Prati nas

Zdravlje

Budite zahvalni, živjet ćete duže

Nemoguće je da ljudi istovremeno izražavaju zahvalnost i osjećaju nešto negativno. Pročitajte kako vam zahvalnost na šest načina može produžiti život i učiniti da se osjećate bolje i zadovoljnije; mentalno i fizički.

Objavljeno

|

Kako biti zahvalan?
foto: BigStock

Profesor psihologije sa sveučilišta u Kaliforniji Giacomo Bono, u svojoj knjizi ‘Making Grateful Kids: The Science of Building Character’, zahvalnost definira kao sposobnost da prepoznamo i priznamo pozitivne događaje u našem životu te ljude i mjesta uključene u njih. Ispitivanja pokazuju da su zahvalni ljudi općenito boljeg mentalnog i fizičkog zdravlja. Kako dakle zahvalnost pomaže da budete zdraviji? Odgovor zna portal Grandparents.com.

1. Zahvalni se brže oporavljau od bolesti

U studiji koju je proveo doktor Jeff Huffman iz bolnice u Massachusetts, ustanovljeno je da su se pacijenti koji su pokazivali viši stupanj zahvalnosti, brže oporavljali od posljedica srčanog udara, imali su bolju kvalitetu života i češće su se pridržavali propisanih dijeta, vježbi i lijekova nego oni koji su manje zahvalni. To bi moglo značiti da se zahvalni ljudi generalno brže oporavljaju i više su kadri sudjelovati u aktivnostima koje unaprijeđuju kvalitetu života, objašnjava doktor Huffman.


2. Imaju niži krvni tlak

Doktor Randolph Shipon sa Sveučilišta Temple, proveo je istraživanje u kojem su pacijenti s povišenim krvnim pritiskom bili podijeljeni u dvije grupe: jedni su dobili zadatak pobrojati sve stvari na kojima su zahvalni, nakon čega su dobiti redovnu terapiju, a drugi su samo primili terapiju. Kod ‘zahvalne’ grupa primijećena je značajna redukcija sistoličkog krvnog tlaka, dok je kod drugih stanje ostalo isto. Iz ovog eksperimenta da se zaključiti da pozitivna psihološka praksa umanjuje negativne misli koje su čest razlog povišenog krvnog tlaka. Nemoguće je da ljudi istovremeno izražavaju zahvalnost i osjećaju nešto negativno, kaže doktor Shipon.

3. Zahvalni bolje spavaju

Svi znamo da je dobar san ključan za općenito zdravlje: za sposobnost pamćenja i mišljenja, održavanja tjelesne težine, dobrog raspoloženja, dobre prosudbe, kardiovaskularnog zdravlja, imuniteta i ostalog. Doktor Robert  A. Emmons sa sveučilišta u Kaliforniji proveo je istraživanje koje je pokazalo usku povezanost zahvalnosti i mirnog sna. Također, oni zahvalniji među ispitanicima brže su zapadali u san i manje vremena provodili budni u krevetu prije nego bi uspijevali zaspati, kaže Emmons.

4. Manje su pod stresom

Kronični stres kao implikaciju ima anksioznost, nesanicu, bol u mišićima, visoki krvni tlak i oslabljen imunitet, piše American Psychological Association. Međutim ugradite li zahvalnost u svoj način života, lakše ćete se boriti sa stresom. U jednom istraživanju, ispitanici su zamoljeni da svakodnevno 15 minuta meditiraju na temu uvažavanja i zahvalnosti prema nekome ili nečemu u svojim životima. Nakon 30 dana, u usporedbi s kontrolnom grupom, imali su za čak 23 posto smanjenu razinu hormona stresa kortizola i za 100 posto povećanu razinu DHEA, hormona koji potiče relaksaciju. Zahvalnost vas povezuje s drugima, ulije vam nadu i osigurava optimizam. Također, zahvalnost je povezana s osjećajem da ste dio nečeg većeg od samog sebe, kaže doktor Bono. Nada, optimizam, povezanost i osjećaj svrhe pomažu smanjiti stres i učinke stresnih događaja.

5. Zahvalni imaju manji rizik od depresije

U istraživanju koje je uspoređivalo tretiranje depresije kognitivno bihevioralnom terapijom (KBT) i zahvalnost, znanstvenici su uočili da je zahvalnost gotovo jednako učinkovita kao KBT. Također, ispitanici će radije ustrajati u terapiji zahvalnošću nego kognitivno bihevioralnoj terapiji jer je mnogo zabavnija. Razlog tome je što su zahvalni ljudi manje usredotočeni na svoje probleme. Također, više su motivirani da čine dobro, što im pak omogućuje da se osjećaju korisno, kaže doktor Bono. Zahvalnost i velikodušnost međusobno si pomažu. Kad se otvorite prema drugima, osjećate se cijenjeno i izgubite iz vida svoje probleme.

6. Zahvalni više vježbaju

Istraživanje doktora Emmonsa pokazalo je da zahvalni ljudi gimnasticiraju čak jedan i pol sat tjedno više od drugih ljudi.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP