Prati nas

Povjerljivo

Razočarana je

Jana (57): ‘Kći je zbog mojih muka izgubila mladost’

Mnogi nam umirovljenici u razgovoru kažu da su im penzije dostatne tek za goli život, ali da sve još nekako mogu gurati i durati dok je zdravlja. Što bi bilo da i toga nema, boje se i pomisliti. No, nisu svi te sreće, ima umirovljenika koji se u materijalnoj bijedi suočavaju s bolestima.

Objavljeno

|

Jana, invalid od 39., s aneurizmom u mozgu. Živi kao podstanarka s mirovinom od 390 eura, sve troši na stan. Desnom rukom se služi, lijeva oslabljena. Kći proživjela teško djetinjstvo, svjedočeći majčinim mukama. Mirovina nedostatna za zdravstvene troškove. Pismo odražava gorčinu prema sustavu i teškoće osoba s invaliditetom.
ilustracija: S. Bura/mj

Suočeni s patnjom u mirovini, javljaju nam se brojni naši čitatelji koji se ne libe opisati svoje teške životne okolnosti. U koliko se nezavidnoj situaciji nalazi, umirovljenica Jana nam je opisala riječima zbog kojih čovjeka steže u grlu. Vrijedi ove retke pročitati u svijetu u kojem svi jure materijalno i žude za onim što nemaju, a rijetko se zahvale za najvrjednije što imaju, a to je zdravlje.

Ono što najprije zaboli u pismu koje nam je poslala gospođa Jana, jest njezino otkrivanje da je invalid od svoje 39. godine života. “Tada mi je pukla aneurizma u mozgu. Od tog dana ne vidim više dobro odnosno imam dvoslike. Imam hemiparezu (stanje u kojem jedna strana tijela postane oslabljena ili obamrla što je uzrokovano povredama mozga ili živčanog sustava, op.a.). Kod mene je stradala lijeva strana tijela”, doznajemo.

Invalid u podstanarstvu

“Služim se samo desnom rukom, a lijevom si više ili manje uspješno pokušavam potpomagati. Rijetki su dani kad se usudim odvažiti popeti se po stepenicama. Ovako izgleda moj život, a bilo je i teže dok mi je kći bila mala”, povjerava nam gospođa Jana.

Oglas

U svoj toj muci, otkriva, uz sva moguća usklađivanja njezina mirovina iznosi 390 eura. “Nemam svoj stan, podstanarka sam i za stanovanje izdvajam gotovo cijelu mirovinu. Živim od invalidnine koja iznosi 200 eura. S ovim sam primanjima odškolovala kćer, no njezino odrastanje nije bilo bez negativnih posljedica”, opisuje nam.

“Kći je uz mene izgubila mladost”

Kako kaže, u Centru za socijalnu skrb smatrali su da s tim primanjima, kao podstanarka s djetetom, može preživjeti. “Kći je na žalost morala sve to gledati, te moje muke po zdravstvu i financijske poteškoće i usudim se reći da je zbog toga izgubila mladost”, napominje.

I kad bi joj se jedna briga nakratko učinila manjom, pogodila bi je nova nevolja. “Najgore je to što je uslijedio još jedan moždani. Opet ležanje po bolnicama, odlazak u toplice. Sada imam 57 godina i u 18 godina moje invalidnost ništa se nije promijenilo. Mirovine mizerne, troškovi narušenog zdravlja visoki”, piše nam ogorčeno.

Ako uvidi da su joj toplice nužne duže i češće od propisanih dana, trebala bi to sama platiti. “Ako hoću u toplice za jedan odlazak moram platiti dvije svoje mirovine. Samo tako, naprijed naš zdravstveni sustave!” riječi su kojima umirovljenica Jana završava pismo prepuno nezadovoljstva.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

Oglas
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.