Prati nas

Vijesti

Milanović o kraju mirovinske generacijske solidarnosti

Premijer Zoran Milanović poručio je danas umirovljenicima kako sustav generacijske solidarnosti na primjeru njihove generacije “igra zadnji puta” u novijoj hrvatskoj povijesti, jer slijede nova pravila po kojima će se za mirovinu morati zaraditi na drugi način.

Objavljeno

|

Zoran Milanović (foto: vlada.hr)

“Generacijska solidarnost se na primjeru vaše generacije igra zadnji puta u novijoj povijesti ove zemlje, a nakon toga dolaze nova pravila pa za svoju mirovinu i za mirovinu mojih vršnjaka i mlađih od mene morat ćemo zaraditi na neki drugi način”,  istaknuo je premijer Zoran Milanović kao gost na 11. redovnoj izvještajnoj skupštini Hrvatske stranke umirovljenika (HSU). Dodao je da će država, i kada ne bude sustava solidarnosti, uvijek biti tu “da uskoči jer ne može dići ruke od svega”, ali će se morati igrati po nekim drugim pravilima, javlja Hina.

“Jesmo li zato što smo više od milijardu kuna više u ove nepune tri godine odvojili za indeksaciju mirovina klijentelisti ili vodimo jasnu politiku? Na stvari je ovo drugo”, kazao je premijer. Klijentelizam se, rekao je, obraća direktno, manjoj grupi, koketira s njom i kupuje. “To ne mora čak niti biti kriminal, ali je moralno i ekonomski neprihvatljivo, a ovo što mi radimo je moralno prihvatljivo, a ekonomski nužno”, ustvrdio je premijer. Poručio je i kako 1,3 milijuna umirovljenika nisu ničija privatna parcela.


Moramo štedjeti i ulagati, moramo preuzeti određene kreativne rizike i to je rizik moje generacije.

“Nitko na njihovu podršku kao jedinstvenog biračkog tijela ne može računati i stoga ono što radimo, radimo iz uvjerenja i osjećaja dužnosti i ne možemo biti sigurni što će biti za 20-30 godina”, naglasio je. Milanović je kazao kako sustav drugog mirovinskog stupa, tzv. kapitalizirane štednje, ne bi nazvao neoliberalnim eksperimentom, te da ako u određenoj mjeri to i jest, treba pustiti da o tome odluči generacija koje se to tiče. Alternativa je, ocijenio je, da se sve prebaci u prvi stup i da za 30 godina, kada bude još više starijih građana, više nema za mirovine.

“Moramo štedjeti i ulagati, moramo preuzeti određene kreativne rizike i to je rizik moje generacije”, ustvrdio je premijer i dodao da, kada govorimo o dostojanstvenom životu umirovljenika, njega nije bilo ni ranije, a nema ga ni danas. Istaknuo je da građani imaju sva očekivanja od Vlade, ali da ona ne može biti odgovorna za sve. “Tu razinu odgovornosti ćemo morati spuštati prema ljudima i regijama, zajedno sa novcem koji ide s tim, ali i obvezama”, naglasio je Milanović. Osvrćući se na rad Vlade u proteklom razdoblju poručio je: “Mi nismo ispunili sva očekivanja, ali smo radili na tome da ih ispunimo i ispunit ćemo ih u ovom ili sljedećem mandatu”.

Osvrnuo se i na prikupljene potpise za referendum protiv monetizacije autocesta, poručivši kako će Vlada poštivati odluku naroda, “pa i onu nerazumnu”, jer su pravila o referendumu takva kakva jesu. “Ne valjaju, ali dok su na snazi ja ću ih prvi poštivati. No, moja je dužnost da upozoravam na posljedice bez imalo bijesa i bez previše strasti”, rekao je Milanović.

Na skupštini HSU-a gostovaro je i predsjednik Ivo Josipović, koji je zahvalio na potpori te stranke njegovoj kandidaturi za novi predsjednički mandat te poželio HSU-u da ostvari zadane ciljeve jer su to i zajednički ciljevi. “Nema društva koje može prosperirati, a da nije utemeljeno na pravdi”, rekao je Josipović i dodao kako oni koji su svoj život utkali u sve nas, moraju imati dovoljno prihoda za starost.

“Cilj nam je bio i ostaje očuvanje mirovina naših građana, jer oni zaslužuju dostojanstvo”, poručio je čelnik HSU-a Silvano Hrelja. Na izvještajnoj skupštini HSU-a bit će izmijenjen Statut te popunjena neka stranačka tijela.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP