Naš sugovornica Branka iz okolice Zagreba ima 69 godina i prima 860 eura mirovine. Kaže kako ju je život nakon smrti supruga prije 11 godina potpuno slomio, ne samo emocionalno nego i financijski.
“Muž je umro s 59 godina. Ne samo da nije imao štednju nego me ostavio u dugovima”, prisjeća se. Dugove je uspjela zatvoriti prodajom njegova motora i skupe opreme u koju je godinama ulagao velik novac.
“Jedva sam se oporavila, a onda sam otišla u mirovinu. To u Hrvatskoj izgleda kao početak kraja, primanja su mi pala za 60 posto”, govori.
Sama s dugovima
Dodaje kako je u prvim godinama mirovine otpremninu potrošila na nužno renoviranje stana te je kupila novi laptop i mobitel. “Kad padnete samo na mirovinu, još ako ste samac, prosječna primanja lako se potroše na osnovno.”
“Nekoliko sam godina tako živjela od prvog do prvog, a onda sam shvatila da moram početi štedjeti jer u suprotnom nikad neću uspjeti ostvariti ono što sam osjećala kao dužnost prema pokojnom suprugu i njegovim roditeljima, a to je uređenje obiteljskog groba”, kaže Branka.
Prisjeća se kako spomenici nikada nisu bili jeftini te da si njegovi roditelji za života nisu mogli priuštiti ploču ni spomenik. “Mi smo nakon njihove smrti u dogovoru sa šogoricom preuzeli održavanje njihovog groba i zakleli se da ćemo ga urediti, no smrt je za supruga došla prerano. I on je pokopan tamo, a biti ću i ja. Zato sam osjećala moralnu obvezu, ali i veliku želju da to izguram do kraja”, priča.
Štedjela je kako bi uredila obiteljski grob
Potom se dotakla cijena. “Ima jeftinijih i skupljih varijanti. Željela sam granit jer mi je najljepši, a i vječan je. Raspitala sam se i računala na oko 3.000 eura za pokrovnu ploču i spomenik s gravurom. Štedjela sam više od dvije godine”, priznaje.
“Angažirala sam profesionalce po preporuci. Došli su na izmjeru i odmah mi dali ponudu za radove pa sam od početka znala cijenu i rokove. Dio iznosa platila sam unaprijed, a ostatak kod završetka posla. Radovi su bili gotovi unutar tri mjeseca, kako je i dogovoreno. Znam da neki izvođači mogu biti i brži, ali oni su u tom razdoblju imali puno posla, pa mi je bilo važno da se držimo dogovora i da posao bude kvalitetno obavljen. Na kraju je sve prošlo korektno i bez neugodnosti”, rekla je.
Granitni spomenik i pokrovnu ploču platila 3.200 eura
Spomenik je na kraju platila 3.200 eura. ”To je značilo godine velikih odricanja, otkidala sam po 100 do 200 eura od mirovine. Živjeti kao samac od četiristo eura koliko vam uz štednju ostane kad platite zimske režije, gotovo je nemoguće, a znam da su ljudi s malim mirovinama primorani. Da nisam imala snažan motiv, ne bih to izdržala”, povjerava nam umirovljenica Branka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
