Prati nas

Život

12 pravila za sretne bake i djedove

Uz nekoliko jednostavnih pravila i vi možete postati savršena baka ili savršeni djed. Niste odgovorni za odgoj svoje unučadi. Ona imaju svoje roditelje i oni su njihov autoritet. Vaše je da pomažete i uživate.

Objavljeno

|

Kako biti najbolja baka? Kako biti dobar djed?
foto: BigStock

Ako ste i sami baka ili djed, jeste li se zapitali kako više možete uživati u toj prirodnoj obiteljskoj funkciji, na korist sebi, djeci i unucima? U nastavku pročitajte što bakama i djedovima savjetuje njima namijenjen portal Grandparents.com.

1. Vjerujte svojoj odrasloj djeci

Što više vjerujete u roditeljske sposobnosti svojih sinova, kćerki, zetova i snaha, to će oni biti bolji roditelji. Prevedeno: ne jurcajte u osudama i preispitivanju njihovih roditeljskih sposobnosti, čak ni potiho. Stalne kritike potkopavaju njihovo samopouzdanje. Osim toga, ako ste vi savladali lekcije roditeljstva, i oni će proći na roditeljskom ispitu.


2. Razgovarajte

Razgovor je najbolji način za prevenciju razočaranja, predbacivanja, uzaludnih nadanja i pogrešnih zaključivanja. Možda niste ono što vaša djeca trebaju, možda oni nisu ono što vi očekujete, ali samo razgovorom možete riješiti probleme i smanjiti nesuglasice na najmanju moguću mjeru. Ne zaboravite da vaša djeca odgajaju svoju djecu, a uz sve to još moraju pronaći i mjesto za vaše sudjelovanje.

3. Neslaganja su normalna i neizbježna

Vi i vaša djeca ste dvije potpuno različite generacije. Oni ne poštuju pravila koja su vama nametnuta, oni savjete o odgoju djece traže na internetskim portalima, oni zanemaruju ono što je vama ključno. Bez obzira na sve, jedno ćete morati prihvatiti: njihova djeca – njihova pravila. Dokle god niste skrbnici unučadi ili dok ne svjedočite njihovom zlostavljanju – tu ste samo da pomognete. S vremena na vrijeme se podsjetite da je dobro tu i tamo isključiti mozak i jezik.

4. Vježbajte reći ‘ne’

Izbjegnite osjećaj krivnje kojeg vam djeca pokušavaju ‘uvaliti’ i ne libite se reći ‘ne’. Ne dopustite da vas djeca iskorištavaju, bilo da se radi o čuvanju djece preko ljetnih praznika, financiranju vanškolskih aktivnosti ili svakodnevnog obavljanja kućanskih poslova. Jasno im dajte do znanja što mogu očekivati od vas, a što ne. Ako ste djed ili baka, ne znači da se morate iscrpljivati i zanemarivati svoje potrebe i užitke.

5. Opraštajte sebi

Ponekad ćete pogriješiti u komunikaciji s unučetom. Ponekad će vas dijete krivo razumjeti. Ponekad ćete ispasti krivi, bez da ste ‘luk jeli ili mirisali’. A ponekad ćete doista i biti krivi. Shvatite da niste savršeni i oprostite sebi i drugima.

6. Oprostite svojoj djeci

Vidi 5. korak.

7. Iz rječnika izbacite riječ ‘savršeno’

Osjetite olakšanje.

8. Poštujte drugog djeda i drugu baku

Naravno, dopušteno vam je priželjkivati da vaše unuče voli vas više od one druge bake ili drugog djeda, ali to ne znači da prema njima ne trebate biti obzirni i ljubazni. Napose, i oni su, najvjerojatnije, u istoj situaciji kao i vi.

9. Upravljate s onim s čim možete

Dakako, upravljajte svojim životom. Ne možete nametnuti mišljenje gdje bi vaša unučad trebala živjeti, ići u školu ili što će jesti za ručak. Ne možete ni utjecati na disciplinske mjere koje određuju roditelji. Možda čak ne možete ni utjecati na to koje će blagdane unučad provoditi s vama. Zbog svega se možete osjećati frustrirano, bespomoćno pa čak i bijesno. Tada se prisjetite da možete upravljati svojim životom, a to uključuje i odabir načina, količine energije i novca kojeg ćete uložiti u djecu.

10. Otpustite i zaboravite

Imate odličnu priliku za osobni razvoj i otpuštanje svega što vas opterećuje. Niste odgovorni za odgoj svoje unučadi. Ona imaju svoje roditelje i oni su njihov autoritet. Vaše je da pomažete i uživate.

11. Prihvatite stvari koje ne možete promijeniti

Samo tako.

12. Zapamtite da je ljubav vaš adut

Nije vaše da odgajate, vaše je da volite. Postoji razlog zašto ljudi rađaju djecu u dvadesetima i tridesetima, a ne u šezdesetima.

.

Život

‘Ima li kakvu nekretninu?’ Književnik Pero Kvesić prisjetio se kako je za majku tražio mjesto u staračkom domu

Uopće nije pitala kakav stan i gdje. Vjerojatno je o tome ovisilo koliko visoko na tu listu bi je upisali. Nisam bi pitao tko je to ‘nama’, tko su to ili tko je to ‘mi’. Samo sam zahvalio na ljubaznoj ponudi.

Objavljeno

|

Autor

Ugledni hrvatski novinar i književnik Pero Kvesić javnom objavom na Facebooku komentirao je prilog Podravskog lista. Naime Podravski problematizira činjenicu da je 2003. godine ravnateljica koprivničkog Doma za stare i nemoćne Vesna Križan, dok je bila zaposlenica Doma i čelnica povjerenstva koje je odlučivalo o smještaju u tu ustanovu, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ženom koja je tri dana nakon toga dobila smještaj u domu.

Križanovi su brinuli o ženi pet godina, no iako je umrla 2008. godine, do danas nisu ušli u stan na elitnoj lokaciji u Zagrebu, a koji im je pripao sklapanjem ugovora. Danas u stanu u Ulici kneza Višeslava, usprkos sudskim presudama u korist Križan, živi nećakinja nekadašnje vlasnice s obitelji, a slučaj revidira Vrhovni sud. Važno je reći da je u međuvremenu zakonom zabranjeno djelatnicima takvih ustanova sklopiti ugovor o uzdržavanju sa štićenikom.


Kvesića je sve to podsjetilo na vrijeme kada je za vlastitu majku pokušavao pronaći mjesto u domu. Objavu prenosimo u cijelosti:

“Još u naponu snage i pri punoj svijesti moja je majka odlučila da će kad ostari otići živjeti u starački dom. Znajući da se na slobodno mjesto dugo čeka i da sve bude u redu otišla je i upisala se na listu čekanja u zagrebački dom koji je sama odabrala. Dvadesetak godina kasnije, na samom početku devedesetih, majka je već fizički dosta oslabila iako je i dalje bila potpuno bistra u glavi, pa je zaključila da je došlo vrijeme za premještaj u odabranu ustanovu. Zamolila me je da odem tamo i osobno pitam kad bi je mogli primiti, da ne obavljamo tako značajan razgovor telefonom. Najavio sam se i dogovorio sastanak s ravnateljicom, direktoricom, upraviteljicom, kako li je već bila njena titula. Nikada neću zaboraviti taj razgovor.

Na početku sam rekao da se moja majka prijavila već prije dvadesetak godina i to nije bilo po ničemu sporno. Direktorica je uzvratila da ne može reći kad će se osloboditi sljedeće mjesto i da čekanje može biti dugotrajno. Upozorio sam da majka čeka već više od dvadeset godina. Direktorica je odgovorila da uvažava tu činjenicu, ali ipak ne može ništa obećati: postoji “lista prioriteta”, a oni s te liste se uzimaju prvi, te oni koji nisu prioritetni mogu čekati neodređeno, dovijeka. Situacija je izgledala beznadna, sve dok moja sugovornica nije zapitala:

– A ima li Vaša majka neku nekretninu?

Rekoh da ima stan u vlasništvu.

– Kad bi nam majka poklonila taj stan, upisali bismo je na prioritetnu listu…

I gledamo se kao pokeraši iznad još neotvorenih karata. Uopće nije pitala kakav stan i gdje. Vjerojatno je o tome ovisilo koliko visoko na tu listu bi je upisali. Nisam bi pitao tko je to “nama”, tko su to ili tko je to “mi”. Samo sam zahvalio na ljubaznoj ponudi.

Po izlasku mi je palo na pamet da bih događaj mogao prijaviti, ali tada je bilo vrijeme da policija, tužilaštvo i sudovi nisu reagirali ni na daleko drastičnije zloupotrebe, kršenja zakona i čak zločine, da su vijesti o takvim zbivanjima dopirale svakodnevno s raznih strana; tužilaštvo, policija i sudovi nisu često čak ni zaprimali prijave, dapače – oni koji su to prijavljivali postajali su često meta progona i medijskog linča. Ono, “da institucije rade svoj posao” bila je farsa od samog početka kao i danas. Utoliko me nedavna vijest da je neka sirotica u Koprivnici prepisala vrijedan stan u Zagrebu šefici Doma za starije osobe, pa već tri dana kasnije dobila mjesto u Domu nije nimalo iznenadila. Instititucije su se uhodale”, zaključuje Kvesić.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP