Prati nas

Zdravlje

Zašto gubimo kosu?

Gubitak kose veliki je problem za muškarace, ali i žene. Uzroci mogu biti razni: od stresa i krive prehrane, do genetski uvjetovane ćelavosti. Važno je naglasiti da brzog rješenja – nema.

Objavljeno

|

Lijek za ćelavost
foto: bigStock

Gubitak kose, čest kod muškaraca i nekih žena u srednjoj dobi, ima značajne emotivne i psihološke posljedice. Također, posljedice mogu imati i preparati protiv gubitka kose koji se reklamiraju kao čudotvorni, donosi portal Huffington Post.

Spencer Kobren, predsjednik američkog udruženja koje se bavi tom problematikom i autor knjige „Ćelava istina: Prvi cjeloviti vodič za prevenciju i tretiranje gubitka kose“, prisjeća se slučaja muškarca čije vlasište je bilo ozbiljno izobličeno upravo zbog loše napravljene transplantacije kose. Dotični je, kaže Kobren, namjerno postao policajac kako bi uvijek mogao nositi kapu.


40% ljudi koji pate od gubitka kose su žene i taj fenomen za njih zna biti posebno poražavajuć. Muškarci koji gube kosu uobičajena su pojava, a to se čak može smatrati i privlačnim. No kod žena je posve drugi slučaj, što ih čini posebno osjetljivima na razne neučinkovite „lijekove“ protiv gubitka kose na koje troše mnogo novca, vremena i energije.

Mnogi muškarci zbog ovog problema toliko pate da su skloni samoubojstvu, kaže David Kingsley, autor knjige „Lijek protiv gubitka kose“. Također, problem je traumatičan i za njihove žene te bitno utječe na njihov socijalni i bračni život.

Industrija preparata protiv gubitka kose vrijedna je 3,5 milijarde dolara, što je više od vrijednosti industrije lijekova protiv prehlade i gripe. No, oko 99% tih preparata uopće ne djeluje, upozorava Kobren. Što, dakle, potiče gubitak kose u srednjoj dobi i što doista pomaže?

Uzroci gubitka kose

Učinkovitost tretmana protiv gubitka kose ovisi ponajprije o tome što je gubitak kose uzrokovalo. Postoje mnogi razlozi zašto kosa ispada:

–  Nasljedni faktor

–  Hormoni

–  Stres

–  Loša prehrana

–  Kemijski preparati za kosu

–  Određeni lijekovi

–  Operativni zahvati i visoka temperatura

Gubitak kose ponekad je uzrokovan kombinacijom faktora. Osoba može gubiti kosu zbog zajedničkog djelovanja stresa, nedavne operacije i lijekova. Ćelavost kod muškaraca najčešće je, pak, posljedica djelovanja hormona i nasljednog faktora i pojavljuje se kod onih muškaraca osjetljivih na hormon dihidrotestosteron (DHT).

Suprotno popularnom mišljenju, kaže Kingsley, nasljedna ćelavost vjerojatno nije povezana s majčinim ocem. Najnovija istraživanja ukazuju da djevojčice slijede genetski uzorak majčine majke, a dječaci uzorak očevog oca. No, naglašava Kingsley, najvjerojatnije je ipak da utjecaja ima i jedna i druga strana.

Prvi korak koji bi osoba trebala poduzeti, kaže Sophia Emmanuel, certificirani trihologist (osoba stručna u problemima vezanim uz glavu i vlasište), jest da pravilno dijagnosticira svoje stanje i uzroke gubitka kose. Postavljanje dijagnoze uključuje krvne pretrage koje će otkriti eventualne nedostatke u prehrani, pregled i biopsiju vlasišta te podatke o stilu života i obiteljskoj situaciji. Jednom kad saznamo uzroke gubitka kose, možemo primijeniti točno određeni tretman koji će pomoći da se gubitak kose zaustavi ili da se potakne njen rast.

Tretmani protiv gubitka kose

Jedan od mitova vezanih uz gubitak kose, naglašavaju i Emmanuel i Kingsley, jest da je gubitak kose trajan – a nije.

Kad su uzroci ćelavosti stres ili loša prehrana, gubitak kose je uglavnom privremen. U takvim slučajevima ponovni rast kose može se potaknuti dodatnim unošenjem cinka i željeza te otklanjanjem uzroka stresa – premda stručnjaci napominju da je u takvim slučajevima potrebno i po nekoliko mjeseci da se stanje popravi.

Genetski uvjetovan gubitak kose, s druge srane, uglavnom je trajan, kao i onaj uzrokovan ozljedama vlasišta, navodi Emmanuel. Ozljede nanesene kemijskim preparatima ili prečvrstim poni-repom, u SAD-u su najčešće kod crnkinja. Osim toga, gubitak kose može biti uzrokovan i nekim autoimunim poremećajima.

Žene s genetskim ili autoimunim gubicima kose nemaju baš mnogo opcija za ponovni rast kose, kaže Kobren. Postoji preparat Minoxidil, no on samo pomaže da se stanje ne pogorša ali ne i da izraste nova kosa.

Kobren preporučuje ženama da pokušaju s preparatima dostupnima preko recepta kako bi izblegle dodatne troškove. Mnogi proizvođači dodaju minoxidil u šampone i regeneratore za kosu, no u tom se slučaju radi o vrlo skupim proizvodima.

Muškarci s genetskim gubitkom kose imaju više opcija za popravljanje svog stanja, navodi Kobren, i to zahvaljujući preparatu finestaridu, koji se može naći u proizvodu Propecia. Finesterid djeluje tako što blokira proizvodnju dihidrotestosterona koji potiče gubitak kose. Klinički testovi pokazali su da finestarid čini kosu muškarca gušćom.

No mnogi muškarci nerado uzimaju finesterid zbog mogućih nuspojava vezanih uz seksualnu funkciju i libido. Testovi također pokazuju da te nuspojave mogu biti zamjetne i nakon prestanka terapije.

Što je s operacijom?

Operacija može biti učinkovita opcija za muškarce čija je ćelavost genetsku uzrokovana, kaže Kobren. Zahvat uključuje premještanje kose s područja otpornog na DHT, na područje gdje je gubita kose zamjetan. S obzirom da žene nisu osjetljive na DHT, taj se postupak kod žena ipak rijetko primijenjuje i to unatoč agresivnoj marketinškoj kampanji. Kobren naglašava kako ženama nikako ne preporučuje operaciju presađivanja kose.

No i muškarci bi trebali biti oprezni kod donošenja takve odluke jer uspješnost zahvata uvelike ovisi o stručnosti liječnika koji će zahvat obaviti. Čitavo područje kozmetičkih operacija vrlo je opasno, upozorava Kobren, a to se naročito odnosi na granu vezanu uz gubitak kose. Kobren akođer navodi kako poznaje ginekologa koji se predstavlja kao stručnjak za presađivanje kose. Ako ju obavlja nestručna osoba, transplantacija kose može teško i dugotrajno unakaziti osobu koja joj se podvrgla.

Kobren je osnovao Međunarodno udruženje za operativnu obnovu kose – International Alliance of Hair Restoration Surgeons (IAHRS.org) – kako bi pacijentima pomogao prepoznati kvalitetne stručnjake. Kaže kako je organizacija do sada primila preko 900 prijava, no prihvatila tek 65 ljudi čiji rad je zadovoljio kvalitetom.

Kobren nadalje savjetuje ljudima zainteresiranima za presađivanje kose, da dobro istraže ponudu u mjestu u kojem žive, u čemu im može pomoći i web stranica IAHRS.org. No sama činjenica da je neka liječnička ordinacija zavedena na stranici, ne mora nužno značiti i da je taj liječnik pravi odabir za određenog pacijenta.

Najvažnija stvar koju osoba zainteresirana za presađivanje kose može učiniti, jest – domaća zadaća. Razgovarajte sa specijalistima, upoznajte ljude koji su i sami išli na presađivanje, informirajte se na internetu. Taj dio posla vrlo je važan i stoga što utječe na cijenu postupka.

Uobičajen postupak presađivanja kose uključuje oko 2000 „presadnica“, a svakoj pojedinoj cijena se kreće od 5 do 11 dolara. Minimalna investicija tako se kreće oko 20.000 dolara. (podaci se odnose na SAD, op.u.)

Ostali „lijekovi“ i mitovi

Kobren smatra da druga dva vrlo česta načina liječenja ćelavosti – terapija plazmom i laserska terapija – mogu biti učinkovita, iako u ovom trenutku ne prepručuje ni jedan zbog nedovoljnih kliničkih ispitivanja koja bi dala pouzdane informacije o učinkovitosti. No, rezultati dosad provedenih ispitivanja svakako su obećavajući.

Velika većina čudotvornih lijekova, poput šampona za gušću kosu, uopće ne djeluju. Čak i tretmani koji inače djeluju, neće imati učinka ako ije otkriven pravi uzrok ćelavosti.

Kinsley naglašava još tri mita vezana uz gubitak kose:

Mit broj 1 – svakodnevno pranje uzrokuje gubitak kose.

To je potpuno netočno. Zbog učestalog pranja nećete izgubiti kosu, ne bojte se.

Mit broj 2 – brijanje glave učinit će da nova kosa bude gušća

I to je potpuno netočno. Brijanje glave na ćelavo neće imati utjecaj na kasniji rast kose i njezinu kvalitetu.

Mit broj 3 – postoje brza rješenja

Kod nekih medicinskih stanja postoje brza rješenja, ali gubitak kose nije jedan od njih. Ne postoji preparat koji jednostavno stavite na glavu i on riješi problem ćelavosti.

 

.

Nema predaje

Pitali smo sve što trebate znati o supernamirnicama i dijetama

Imamo lošu i dobru vijest. Loša je da ne postoje čudotvorne namirnice koja skidaju kile, proljepšavaju ten i jačaju kosu. Dobra je vijest da vam takve supernamirnice ni ne trebaju da biste se hranili zdravo. Potrebano je tek one već poznate namirnice malo pažljivije kombinirati.

Objavljeno

|

“Jedite suhe smokve! Kosa i koža će vam biti ljepši, a izgubit ćete i prekomjerne kilograme!” “Ojačajte imunitet uz đumbir – naribajte ga u kolače ili skuhajte čaj.” “Lan je čudotvorna sjemenka puna antioksidansa koji će regenerirati vaše tijelo!”. Sa svih strana zatrpavaju nas ovakvim i sličnim savjetima i vijestima o “čudotvornim namirnicama koje su prave čuvarice zdravlja”. Stoga smo nekoliko pitanja postavili magistri nutricionizma Sandri Zugan.

No može li doista jedna namirnica baš tako promijeniti ukupno stanje našeg organizma? Postoje li supernamirnice, neke novovjeke panaceje koje su u stanju izliječiti svaku bolest?


Taj senzacionalizam u predstavljanju namirnica, vrlo je čest. Ne samo općenito u medijima već i u svijetu nutricionizma. Ljudi me često pitaju što da jedu kako bi smršavili. To je potpuno krivo postavljeno. Takav odnos prema hrani i zdravlju je zapravo pokazatelj našeg mentaliteta.

Ljudi traže brza rješenja, no istina je da nema prečice. Ne postoji namirnica koja ‘topi kile’. No postoji nešto što se zove uravnotežena prehrana koja je za nas najbolja. Postoji i niz namirnica i jela koji kad djeluju zajedno , imaju dobar učinak na naše tijelo. Mi nutricionisti to zovemo ‘prehrambeni ili nutricionistički portfolio’.

Između određenih namirnica postoji sinergija pa bolje djeluju zajedno neka svaka zasebno. Poanta je da je i zdravlje samo po sebi multifaktorijalno i ne ovisi samo o hrani. Poznato je jedno istraživanje koje je pokazalo da ista hrana različito djeluje na tijelo  s obzirom na to jesmo li u stresu ili smireni. Konkretno, radilo se o istraživanju na ženama pri čemu je primijećeno da masti koje se uzimaju kad je organizam u mirnom stanju, imaju protuupalno djelovanje, no te će iste masti imati upalno djelovanje ako se konzumiraju u stanju stresa. Dakle, možemo pripremati najzdraviju moguću hranu i jako se truditi oko toga, no ako jedemo na brzinu, uznemireni i pod stresom, te zapravo zdrave namirnice neće nam koristiti koliko bi mogle.

Znači, čudotvornih namirnica nema?

Nema. Ljudi ponekad misle da je hrana kao struja: ima je ili je nema. No prehrana, ali i cjelokupno zdravlje je puno kompleksniji fenomen. Poznata je ona Hipokratova izreka: ‘Ako želite biti zdravi, jeste li se spremni odreći onoga što vas čini bolesnima?’. To je zapravo jedina prava istina.

Mogli bismo reći da nikad za neko zdravstveno stanje nije kriva hrana. Mi zapravo na taj način našu odgovornost prebacujemo na hranu, a odgovornost za brigu o našem tijelu je naša. Često nije uopće problem ono što jedemo, nego način na koji to jedemo. Lakše je okriviti hranu nego doista vidjeti što mi činimo sebi loše.

No potreba za hranjivim tvarima mijenja se kako osoba sazrijeva i stari?

To je točno. Nutricionizam možemo ugrubo podijeliti na prehranu kroz životnu dob. A to počinje doslovno od začeća, pa kroz trudnoću dok smo fetusi, nakon toga djetinjstvo, pa tinejdžerska, zrela i starija dob. U svakom dobu života imamo određene potrebe za hranom i naše potrebe za hranjivim tvarima se mijenjaju kroz različita razdoblja života.

Kad smo zdravi, onda nam je cilj održati to zdravlje. No kad je osoba bolesna, onda te smjernice koje inače vrijede – a to su da jedemo minimalno 200 grama voća na dan, minimalno 300 grama povrća na dan, da bude pet boja na našem tanjuru, da jedemo što više integralnih žitarica – te konkretne smjernice se mijenjaju. Recimo kod ljudi koji boluju od šećerne bolesti, ponekad postoji mišljenje da je dovoljno uzeti lijek da bi se taj šećer držao pod kontrolom. No to nije istina. Da bi lijek mogao doseći kapacitet koji ima i da bi mogao održati šećer pod kontrolom, baza mora biti pravilna prehrana. U protivnom neće doći do očekivanih rezultata.

Često se susrećem i s pacijentima koji misle da mogu jesto što god žele ako za svoje bolest piju lijekove. Primjerice, osoba koja ima povišen krvni tlak i za to pije tablete, misli da ne mora paziti što jede jer će lijekovi riješiti sve probleme. No istraživanje provedeno 2008. godine pokazalo je da od svih osoba koje uzimaju lijekove za tlak, samo njih 18 posto doista ima reguliran krvni tlak kako bi trebalo. Kad osoba ima takvih zdravstvenih tegoba, potrebno je provesti dijetoterapiju. No opet, neće jedna namirnica ništa promijeniti već kompletna prehrana.

Sjećam se anegdote iz svojih studentskih dana kad sam imala praksu na Odjelu za endokrinologiju i dijabetologiju u bolnici Sveti duh kad mi je jedan pacijent rekao da ne razumije zašto mora toliko paziti na prehranu ako koristi tablete za reguliranje šećera. Osim šećera, imao je još niz bolesti koje su uzrokovane baš dugotrajnom nepravilnom prehranom, odnosno bolesti koje si je on sam priskrbio, da tako kažem. Dakle, bolesti koje su rezultat krivih životnih navika, a ne nešto s čime se, recimo, rodio. To pitanje je postavio kao malu provokaciju, na što sam mu ja odgovorila da ako je to tako, i da ako su mu lijekovi doista dovoljni te da na prehranu ne mora paziti, zašto mi onda ovaj razgovor vodimo u bolnici, a ne negdje vani. Tako da sam se i ja poslužila malom provokacijom kako bi mu dočarala o čemu je zapravo riječ.

Znači, osim s obzirom na dob čovjeka, potrebe za hranjivim tvarima mogu biti bitno promijenjene i kad čovjek pati od neke bolesti?

Da. Kad postoje određena stanja kad je zdravlje narušeno i tijelo je u bolesti, tada je potrebno promijeniti odnosno prilagodili prehranu. No opet, nije stvar u tome da će jedna hrana ili jedna namirnica riješiti problem ili odagnati simptome, nego se tada određuje čitav skup namirnica koje mogu pogodno djelovati na stanje u kojem se osoba nalazi.

Dakle, uvijek se tradi o kombinaciji. Jedan banalni primjer. U posljednje vrijeme dosta se govori o kurkumi kao jako dobroj i zdravoj namirnici. No ta kurkuma jako dobro ide u kombinaciji s paprom i uljima. Papar pomaže da se ta kurkuma u crijevima odmah ne razgradi, a ulje će pomoći da tijelo bolje iskoristi vrijedne tvari iz kurkume. Slično kao i oni vitamini koji su topivi u mastima. Među hranjivim tvarima uvijek postoji timski rad. Kad je čovjek bolestan, treba prilagoditi prehranu i unos nekih namirnica pojačati, a druge izbjegavati. Ali nikad se ne radi o tome da postoji baš ta jedna namirnica, ta jedna egzotična vrsta voća s druge strane planete koja će nas ozdraviti.

No ljudi ponekad u najboljoj namjeri s nekim vrstama hrane pretjeraju ili pak neku vrstu hrane potpuno izbace iz prehrane. Puno je takvih dijeta koje, recimo, izbacuju ugljikohidrate i baziraju se na proteinima ili nešto slično. Je li to uopće dobro?

Da, u posljednje su vrijeme jako popularne visokoproteinske dijete ili dijete s izrazito niskom udjelom ugljikohidrata ili s visokim udjelom masti. No takve dijete ne čine ništa dobro.

Studije provedene na jako velikom broju ljudi pokazale su da je najbolja prehrana ona s nešto većim udjelom bilja, dakle povrća i voća. No, svaki nutricionist će vam reći da je najbolja prehrana ona uravnotežena. Evo primjera: vegetarijanska, a naročito veganska prehrana jako je bogata vitaminom B9, ali siromašna vitaminom B12 i kad je velika razlika između razina ta dva vitamina, povećava se opasnost od moždanog udara. A čovjek misli da se jako zdravo hrani jer ne jede meso. Ni u čemu ne treba pretjerivati i ničega se ne treba odricati jer ključ je uvijek u ravnoteži.

U zadnje vrijeme pravi je hit ketogena prehrana koja je jako bogata mastima. Takva dijeta razvijena je prvenstveno za osobe i djecu koje boluju od epilepsije i koji su koristili puno određenih lijekova. Takva dijeta se počela primjenjivati u bolnici i radile su se brojne analize kojima se stalno kontriliralo je li osoba u stanju ketoze ili ketoacidoze. Kada je u krvi prevelika razina kiseline, tijelo će uzimati karbonate iz kostiju.

Ketogena dijeta je bila razvijena za populaciju s vrlo specifičnim bolestima, tako da zapravo ne razumijem koja je logika da se na taj način hrane zdrave osobe i zašto bi zdrava osoba samu sebe limitirala na taj način. Ovo je dobar primjer kako su neki ljudi spremni otići u krajnost kako bi postigli neki rezultat koji bi isto tako mogli postići na neki po njihovo tijelo puno blaži i ugodniji način i bez rizika.

To s ketogenom dijetom je slično kao kad bi osoba s posve zdravim nogama najmerno sjela u invalidska kolica jer misli da će tako brže prevaliti neku udaljenost. No, ponavljam, ako je osoba bolesna i preporučuje joj se određena dijeta, onda je to nešto drugo.

Ako ipak ustanovimo da nam nečega u organizmu nedostaje, je li u redu posegnuti da dodacima prehrani u vidu raznih tableta? Koliko koriste takvi dodaci prehrani ako se koriste čisto iz predostrožnosti?

Što se tiče dodataka prehrani, oko toga se lome koplja. U određenim fazama života i kad su prisutne određene bolesti, dodaci prehrani u vidu nekih tableta doista mogu pomoći. No to su stanja kad organizmu kronično nedostaje nekog elementa. No kad se radi o zdravim ljudima, istraživanja nisu pokazala da nastupaju nekakve značajne promjene ako se koriste suplementi. Ukratko, kod zdravih ljudi je korištenje dodataka prehrani – bacanje novca. No bolesni i stariji ljudi često imaju pojačanu potrebu za nekim vitaminom. U toj situaciji dodaci prehrani mogu pomoći.

No zdravi ljudi koji razmišljaju o prehrani često to čine zbog želje da smršave. Tako da za njih vijest da nema jedne čudotvorne namirnice koja “topi salo“ zapravo nije dobra.

Naravno. Osim načina na koji jedemo, moramo spomenuti i količinu. Poznato je da ćemo uvijek najviše pojesti sa švedskog stola, a kad obroci dolaze u slijedovima, poznato je da će ljudi reći: ‘Hvala neću više, čuvam si mjesta za desert.’

Kad mi dolaze ljudi koji bi željeli smršavjeti, onda radimo plan prehrane koji uključuje najširi mogući spektar namirnica. Zapravo, to je nama evolucijski tako, čovjek mora jesti od svega po malo. To znamo i po sebi jer rijetko će se dogoditi da netko uzme jednu vrstu kolača i najede se do sitosti, a češće je da će od više vrsta kolača probati od svake vrste po malo. Naglasak je uvijek na raznolikosti i sinergiji hrane. Timski rad među namirnicama doista postoji i on je ključan bilo u procesu održavanja zdravlja, bilo u procesu ozdravljenja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP