Prati nas

Život

5 stvari koje sam naučio cijeniti kao beskućnik

Stari kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Nisam siguran. Niti jedna od pobrojanih stvari nije besplatna, ali ni ne košta previše. A kada ih izgubite, postanu neprocjenjivo vrijedne. Kaže to David Raether koji je zarađivao 300 tisuća dolara godišnje. A onda mu se život raspao i postao je beskućnik.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Sitnice koje ne cijenimo dovoljno
foto: BigStock

Kao producent i scenarist jedne od najpopularnijih humorističkih serija – Roseanne, David Raether je zarađivao 300 tisuća dolara godišnje. A onda mu se život raspao i postao je beskućnik. Nakon tog iskustva promijenio mu se i sustav vrijednosti. U svojoj memoarskoj knjizi Tell Me Something, She Said izdvojio je stvari koje su mu najviše nedostajale, a čije je vrijednosti shvatio tek kada ih je izgubio.

1. Krevet i spavaća soba.

Dođeš do vrata, otvoriš ih, a iza njih je spavaća soba. Zatvoriš ih, ugasiš svjetla, sklizneš pod pokrivač i zatvoriš oči. Možda se moliš, možda i ne. Možda odmah zaspeš, možda neko vrijeme razmišljaš dok ležiš. Ništa od toga nije važno. Važno je da je to tvoja soba, tvoj krevet. Posteljina je prava posteljina, a ne vreća za spavanje, kaput ili neka druga krpa. To je tvoj malo prostor. Tvoj.


2. Jutarnji rituali i tuširanje

Onaj osjećaj kada ulaziš pod slap vruće vode. Skoro nenadmašno osjetilno iskustvo. Ujutro rano ustaneš, izađeš bosonog pred kuću, pokupiš novine, uđeš u kuću, skuhaš kavu i otvoriš novine preko cijelog stola. Natočiš kavu i čitaš. To je jutro, prijatelju! Doma si, piješ kavu i čitaš novine.

3. Oblačenje čarapa

Ustaneš, dotapkaš bosonog u kuhinju, a pod je hladan. Vratiš se u sobu, obučeš čarape i vratiš se u kuhinju.

4. Miris kuhanja u tvojoj kuhinji

Uđeš u kuću i osjetiš kako iz kuhinje dopire miris kuhanja hrane. Možda se pile peče u pećnici, kuha se umak ili se luk dinsta na štednjaku. Nije važno što. Ono što je važno jest da ćeš uskoro sjesti za stol i objedovati s ljudima koje voliš.

5. Čišćenje doma

Nitko ne voli čistiti. A onda sam odjednom ostao bez kuće. Prošlo je puno vremena dok ponovno nisam imao krov nad glavom. Zadovoljstvo pranja podova, brisanja prašine, stavljanje posuđa u stroj za pranje je skoro pa neizgovorivo.  Ono kad očistite svoj mali dom. To je moje mjesto i ja sam ga uredio i u njemu mi je, zbog toga, ugodno. Za razliku od gomile stvari i odjeće u prtljažniku automobila u kojem sam živio.  Moj dom je mjesto dostojno življenja. Ja sam pristojno ljudsko biće. Sada ne mogu zamisliti ništa ljepše od toga da svoj prostor održavam čistim i urednim.

Stari ljudi kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Nisam siguran. Niti jedna od pobrojanih stvari nije besplatna, ali ni ne košta previše. A kada ih izgubite, postanu neprocjenjivo vrijedne.

David Reather i naslovnica njegovih memoara (foto: davidraether.com)

David Reather i naslovnica njegovih memoara (foto: davidraether.com)

.

Život

Slavonac oporukom tražio da mu na sprovodu odsviraju Zoricu Brunclik

Pokojnik je, doznalo se, mirovinu zaradio u Njemačkoj, a njegovi susjedi govore sve najbolje o njemu i njegovoj gostoljubivosti.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Da sprovodi ne moraju biti uvijek tužni govori i vijest koju je objavilo Glas Slavonije. Naime, vremešni mještanin Strizivojne oporučno je od svoje troje djece zatražio da ga isprate s tri harmonike/klavijature i uz narodnjačke hitove.

Jedan od uvjeta bio je da prvi mora biti izveden stari hit kraljice narodnjaka Zorice Brunclik, “Otkopčano jeleče”.


Iako je među troje njegove djece, a to su odrasli, svoji ljudi, bilo i nemalog čuđenja, pa kod nekih od njih i negodovanja da se na takav način oproste od oca, i službeno im je ukazano na oporučnu želju pokojnika.

Da situacija bude još neobičnija, otac im je preminuo u vrijeme pandemije koronavirusa i strogih mjera Stožera, a koje su uključivale i oproštaj od pokojnika samo uz najužu obitelj, bez karmina i sl., pa je Strizivojčanin tada pokopan na mjesnom groblju prema tim pravilima, navodi Glas. Vesele karmine održane su naknadno u Đakovu.

Pokojnik je, doznalo se, mirovinu zaradio u Njemačkoj, a njegovi susjedi govore sve najbolje o njemu i njegovoj gostoljubivosti.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP