Prati nas

Zdravlje

Zašto gubimo kosu?

Gubitak kose veliki je problem za muškarace, ali i žene. Uzroci mogu biti razni: od stresa i krive prehrane, do genetski uvjetovane ćelavosti. Važno je naglasiti da brzog rješenja – nema.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Lijek za ćelavost
foto: bigStock

Gubitak kose, čest kod muškaraca i nekih žena u srednjoj dobi, ima značajne emotivne i psihološke posljedice. Također, posljedice mogu imati i preparati protiv gubitka kose koji se reklamiraju kao čudotvorni, donosi portal Huffington Post.

Spencer Kobren, predsjednik američkog udruženja koje se bavi tom problematikom i autor knjige „Ćelava istina: Prvi cjeloviti vodič za prevenciju i tretiranje gubitka kose“, prisjeća se slučaja muškarca čije vlasište je bilo ozbiljno izobličeno upravo zbog loše napravljene transplantacije kose. Dotični je, kaže Kobren, namjerno postao policajac kako bi uvijek mogao nositi kapu.


40% ljudi koji pate od gubitka kose su žene i taj fenomen za njih zna biti posebno poražavajuć. Muškarci koji gube kosu uobičajena su pojava, a to se čak može smatrati i privlačnim. No kod žena je posve drugi slučaj, što ih čini posebno osjetljivima na razne neučinkovite „lijekove“ protiv gubitka kose na koje troše mnogo novca, vremena i energije.

Mnogi muškarci zbog ovog problema toliko pate da su skloni samoubojstvu, kaže David Kingsley, autor knjige „Lijek protiv gubitka kose“. Također, problem je traumatičan i za njihove žene te bitno utječe na njihov socijalni i bračni život.

Industrija preparata protiv gubitka kose vrijedna je 3,5 milijarde dolara, što je više od vrijednosti industrije lijekova protiv prehlade i gripe. No, oko 99% tih preparata uopće ne djeluje, upozorava Kobren. Što, dakle, potiče gubitak kose u srednjoj dobi i što doista pomaže?

Uzroci gubitka kose

Učinkovitost tretmana protiv gubitka kose ovisi ponajprije o tome što je gubitak kose uzrokovalo. Postoje mnogi razlozi zašto kosa ispada:

–  Nasljedni faktor

–  Hormoni

–  Stres

–  Loša prehrana

–  Kemijski preparati za kosu

–  Određeni lijekovi

–  Operativni zahvati i visoka temperatura

Gubitak kose ponekad je uzrokovan kombinacijom faktora. Osoba može gubiti kosu zbog zajedničkog djelovanja stresa, nedavne operacije i lijekova. Ćelavost kod muškaraca najčešće je, pak, posljedica djelovanja hormona i nasljednog faktora i pojavljuje se kod onih muškaraca osjetljivih na hormon dihidrotestosteron (DHT).

Suprotno popularnom mišljenju, kaže Kingsley, nasljedna ćelavost vjerojatno nije povezana s majčinim ocem. Najnovija istraživanja ukazuju da djevojčice slijede genetski uzorak majčine majke, a dječaci uzorak očevog oca. No, naglašava Kingsley, najvjerojatnije je ipak da utjecaja ima i jedna i druga strana.

Prvi korak koji bi osoba trebala poduzeti, kaže Sophia Emmanuel, certificirani trihologist (osoba stručna u problemima vezanim uz glavu i vlasište), jest da pravilno dijagnosticira svoje stanje i uzroke gubitka kose. Postavljanje dijagnoze uključuje krvne pretrage koje će otkriti eventualne nedostatke u prehrani, pregled i biopsiju vlasišta te podatke o stilu života i obiteljskoj situaciji. Jednom kad saznamo uzroke gubitka kose, možemo primijeniti točno određeni tretman koji će pomoći da se gubitak kose zaustavi ili da se potakne njen rast.

Tretmani protiv gubitka kose

Jedan od mitova vezanih uz gubitak kose, naglašavaju i Emmanuel i Kingsley, jest da je gubitak kose trajan – a nije.

Kad su uzroci ćelavosti stres ili loša prehrana, gubitak kose je uglavnom privremen. U takvim slučajevima ponovni rast kose može se potaknuti dodatnim unošenjem cinka i željeza te otklanjanjem uzroka stresa – premda stručnjaci napominju da je u takvim slučajevima potrebno i po nekoliko mjeseci da se stanje popravi.

Genetski uvjetovan gubitak kose, s druge srane, uglavnom je trajan, kao i onaj uzrokovan ozljedama vlasišta, navodi Emmanuel. Ozljede nanesene kemijskim preparatima ili prečvrstim poni-repom, u SAD-u su najčešće kod crnkinja. Osim toga, gubitak kose može biti uzrokovan i nekim autoimunim poremećajima.

Žene s genetskim ili autoimunim gubicima kose nemaju baš mnogo opcija za ponovni rast kose, kaže Kobren. Postoji preparat Minoxidil, no on samo pomaže da se stanje ne pogorša ali ne i da izraste nova kosa.

Kobren preporučuje ženama da pokušaju s preparatima dostupnima preko recepta kako bi izblegle dodatne troškove. Mnogi proizvođači dodaju minoxidil u šampone i regeneratore za kosu, no u tom se slučaju radi o vrlo skupim proizvodima.

Muškarci s genetskim gubitkom kose imaju više opcija za popravljanje svog stanja, navodi Kobren, i to zahvaljujući preparatu finestaridu, koji se može naći u proizvodu Propecia. Finesterid djeluje tako što blokira proizvodnju dihidrotestosterona koji potiče gubitak kose. Klinički testovi pokazali su da finestarid čini kosu muškarca gušćom.

No mnogi muškarci nerado uzimaju finesterid zbog mogućih nuspojava vezanih uz seksualnu funkciju i libido. Testovi također pokazuju da te nuspojave mogu biti zamjetne i nakon prestanka terapije.

Što je s operacijom?

Operacija može biti učinkovita opcija za muškarce čija je ćelavost genetsku uzrokovana, kaže Kobren. Zahvat uključuje premještanje kose s područja otpornog na DHT, na područje gdje je gubita kose zamjetan. S obzirom da žene nisu osjetljive na DHT, taj se postupak kod žena ipak rijetko primijenjuje i to unatoč agresivnoj marketinškoj kampanji. Kobren naglašava kako ženama nikako ne preporučuje operaciju presađivanja kose.

No i muškarci bi trebali biti oprezni kod donošenja takve odluke jer uspješnost zahvata uvelike ovisi o stručnosti liječnika koji će zahvat obaviti. Čitavo područje kozmetičkih operacija vrlo je opasno, upozorava Kobren, a to se naročito odnosi na granu vezanu uz gubitak kose. Kobren akođer navodi kako poznaje ginekologa koji se predstavlja kao stručnjak za presađivanje kose. Ako ju obavlja nestručna osoba, transplantacija kose može teško i dugotrajno unakaziti osobu koja joj se podvrgla.

Kobren je osnovao Međunarodno udruženje za operativnu obnovu kose – International Alliance of Hair Restoration Surgeons (IAHRS.org) – kako bi pacijentima pomogao prepoznati kvalitetne stručnjake. Kaže kako je organizacija do sada primila preko 900 prijava, no prihvatila tek 65 ljudi čiji rad je zadovoljio kvalitetom.

Kobren nadalje savjetuje ljudima zainteresiranima za presađivanje kose, da dobro istraže ponudu u mjestu u kojem žive, u čemu im može pomoći i web stranica IAHRS.org. No sama činjenica da je neka liječnička ordinacija zavedena na stranici, ne mora nužno značiti i da je taj liječnik pravi odabir za određenog pacijenta.

Najvažnija stvar koju osoba zainteresirana za presađivanje kose može učiniti, jest – domaća zadaća. Razgovarajte sa specijalistima, upoznajte ljude koji su i sami išli na presađivanje, informirajte se na internetu. Taj dio posla vrlo je važan i stoga što utječe na cijenu postupka.

Uobičajen postupak presađivanja kose uključuje oko 2000 „presadnica“, a svakoj pojedinoj cijena se kreće od 5 do 11 dolara. Minimalna investicija tako se kreće oko 20.000 dolara. (podaci se odnose na SAD, op.u.)

Ostali „lijekovi“ i mitovi

Kobren smatra da druga dva vrlo česta načina liječenja ćelavosti – terapija plazmom i laserska terapija – mogu biti učinkovita, iako u ovom trenutku ne prepručuje ni jedan zbog nedovoljnih kliničkih ispitivanja koja bi dala pouzdane informacije o učinkovitosti. No, rezultati dosad provedenih ispitivanja svakako su obećavajući.

Velika većina čudotvornih lijekova, poput šampona za gušću kosu, uopće ne djeluju. Čak i tretmani koji inače djeluju, neće imati učinka ako ije otkriven pravi uzrok ćelavosti.

Kinsley naglašava još tri mita vezana uz gubitak kose:

Mit broj 1 – svakodnevno pranje uzrokuje gubitak kose.

To je potpuno netočno. Zbog učestalog pranja nećete izgubiti kosu, ne bojte se.

Mit broj 2 – brijanje glave učinit će da nova kosa bude gušća

I to je potpuno netočno. Brijanje glave na ćelavo neće imati utjecaj na kasniji rast kose i njezinu kvalitetu.

Mit broj 3 – postoje brza rješenja

Kod nekih medicinskih stanja postoje brza rješenja, ali gubitak kose nije jedan od njih. Ne postoji preparat koji jednostavno stavite na glavu i on riješi problem ćelavosti.

 

.

Zdravlje

Pomažu li vitamini kod zaraze koronavirusom?

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Poznato je da se može raspravljati o mnogo čemu. Ali, svakako je nesporno da je dovoljno unošenje u organizam hranjivih materija (mikronutrijenata), poput vitamina i minerala od bitne važnosti za funkcioniranje imunosnog sustava. To je već dovoljno razloga za mnoge znanstvenike na planetu da se bace na istraživanje mikronutrijenata, kako bi utvrdili može li ciljana upotreba pojedinih tvari ublažiti tok infekcije COVIDOM 19, spriječi teške posljedice ili čak smrt pacijenta, piše Deutsche Welle.

Vitamin D je jedan od najomiljenijih objekata istraživanja. Pojedine studije zvuče obećavajuće. Kao na primjer rad španjolske pulmologinje Marte Castillo. “Ovo je jedna od studija koja se uvijek iznova koristi za dokazivanje djelovanja vitamina D” kaže Martin Smollich, farmakolog i profesor na Institutu za prehrambenu medicinu na Sveučilišnoj klinici Schleswig-Holstein u Lübecku.


Smollich se i sam bavi istraživanjem mikronutrijenata i dodataka hrani. U vrijeme kada se utjecaj vitamina i drugih tvari ili iz ideoloških ili iz ekonomskih razloga snažno preuveličava ili omalovažava i ismijava, profesor Smollich se trudi dati diferenciranu sliku.

Na temelju znanstvenih dokaza

Rezultat studije znanstvenice Castillo na prvi pogled ulijeva optimizam: od 50 pacijenata oboljelih od COVIDA 19, koji su dobivali vitamin D, samo je jedan završio na odjelu intenzivne njege. U drugoj skupini koja je bila predmet istrage, i u kojoj nisu dobivali vitamin D, 50 posto pacijenata je moralo na intenzivnu.

“Prvi važan korak kod ovakvih studija je da se pogleda kako su skupine sastavljene”, kaže Smollich. A kako bi se odgovorilo na pitanje djelovanja vitamina D, skupine bi morale biti identično formirane.

Metodološki čisto?

No, upravo tu je problem. Studija navodi neke rizične faktore i pruža informacije o tome koliko pacijenata boluje od određenih bolesti, na primjer od dijabetesa tip 2.

“Samo šest posto pacijenata koji su dobivali vitamin D su bili dijabetičari, ali 19 posto dijabetičara je bilo u skupini koja je dobivala placebo”” kaže Smollich.

Još veća razlika je kod pacijenata s visokim krvnim tlakom: 57 posto pacijenata, koji nisu dobivali vitamin D, je imalo problema s povišenim krvnim tlakom. U drugoj skupini bilo je samo 24 posto sudionika studije s povišenim tlakom.

“Što će reći da su u skupini koja nije dobivala vitamin D bili bolesniji pacijenti”, rezimira farmakolog. I takve heterogene skupine na kraju iskrivljuju rezultat. Ali, nije samo to znakovito: u slučaju COVIDA 19 znamo da su dijabetes i visok krvni tlak rizični faktori, koji utječu na teži tijek bolesti”, kaže Smollich za Deutsche Welle. “Dakle, nije nikakvo čudo da su pacijenti iz skupine koja nije dobivala vitamin D češće završavali na intenzivnoj njezi.”

Ovakva studija, koja nije metodički čista, ne može odgovoriti na pitanje jesu li pacijenti završavali na intenzivnoj njezi zbog toga što im je nedostajalo vitamina D ili zbog prethodnih bolesti. I brojne druge studije i pregledi su došli do zaključka da davanje vitamina D nema značajan učinak na oboljenje od COVIDA 19.

Ali…!

Dijabetes tip 2 i povišeni krvni tlak imaju više toga zajedničkog. Oni nisu samo rizični faktori za teške infekcije COVIDOM 19, već i bolesti koje su povezane s ishranom. Dakle, varaju se svi oni koji su pomislili da ishrana i status hranjivih tvari ne igraju nikakvu ulogu u pandemiji koronavirusa. Upravo je suprotno.

“Nutrijenti su važni za različite razine imunosnog sustava”, kaže Anika Wagner, profesorica prehrane i imunosnog sustava na Sveučilištu u Giessenu. Manjak nutrijenata slabi različite obrambene mehanizme imunosnog sustava i olakšava patogenima napad.

Moraju li se uzimati dodaci hrani?

Pored pitanja koliko su hranjivi sastojci važni za sprječavanje bolesti, sve češće se raspravlja o tomu zadovoljava li se naš imunosni sustav zdravom ishranom ili su mu za obranu nužni dodatni sastojci kako bi funkcionirao na najvišoj razini. Odgovor glasi: ovisi. “Načelno preporučujem da se hranjivi sastojci na dnevnoj bazi pokriju ishranom”, kaže Wagner i naglašava da je to “definitivno moguće”. Ali, na osnovi porasta stope gojaznih ljudi, postoji sumnja da se prakticiranje zdrave ishrane ne provodi u dovoljno mjeri. Time naravno manjka i adekvatna opskrba nutrijentima.

“Gojazni ljudi često konzumiraju previše hrane bogate energijom, ali s malo nutrijenata”, naglašava Wagner. To su zaslađena pića, gotova jela i slatkiši. “Gojazne osobe tako razviju sklonost ka dijabetesu i visokom krvnom tlaku.”

Nedostatak nutrijenata slabi imunosni sustav, a gojaznost, dijabetes i visok tlak utiru put teškim oboljenjima od COVIDA 19.

Ovdje onda ponovo u igru ulazi vitamin D: manjak vitamina D se “često natprosječno javlja kod bolesti i životnih uvjeta koji povećavaju rizik od infekcije COVIDOM 19, dakle kod starijih osoba, gojaznih ili osoba koje boluju od dijabetesa tipa 2”, napisao je Martin Smollich u svom stručnom blogu “Medicina nutricionizma”.

Ignoriranje veze između ishrane i bolesti

To je začarani krug koji nije ni nov niti nepoznat. “Mnoge bolesti koje su relevantne za koronu, mogle bi se spriječiti prevencijom”, priopćilo je još u svibnju ove godine Njemačko društvo dijabetičara (DDG).

Usprkos tome: “U Njemačkoj se često potpuno ignorira veza između ishrane i bolesti. To je za mene vrlo dramatično, s obzirom na to da bi se to moglo modificirati”, kaže Smollich. “Umjesto toga pandemija koronavirusa pogodila je jedno društvo u kojem su ishranom uvjetovane bolesti – normalno stanje.”

Jedna druga skupina bi mogla profitirati od priorizacije hranjivih sastojaka za zdravlje – stariji. “Znamo da imunosni sustav u starosti ne funkcionira više tako dobro i da se smanjuje mogućnost sinteze vitamina D”, kaže Anika Wagner. Ovdje bi se zaista trebalo razmisliti o suplementaciji.

Na kraju krajeva i Savezni institut za procjenu rizika (BfR) preporučuje starijim osobama i kroničnim bolesnicima dodatak vitamina D, a posebno ako su osobe upućene na medicinsku njegu.

Farmakolog Smollich u svom blogu piše da je od uzimanja pojedinih mikronutrijenata važnije da se fokus stavi na fundamentalnu optimizaciju statusa hranjivih sastojaka, kako bi se spriječile razne bolesti. “Odgovarajuće nutricionističke i zdravstvene političke mjere su u pogledu pandemije koronavirusa važnije nego ikada.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP