slavoniji govorim da sam turopoljski Slavonac, a u Velikoj Gorici kažem da sam slavonski Turopoljac”, našalio se naš sugovornik.

Supružnici Rešković ovih dana imaju još jedan veliki razlog za slavlje: njihova kći Paula diplomirala je agronomiju. Iako joj obiteljski voćnjak zasad ne može ponuditi zaposlenje, njezino će znanje i stručnost zasigurno biti dragocjena pomoć u daljnjem razvoju OPG-a. Možda će upravo Paula jednoga dana nastaviti obiteljsku priču o ljubavi prema zemlji i voćarstvu.

Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite zadovoljno, živite dobro.

EPP