Prati nas

Život

5 stvari koje sam naučio cijeniti kao beskućnik

Stari kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Nisam siguran. Niti jedna od pobrojanih stvari nije besplatna, ali ni ne košta previše. A kada ih izgubite, postanu neprocjenjivo vrijedne. Kaže to David Raether koji je zarađivao 300 tisuća dolara godišnje. A onda mu se život raspao i postao je beskućnik.

Objavljeno

|

Sitnice koje ne cijenimo dovoljno
foto: BigStock

Kao producent i scenarist jedne od najpopularnijih humorističkih serija – Roseanne, David Raether je zarađivao 300 tisuća dolara godišnje. A onda mu se život raspao i postao je beskućnik. Nakon tog iskustva promijenio mu se i sustav vrijednosti. U svojoj memoarskoj knjizi Tell Me Something, She Said izdvojio je stvari koje su mu najviše nedostajale, a čije je vrijednosti shvatio tek kada ih je izgubio.

1. Krevet i spavaća soba.

Dođeš do vrata, otvoriš ih, a iza njih je spavaća soba. Zatvoriš ih, ugasiš svjetla, sklizneš pod pokrivač i zatvoriš oči. Možda se moliš, možda i ne. Možda odmah zaspeš, možda neko vrijeme razmišljaš dok ležiš. Ništa od toga nije važno. Važno je da je to tvoja soba, tvoj krevet. Posteljina je prava posteljina, a ne vreća za spavanje, kaput ili neka druga krpa. To je tvoj malo prostor. Tvoj.



2. Jutarnji rituali i tuširanje

Onaj osjećaj kada ulaziš pod slap vruće vode. Skoro nenadmašno osjetilno iskustvo. Ujutro rano ustaneš, izađeš bosonog pred kuću, pokupiš novine, uđeš u kuću, skuhaš kavu i otvoriš novine preko cijelog stola. Natočiš kavu i čitaš. To je jutro, prijatelju! Doma si, piješ kavu i čitaš novine.

3. Oblačenje čarapa

Ustaneš, dotapkaš bosonog u kuhinju, a pod je hladan. Vratiš se u sobu, obučeš čarape i vratiš se u kuhinju.

4. Miris kuhanja u tvojoj kuhinji

Uđeš u kuću i osjetiš kako iz kuhinje dopire miris kuhanja hrane. Možda se pile peče u pećnici, kuha se umak ili se luk dinsta na štednjaku. Nije važno što. Ono što je važno jest da ćeš uskoro sjesti za stol i objedovati s ljudima koje voliš.

5. Čišćenje doma

Nitko ne voli čistiti. A onda sam odjednom ostao bez kuće. Prošlo je puno vremena dok ponovno nisam imao krov nad glavom. Zadovoljstvo pranja podova, brisanja prašine, stavljanje posuđa u stroj za pranje je skoro pa neizgovorivo.  Ono kad očistite svoj mali dom. To je moje mjesto i ja sam ga uredio i u njemu mi je, zbog toga, ugodno. Za razliku od gomile stvari i odjeće u prtljažniku automobila u kojem sam živio.  Moj dom je mjesto dostojno življenja. Ja sam pristojno ljudsko biće. Sada ne mogu zamisliti ništa ljepše od toga da svoj prostor održavam čistim i urednim.

Stari ljudi kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Nisam siguran. Niti jedna od pobrojanih stvari nije besplatna, ali ni ne košta previše. A kada ih izgubite, postanu neprocjenjivo vrijedne.

David Reather i naslovnica njegovih memoara (foto: davidraether.com)

David Reather i naslovnica njegovih memoara (foto: davidraether.com)

.

Život

Kada prava majka ne želi zagrliti, tu je Sarah – majka za gej vjenčanja

Parovi su pričali o tome kako su im roditelji dali do znanja da neće doći na vjenčanje. I zato je ona odlučila biti zamjenska majka onima čije majke nisu željele doći.

Objavljeno

|

Autor

Povodom Majčinog dana Now This objavio je sjajnu video priču o svojevrsnoj surogat majci. Sarah Cunningham “uskače” na vjenčanje istospolnim parovima u slučaju kada njihove biološke majke ne žele nazočiti obredu.

“Ja sam kršćanka, majka gej klinca koja živi u Oklahomi i kažem vam – dosta je. Ako se ja neću boriti za svoje dijete i njegova prava kao da mi život ovisi o tome, tko će? I neću prestati dok ne prestanu sve te horor priče LGBTQ zajednice i njihovih majki”, kaže Sarah.



Ova nadomjesna majka pomaže oko svega; odabira vjenčanice, organiziranja ceremonije ili jednostavno stoji uz djevojke i momke dok izriču sudbonosno da. “Ni sama ne bi mogla odabrati bolju vjenčanicu. Prekrasna je”, govori dok namješta slojeve čipke na mladenki.

“Ako tvoja biološka majka ne želi doći na istospolno vjenčanje, nazovi me, doći ću”, govori u kameru, iako je i sama imala problem s prihvaćanjem vlastitog sina. “Nije bila sigurna hoće li doći na moje vjenčanje”, kaže Parker.

“Kada je Parker napunio 21, rekao mi je da je upoznao nekoga. Pala sam u depresiju. Loše sam to podnijela. Pitao me je hoću li biti u redu. Rekla sam da hoću, ali da mi treba neko vrijeme. Rekao je da razumije, ali i da je on trpio 21 godinu i bio moj sin. I da je sad vrijeme da ja stisnem zube i budem njegova majka. To me je suočilo s mojim vrijednostima, strahovima, shvatila sam koliko sam neuka”, prisjetila se ova praktična baptistica.

Sarah Cunningham (screenshot: Aaron Cardenas/Youtube)

2014. godine otišla je na prvu Povorku ponosa: “Osjetila sam ljubav u toj zajednici, ali sam došla doma sa svim tim groznim pričama o obiteljima koje su se raspale i otuđile.” Cunningham je postala i službena  matičarka koja sklapa LGBTQ brakove. Što je sretala više parova, to je čula više sličnih priča. “Parovi su pričali o tome kako su im roditelji dali do znanja da neće doći na vjenčanje.” I zato je ona odlučila biti zamjenska majka onima čije majke nisu željele doći.

“Te male stvari, pomoć oko odabira buketa, šminke i frizure – to je ona preuzela. Baš kao što bi bilo koja majka učinila za kći koja se udaje”, govori jedna od “kćeri” kojoj je ta ljubav i pomoć bila potrebna. Kao i savjet da se svaki dan okruži ljudima koji će je voljeti i cijeniti.

“To je pokazivanje bezuvjetne ljubavi za drugo ljudsko biće, to slavljenje para i dana koji bi trebala slaviti cijela obitelj”, kazala je Sarah koja je osnovala i mrežu pomoći parovima diljem Amerike pod nazivom “Besplatan mamin zagrljaj”.

Nastavi čitati