Prati nas

Vijesti

Standard pada, a sve smo sretniji!?

Porast zadovoljstva, kaže, zabilježen je upravo među skupinama od kojih bi se to najmanje očekivalo – nezaposlenima, starijim građanima te u ruralnim područjima, koji su vjerojatno puno očekivali od ulaska u Europsku uniju.

Objavljeno

|

Kako biti sretan?
foto: BigStock

Hrvatski su građani, unatoč padu životnog standarda, niskim prihodima i visokoj nezaposlenosti, 2012. godine bili optimističniji od europskog prosjeka, a porastao im je i subjektivni osjećaj životnog zadovoljstva i sreće, pokazuju rezultati velikog izvješća o kvaliteti življenja u Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2012., koje je u ponedjeljak u Zagrebu; javlja Hina. Izvješće se temelji na rezultatima anketnih istraživanja Europske zaklade za poboljšanje kvalitete života i rada, koja su na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika proveli stručnjaci Instituta “Ivo Pilar” i Instituta za javne financije.

Anketa je pokazala da se u promatranom petogodišnjem razdoblju u Hrvatskoj pogoršalo materijalno stanje, životni standard bio je niži u usporedbi sa zemljama EU-a, porasla je nezaposlenost i nesigurnost radnih mjesta, a trećina ispitanika rekla je da ima teškoće u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, posebno starija populacija i niže obrazovani. No, poboljšala se kvaliteta stanovanja i obiteljskog života, građani su postali zadovoljniji zdravstvenim uslugama, a porastao im je i osjećaj subjektivnog blagostanja.


Nisko povjerenje u pravni sustav, medije, policiju

Istraživanje je obuhvatilo i povjerenje građana u javne institucije, te se pokazalo da je u Hrvatskoj izrazito nisko povjerenje građana u pravni sustav, medije, policiju i institucije poput Sabora i Vlade. U Hrvatskoj su građani imali i niže povjerenje u druge ljude od europskog prosjeka, a zabilježen je i porast napetosti između bogatih i siromašnih. Vezano uz povjerenje u institucije, na skali od 1 do 10 najlošije je ocijenjen pravni sustav. Sabor je dobio ocjenu oko 3, dok je u EU prosjek bio oko 5. Vlada je također dobila tek nešto višu ocjenu od 3, a jednako su ocijenjene HDZ-ova vlada 2007. i SDP-ova 2012.

Zamjenica ravnatelja Instituta “Ivo Pilar” Ljiljana Kaliterna Lipovčan, jedna od autorica izvješća, protumačila je neočekivani optimizam koji su hrvatski građani iskazali 2012. godine očekivanjima od ulaska u Europsku uniju. Porast zadovoljstva, kaže, zabilježen je upravo među skupinama od kojih bi se to najmanje očekivalo – nezaposlenima, starijim građanima te u ruralnim područjima, koji su vjerojatno puno očekivali od nove asocijacije.U prilog tomu govori činjenica da je istraživanje koje je “Pilar” proveo također na uzorku od 1000 osoba, pokazao da se subjektivni osjećaj zadovoljstva ove godine vratio na vrijednosti iz 2007. No, 2012. godine čak se 56 posto ispitanih hrvatskih građana izjasnilo se da su “optimistični vezano uz budućnost”, što je bilo četiri posto više od EU prosjeka. Hrvatska je bila i jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima je osjećaj subjektivnog zadovoljstva porastao te godine u odnosu na 2007.

U zemljama koje su u EU ušle od 2004. do 2007. životno zadovoljstvo i sreća u 2012. ostali su ili na istoj razini kao pet godina prije ili su u opadanju, kao u Rumunjskoj i Bugarskoj. Moguće je da, unatoč tome što pada životni standard, raste osjećaj sreće i životnog zadovoljstva ako ljudi imaju neka optimistična očekivanja u pogledu budućnosti, kaže Kaliterna Lipovčan.

Uvođenje e-zdravstva povećalo zadovoljstvo

Drugi važan razlog koji je pridonio porastu zadovoljstva su zdravstvene usluge, odnosno njihova dostupnost, posebno uvođenje e-zdravstva, odnosno mogućnost elektroničkog naručivanja lijekova i usluga. Zadovoljstvo zdravstvenim uslugama se u promatranom razdoblju udvostručilo, a poraslo je i zadovoljstvo obiteljskim i društvenim životom.

No, na području rada i zapošljavanja prevladavali su izrazito negativni trendovi – porast broja nezaposlenih i umirovljenika, te izražen trend prijevremenog umirovljenja. Pokazalo se da su na tom području radnici u Hrvatskoj izloženi većem stresu – zbog nesigurnosti posla, predugog radnog vremena i nemogućnosti usklađivanja obiteljskih i poslovnih obaveza. Primjerice, u EU je prosječni radni tjedan iznosio 39 sati, a u Hrvatskoj 44 sata. Osim toga, hrvatski su građani na dodatnim poslovima tjedno provodili u prosjeku deset sati više od svojih kolega u zemljama EU-a.

S obzirom na dobivene podatke, zadaća je odgovornih u Hrvatskoj da rade na poboljšanju životnog standarda, radnog zakonodavstva, jačanju pravnog sustava i transparentnosti javnih institucija, rekla je Kaliterna Lipovčan, najavivši ponovno istraživanje pokazatelja kvalitete života 2016. godine.

.

Vijesti

‘Makarski umirovljenici gladuju. Svi osim povlaštenih su ugroženi. Nešto se mora hitno učiniti!’

Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno.

Objavljeno

|

Autor

Zašto su ljudi siromašni?

Kopanje po kontejnerima u potrazi za plastičnim bocama, od kojih se dnevno može zaraditi barem 20 kuna za kruh i mlijeko, postalo je, nažalost, hrvatska realnost, i to nezaposlenih, socijalnih slučajeva, zaposlenih s malim primanjima i – najžalosnije – umirovljenika, koji su svoj cijeli radni vijek radili misleći da će se na koncu, kad odu u mirovinu, moći pošteno odmoriti, piše Slobodna Dalmacija.

Ovakva je slika, kao i u većini hrvatskih gradova, vidljiva i u turistički razvijenoj Makarskoj, u kojoj nema svatko sreće zarađivati na iznajmljivanju apartmana ili uživati u pristojnoj mirovini.


Granica siromaštva

 “Umirovljenici u Makarskoj žive u dosta nepovoljnoj situaciji jer od njih 1500, 1000 ih ima mirovine manje od 2500 kuna, pa ih čak 800 prima mirovine od oko 1600 kuna, a dosta ih je s najmanjim mirovinama od 700 kuna”, kaže predsjednik makarskog ogranka Hrvatske stranke umirovljenika Milan Grbavac.

“Granica siromaštva lani je iznosila 2320 kuna, tako da u Makarskoj 1200 umirovljenika živi ispod praga ljudskog dostojanstva, a s druge strane, ima ih 70 s povlaštenim mirovinama i do 12 tisuća kuna. Prema hrvatskom Zakonu, košarica za četveročlanu obitelj iznosi 4500 kuna, a za dvočlanu 2300 kuna, pa je prema brojkama jasno kako živi bračni par umirovljenika. Jadno i bijedno, kako nitko ne zaslužuje nakon četiri desetljeća radnog vijeka”, govori Grbavac, dodavši da se umirovljenici koji imaju svoje apartmane malo ‘pokriju’, a neki i rade na pola radnog vremena, posebno bivši policajci ili vojnici koji su relativno mladi otišli u mirovinu.

Rade na crno da bi preživjeli

Kako kaže, mnogo makarskih umirovljenika radi na crno, i to sve poslove, od čišćenja apartmana, stanova i kafića, do čuvanja djece i na bauštelama, bave se svim i svačim samo kako bi mogli preživjeti.

“Do sada su prilikom rada nakon umirovljenja morali zamrzavati mirovinu, a sada zakonski više ne moraju, ali im se skida dio mirovine ako rade četiri sata dnevno ili 20 tjedno, primjerice s 2000 na 1940 kuna. S obzirom na to da na tržištu manjka radne snage, dosta umirovljenika rade i kao vozači autobusa”, kaže Grbavac, te napominje da su najkritičniji umirovljenici koji su bolesni jer mjesečna mirovina od 2200 kuna nije dostatna ni za život, a kamoli za lijekove.

Makarska (foto: Maria Butyrina/Unsplash)

Bježe od prijatelja, jer nemaju za kavu

„”Primjerice, moja mjesečna mirovina iznosi 2400 kuna, od čega dopunsko zdravstveno osiguranje plaćam 80 kuna, a 454 kune svakog mjeseca potrošim za lijekove, što je gotovo petina mirovine i to nije dostatno za život. Događa se da na ulici sretnete prijatelja ili kolegu umirovljenika i doslovno bježite od njega jer nemate ni za kavu”, govori Grbavac za Slobodnu.

Napominje i da Makarska kao grad ne vodi računa o svojim umirovljenicima, koji su božićnicu nakon šest godina pauze počeli dobivati za vrijeme bivšega gradonačelnika Tončija Bilića. Ove se godine tako božićnica od 200 kuna dijelila umirovljenicima čija mjesečna primanja ne prelaze 3500 kuna, pa su oni s 1200 i 3500 kuna mirovine dobili poklon-bon u istom iznosu, što nije dobra raspodjela.

Preživljavanje magijom

“Kako živimo? Ne znam ni ja kojom magijom. Makarski umirovljenici uglavnom hranu kupuju na akcijama i pomno prate u kojim se trgovačkim lancima one odvijaju, a usput, primjerice, na tržnici besplatno uzimaju oštećeno voće i povrće pred kraj radnog vremena. Većina umirovljenika srami se svojeg financijskog stanja, pa nerijetko plastične boce iz kontejnera kupe i umirovljeni profesori, ali to je danas neminovno”, govori Grbavac, kojega općenito ljuti omjer povlaštenih i radničkih mirovina, odnosno 30 posto radničkih i 70 povlaštenih, čijim je umirovljenicima prosjek rada bio sedam godina, što se, kako tvrdi, u većini slučajeva odnosi na saborske zastupnike i suce.

“U zadnje dvije godine povlaštene su mirovine u prosjeku porasle za više od 1000 kuna, a radničke nisu, dok s druge strane u našem gradu jedva životare umirovljenici koji primaju mjesečne mirovine od 700 kuna, a uglavnom je riječ o ljudima koji su se razboljeli nakon 13 ili 14 godina rada i onda su otišli u invalidsku mirovinu. U Makarskoj je prosjek mirovine bio 2300 kuna i pokazalo se da nam je ekonomija najgora u cijeloj regiji. Znači, nakon 40 godina rintanja i u 61. godini života čovjek ode u mirovinu, i ne da krpa kraj s krajem ili živi od 1. do 1., nego životari prvih 10 dana, a ostalih 20 dana gladuje.”

“Sve više ljudi kopa po smeću i nema tu razlike jer su svi ugroženi osim onih koji dobivaju povlaštene mirovine. Nešto se mora učiniti, i to hitno”, zaključuje Grbavac za Slobodnu.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP