Prati nas

Mozaik

10 stvari o kojima mentalno jaki ljudi ne razmišljaju

‘Sigurno neću uspjeti’, ‘Svi su bolji od mene’, ‘Nitko me ne voli…’ Svima nam se ponekad roje negativne misli. No one često nemaju uporište u realnosti. No, neki ljudi znaju odagnati negativne i prigrliti pozitivne misli i čvrsto stoje na zemlji. Ovo je 10 misli koje se ne motaju po glavama mentalno jakih ljudi.

Objavljeno

|

Kako biti mentalno jak?
foto: BigStock

Mentalna snaga podrazumijeva tri stvari: upravljanje našim mislima, reguliranje naših emocija i produktivno ponašanje bez obzira na okolnosti. Iako sva tri područja mogu biti teška, najviše problema ljudi imaju s reguliranjem misli.

I dok obavljamo naše svakodnevne zadatke, naš unutarnji monolog prepričava ono što nam se događa. Naš samo-govor vodi naše ponašanje i utječe na način na koji surađujemo s ostalim ljudima. Također, igra i važnu rolu u tome kako se osjećamo sami sa sobom, s drugim ljudima i sa svijetom općenito. Međutim, naše svjesne misli vrlo često nisu realistične.  Umjesto toga, one su iracionalne i netočne. Vjerovanje našim iracionalnim mislima može dovesti do raznih problema uključujući komunikacijske tegobe, probleme u vezi i nezdrave odluke.


Kad se trudite ostvariti svoje osobne i profesionalne ciljeve, ključ uspjeha pretpostavlja prepoznavanje i promjenu negativnih misli. Kako predlaže David Burns, autor knjige Feeling Good: The New Mood Therapy, najčešće greške u razmišljanju mogu biti podijeljene u 10 kategorija:

1. Razmišljanje na ‘sve ili ništa’

Ponekad vidimo stvari kao crne ili bijele. Možda se možete sjetiti dvije kategorije svojih kolega na poslu – dobri i loši. Ili možda na svaki svoj projekt gledate kao na potpuni uspjeh ili potpuni promašaj. Pokušajte prepoznati i nijanse sive, umjesto da na sve gledate kao na dobro ili loše.

2. Generaliziranje

Lako je uzeti jedan pojedinačan događaj i generalizirati ga na ostatak našeg života. Ako vam propadne neki dogovor, lako je reći: ‘Meni dogovori uvijek propadaju’. Ili, ako se netko iz vaše obitelji prema vama ponaša ružno, lako je reći: ‘Ah, mene nitko ne voli’. Pokušajte zapamtiti pojedinačne trenutke kad se događaju takvi incidenti, umjesto da generalizirate i mislite da se takve stvari događaju u svim područjima vašeg života.

3. Zanemarivanje pozitivnih događaja

Ako nam se dogodi 9 pozitivnih stvari i jedna negativna, ponekad ćemo isfiltrirati one dobre i zapamtiti samo one loše. Možda ćemo dan proglasiti lošim, unatoč pozitivnim stvarima koje su nam se taj dan također dogodile. Ili ćemo možda gledati na izvedbu nekog zadatka kao generalno lošu, samo zato što smo u tom poslu napravili jednu malu grešku. Ako ne primjećujete pozitivne stvari, može vam se dogoditi da vaš stav prema nekoj situaciji uopće ne bude realističan. Pokušajte razviti balansiran pogleda na stvari tako što ćete primjećivati i pozitivne i negativne događaje.

4. Čitanje tuđih misli

Nikad ne možemo biti potpuno sigurno što netko drugi misli. Pa ipak, svi povremeno pretpostavljaju da znaju što se događa u umovima drugih ljudi. Kad mislimo stvari poput: ‘On mora da misli da sam ispao glup na sastanku’, to ne mora nužno imati veze s realnošću. Podsjetite se da možda ipak niste u stanju točno pogoditi kakva je tuđa percepcija stvari.

5. Pomišljanja na katastrofu

Ponekad nam se čini da su stvari mnogo gore nego doista jesu. Ako neki mjesec ne ispunite svoj financijski cilj, možda mislite: ‘Sigurno ću bankrotirati!’ ili ‘Nikad neću imati dovoljno novca za mirovinu!’, iako možda uopće nema dokaza da će se tako nešto dogoditi. Jednom kad vas preuzmu negativne misli, lako je početi na sve gledati katastrofično. Kad počnete predviđati ishod neke situacija, sjetite se da stvari mogu završiti na različite načine.

6. Emocionalno rasuđivanje

Naše emocije nemaju uvijek temelja u realnosti, no skoro uvijek pretpostavljamo da su naši osjećaji racionalni. Ako ste pred promjenom u karijeri i zato osjećate strah, možda ćete pomisliti: ‘Ako se ovako bojim, možda bih trebao odustati od promjene posla’. Ili, možda ćete doći u iskušenje pomisliti: ‘Ako se osjećam kao gubitnik, možda i jesam gubitnik’. Od presudne je važnosti biti svjestan da naši osjećaji, baš kao i misli, nisu uvijek temeljeni na stvarnim činjenicama.

7. Etiketiranje

Etiketiranje podrazumijeva davanje imena nečemu. Umjesto da pomislite: ‘On je napravio pogrešku’, možda ćete etiketirati svog susjeda kao ‘potpunog idiota’. Etiketiranje ljudi i iskustava stavlja ih u kategorije koje su često bazirane tek na pojedinačnim incidentima. Uočite u kojim slučajevima kategorizirate ljude i događaje i nastojte ne stavljati mentalne etikete na sve što vas okružuje.

8. Proricanje budućnosti

Iako nitko od nas ne zna što će se dogoditi sutra, svi se ponekad okušamo u predskazivanju budućnosti. Mislimo na način: ‘Sigurno ću se sutra jako osramotiti’, ili ‘Ako odem na dijetu, sigurno ću se još više udebljati’. Primisli takvog tipa mogu biti samoispunjujuće proročanstvo ako niste dovoljno oprezni. Kad pokušavate predvidjeti budućnost, pokušajte predvidjeti sve moguće ishode.

9. Personalizacija

Iako volimo reći da ne mislimo kako se svijet vrti oko nas, lako je podleći napasti da sve personaliziramo. Ako nas prijatelj ne nazove, mi ćemo pomisliti: ‘Sigurno se ljuti na mene’, ili, ako je kolega mrzovoljan, možda ćemo zaključiti: ‘On me uopće ne voli’. Kad se uhvatite da personalizirate stvari na ovaj način, dajte si vremena da uočite i druge faktore koji bi mogli utjecati na okolnosti.

10. Nerealni ideali

Nerealne usporedbe s drugim ljudima mogu biti pogubne za motivaciju. Kad gledamo nekoga tko je postigao veliki uspjeh, možemo pomisliti: ‘I ja bih trebao biti takav’. No takvo razmišljanje, neće nam puno pomoći, pogotovo ako je ta osoba naprosto imala više sreće ili neku kompetitivnu prednost odmah na početku. Umjesto da mjerimo svoj uspjeh uspoređujući ga s drugima, usredotočite se na svoj vlastiti put ka uspjehu.

Kako popraviti pogrešna razmišljanja?

Jednom kad počnete prepoznavati greške u razmišljanju, možete ih početi otklanjati. Postavite realna očekivanja i prikupljajte dokaze da vaša razmišljanja nisu sto posto istinita. Tada možete početi te negativne misli zamijenjivati onim pozitivnima.

Naravno, nije cilj zamijeniti baš sve negativne misli onima previše idealističnima. Za početak, pokušajte ih zamijeniti realističnima. Promijeniti način gledanja na stvari, nije nimalo lako, no ako vježbate, primijetit ćete razliku – i to ne samo u načinu na koji razmišljate, nego i u načinu na koji se osjećate i ponašate. Tada ćete se lakše pomiriti s prošlošću, drugačije gledati na sadašnjost i razmišljati o budućnosti u kojoj ćete imati realne šanse ostvariti svoje ciljeve.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP