Prati nas

Život

Bake i djedovi nisu besplatne dadilje

Iako se podrazumijeva da bake i djedovi žele što više sudjelovati u odgoju unučadi, često i nije tako. Oni imaju svoj život i svoju su djecu već odgojili pa im ne treba zamjeriti ako ne žele biti uvijek na raspolaganju.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Trebaju li bake čuvati djecu?
foto: BigStock

Nedavno istraživanje je pokazalo da negdje na polovici ljetnih praznika roditelji počinju priželjkivati početak školske godine i već pokazuju ‘praznični zamor’. I baš se u to vrijeme sjete djedova i baka koji bi trebali preuzeti djecu na neko vrijeme, piše četverostruka baka i kolumnistica Telegrapha Jan Etherington.

Ponekad pregovori imaju i komponentu emocionalne ucjene kada se bakama i djedovima govori da im je to jedinstvena prilika, budući da ionako provode malo vremena s unučadi. Jan Etherington kaže da već i bez toga osjeća grizodušje. Naime, kao i mnogi ‘bejbibumeri’ i ona je bila zaposlena majka, a sada je zaposlena baka. Istina je, kaže kolumnistica, da današnje zaposlene bake ne mogu ispuniti očekivanja roditelja, one ne mogu biti tradicionalne bake s rasporedom koji se prilagođava njihovim potrebama. Mlade se obitelji sve više oslanjaju na djedove i bake koji bi, valjda, trebali biti sretni da mogu uskočiti kada god to zatreba, piše Jan.


Bake se uzimaju zdravo za gotovo

Ona sama nikada nije pristala na ulogu bake koja je uvijek na raspolaganju, bake dadilje koja ima svakodnevne obveze oko unučadi. Dijelom i zbog toga što ih dvoje žive na drugom kontinentu. Drugim dijelom što bake koje su uvijek pri ruci budu uzete ‘zdravo za gotovo’, a unuci se prema njima često ponašaju kao i prema roditeljima; s brojnim zamjerkama i uz svakodnevne svađe. Jan ne želi biti takva ‘surogat majka’ ni u onom vremenu koje provodi sa djecom svoje djece.

„Prvo, bila sam majka. To sam odradila. Sada sam baka. Drugačije se ponašam prema unucima nego što sam to činila prema svojoj djeci. Mekša sam i strpljivija. Podupirem ih na drugačiji način. Ne želim im biti majka. Ja se želim zabavljati s njima, ugađati im, igrati se s njima i puštati ih da do kasno budu budni, a da to njihova majka ne zna“, kaže kolumnistica koja cijeni bake koje mijenjaju pelene, njeguju bolesnu unučad i odgajaju ih do tinejdžerskih dana, ali za sebe kaže da nije takva.

„Ja sam baka, ali i štošta drugo. Želim uživati u životu drugačijem od onoga dok sam imala malu djecu. Želim se probuditi i odlučiti da ću taj dan otići na izlet u Francusku. Jesam li to ikada učinila? Nisam, ali želim imati mogućnost izbora. Možda sam zbog toga nepouzdana dadilja, ali nisam loša baka. U obiteljskim krizama sam spremna istog trenutka sjesti u zrakoplov i otputovati tamo gdje me se treba.“

Menopauza postoji s razlogom

Etherington piše kako žene, zbog pritiska karijere i financijske nesigurnosti, sve kasnije postaju majke pa djeca imaju sve starije djedove i bake. Neki se čak boje da će biti prestari za ispomoć u trenutku kada unuci dođu na svijet. Čak je i popularna komičarka Shappi Khorsandi izjavila kako želi roditi djecu prije no što njena majka postane prestara da se o njima brine.

I zato bi se bake i djedovi trebali zapitati trebaju li uskakati svaki puta kada ih djeca pozovu da se brinu za unučad tijekom ljetnih praznika ili zatraže redoviti dnevni angažman. Postoji vrlo dobar razlog zašto mogućnost majčinstva prestaje oko 45. godine; užasno je iscrpljujuće brinuti se za malu djecu, pogotovo ako ste ih zadnji puta imali prije četvrt stoljeća.

„Moja generacija misli da sve možemo, ali treba prihvatiti da tijelo stari i da mu treba više vremena za oporavak. Čitala sam istraživanje o generaciji pedesetogodišnjaka koji se moraju brinuti od unucima, ali i o svojim roditeljima. Tko se brine o toj ‘sendvič generaciji’? Ako svakodnevno trčite za klincima i dižete bebe, bolovi i umor će postati kronični. Za postavljanje sjedalice u automobil vam danas treba fakultet strojarstva. Priznajem, bojim se preuzimanja obveza. To znači da želim da se moji unuci vesele što će me vidjeti jer ćemo se zajedno zabaviti, a ne da mi dolaze zato jer u rasporedu za utorak piše da moraju provesti dan kod bake“, objašnjava Jan.

„Kada smo zajedno, možemo provesti dan u Legolandu, obilaziti muzeje ili grliti koale. Stoga, obožavam ljetne praznike jer to što sam baka shvaćam kao izvor zabave, a ne kao karijeru s punim radnim vremenom“, zaključuje kolumnistica Telegrapha.

.

Život

‘Izdržite!’ Pročitajte što vam poručuju stanovnici Wuhana koji su preživjeli koronavirus i karantenu

Karantena nije tu da bi vam se oduzela sloboda, već je ona znanstveno provjerena metoda borbe protiv epidemije, poručuju oni koji su najgori epidemijski scenarij gledali iz prvih redova.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kineski Wuhan, grad od 11 milijuna stanovnika, ukinuo je karantenu nakon tri mjeseca. Užas koji su proživjeli ljudi koji žive u polazištu pandemije koronavirusa, doživjeli su i stanovnici Italije, Španjolske i Francuske, a čini se da će danak politike koja se nije najbolje snašla platiti i građani Sjedinjenih Država.

Nakon što su građani Wuhana izašli iz svojih kućnih zatvora, svoja su iskustva i savjete odlučili podijeliti s ostatkom svijeta koji se bori s opakom zarazom. Njihove riječi zabilježio je BBC.


Kako je karantena izgledala?

“Kada gledamo na protekle mjesece, to je bio važan dio našeg života. Sjećanja su dragocjena, ali užasavajuća.”

“Umjesto da karantenu opisujemo kao žrtvu, volim reći da je grad učinio najbolje što je mogao u borbi protiv pandemije, zajedno s cijelom zemljom. Svatko tko je ostao doma, pomogao je.”

“Ukinuta nam je karantena nakon dugo vremena. Na početku sam bila nonšalantna i mislila sam da te mjere nisu bile potrebne. Kad su počele nestašice, osjetio se jak strah i nisam mogla spavati.”

“Liječnici i sestre su morali preko društvenih mreža moliti za medicinske potprepštine. Pacijenti su su govorili da nema dovoljno kreveta i da ne mogu do liječenja. Postupno je dolazilo sve više medicinskog materijala, a počeli su pristizati liječnici iz cijele zemlje. Broj novozaražnih je počeo polako padati.”

Najljepša sjećanja iz karantene

“Uspjeli smo kupiti brašno i meso, zahvaljujući susjedima. Zato smo odlučili napraviti okruglice. Nakon 30 godina moj otac se prihvatio kuhanja. Zadnji put je to učinio kad sam bila u vrtiću.”

“Moj dečko se stvarno potrudio da proslavimo Valentinovo i moj rođendan. Uspio je nabaviti tortu i cvijeće. Stajao je u redu da dobije komad mesa i čak ga je skuhao.”

“Mi smo muslimani i bilo je teško nabaviti halal hranu. Na kraju smo uspjeli nabaviti veliku kutiju halal okruglica. Kutija je bila jako teška i jako me je dirnulo kad mi ju je kolega u vjeri dostavio.”

Što činiti za vrijeme karantene

“Zovite često obitelj. Pogotovo ako ne žive u mjestima u kojima ima zaraze. Jako se brinu za vas pa im javljajte kako ste. I više komunicirajte sa svojim partnerom ili partnericom. Jako su rijetke situacije u kojima parovi mogu provoditi cijele dane zajedno i to mjesecima pa mane izbijaju na vidjelo. Nemojte se svađati, ali nemojte ni zašutjeti kada naiđete na problem. Još nešto, ako radite od doma, morate odvojiti posao od života. U protivnom čete poludjeti.”

“Radite stvari za koje prije niste imali vremena. Čitajte, gledajte televiziju, igrajte video igrice. Budite s obitelji.”

O ostatku svijeta u kojem sad bukti epidemija

“Sve podsjeća na Wuhan u siječnju ili na počeku ožujka. Mogu razumjeti očaj tih ljudi.”

“Ako ste tjeskobni, depresivni ili bijesni, to je normalno. Karantena nije tu da bi vam se oduzela sloboda, već je ona znanstveno provjerena metoda borbe protiv epidemije.”

“Nadam se da će ljudi naučiti nešto iz ovoga kako drugi ne bi morali toliko žrtvovati i kako bi se činilo manje grešaka. Kada svijet pobijedi pandemiju, bit ćemo bolji ljudi.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP