Prati nas

Aktivno starenje

6 razloga zašto je bolje biti stariji

Iako svi čeznemo za mladošću, postoje neke stvari zbog kojih je dobro biti stariji. Samopouzdanje je jedna od tih stvari. Također i sposobnost da ne ulazimo u nepotrebne rasprave. A ima ih još…

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Starost i sreća
foto: BigStock

Postoje stvari zbog kojih je dobro biti stariji. Doista, imati više godina, ima svoje prednosti, koje je popisala Ann Brenoff, kolumnistica Huffington Posta.

U posljednje vrijeme mnogo ljudi se trudi iznaći pozitivne strane starenja. Znam to jer sam i sama jedna od takvih. Govorimo stvari poput ‘šezdesete su nove četrdesete’ i ‘star si samo onoliko koliko se osjećaš starim’, a iako su obje stvari donekle točne, stresem se kad ih čujem jer se između redaka ipak može iščitati: biti star je zapravo grozno!


No, dragi moji prijatelji, stvari su zapravo drugačije. Postoje neke stvari koje se s godinama popravljaju. Evo na što mislim:

1. Oblačim se da mi bude udobno, a ne da izgledam uspješno

Svaki dan idem na posao u trapericama i udobnim čizmama. Ako ću tog dana imalo hodati, odlučujem se za tenisice. Kad vidim mlade žene u svojim dvadesetima koje se njišu na vrtoglavim potpeticama, ugrizem se za jezik jer znam da sam i sama bila takva u njihovoj dobi i ne bih trpjela da mi itko zbog toga prigovara i pokušava objasniti koliko takvom obućom štetim svojim stopalima. To je naprosto tako kako je. I kako je bilo.

Dok sam bila u dvadesetima, putovi karijera svih žena bile su prekrivene haljinama i najlonkama koje bi se znale podrapati baš u najnezgodnije vrjeme. Mnoge od njih uvijek su nosile rezervni par u svojim torbicama.

Dok sam se uspinjala na karijernoj ljestvici, jako me opterećivalo razmišljanje o tome što ću odijenuti za sljedeći intervju za posao. Jesam li doista vjerovala da će me kriva torbica nekako učiniti manje kvalificiranom za posao koji sam željela i zaslužila?

Danas su takve stvari iza mene. Danas je sve u udobnosti. Kad se vratim kući iz ureda, više se ne moram presvlačiti u udobnu odjeću, jer već imam na sebi ono u čemu mi je najudobnije. A to mogu samo ljudi puni samopouzdanja. A samopouzdanje dolazi s godinama.

2. Znam kako napraviti kompromis, a da se ne komprimitiram

S godinama dolazi i sposobnost da se snalazite u društvo problematičnih osoba i da dizanje prašine ne preraste u pravi rat. I dalje imam svoje mišljenje, no sada sam prihvatila da se ne moraju s njime baš svi složiti. Osim toga, ratove ne dobivaju ljudi koji su u pravu, već oni s najučinkovitijim oružjem. A najbolje oružje je ponekad najoštriji jezik.

Kako starite, postaje vam sve manje važno da ste u pravu, a sve više važno da da budete sretni. Ja volim diskusije i debate. I mogu se nositi s neslaganjem dok god nije neugodno. Jedna od stvari koje ne volim na internetu je to koliko neugodnosti ondje ima.

3. Znam da je Nancy Reagan bila u pravu kad je rekla: Samo reci ne!

Iako se njezina poruka odnosila na djecu koja su bila u prilici probati drogu – pa im se savjetovalo da samo kažu ‘ne’ – ta sposobnost da se kaže ‘ne’ s godinama raste. Ja u posljednje vrijeme stalno govorim ‘ne’. Odbijam pozivnice za događanja na koja ne želim ići, kažem ‘ne, hvala’ na pozive za razne događaje, zabave, večere s ljudima koji me ne zanimaju. Kažem ‘ne’ i svim onim ljudima koji me uvjeravaju da bih trebala podržati ili raditi nešto što ne želim. Također, kažem ‘ne’ i svim onim ljudima koji isisavaju zrak iz prostorije, sigurno znate takve. Vrlo sam velik obožavatelj Facebookovog ‘unfriend’ gumba i usvojila sam Nancynu pojednostavljenu životnu mantra.

Ljepota toga ‘ne’ je u tome što imam više vremena baviti se ljudima i stvarima koji me doista zanimaju i vesele, prije svega bliskim prijateljima i obitelji. Ako želite naučiti reći ‘ne’, morat ćete se suočiti i s malo krivnje. Da, naravno da imam obaveza, ali to nisu iste obaveze kao kad sam imala 30. Mogu li raditi iduću subotu? Žao mi je, ali moji klinci baš tada imaju utakmicu.

4. Više nemam potrebu biti nepobjediva

Prije nekoliko dana sam imala zanimljiv razgovor sa svojom urednicom koja se taman vratila s obiteljskog skijaškog izleta u Vermont. Ona je prestala skijati prije tri godine nakon što se polomila na nekom europskom skijalištu, kako mi je rekla. Moj je skijaški život, pak, završio na crnoj stazi u Vailu prije kojih desetak godina. Sada ćemo se obje odvažiti spustiti tek dječjom stazom i općenito više uživamo u hodanju po snijegu nego u skijanju. I ja sam s time sasvim u redu.

Imam načine kako održavam formu i zabavljam se na manje riskantne načine. Nemam namjeru skakati iz aviona ili surfati po visokom valovima. Ustvari, moja ljestvica uzbuđenja je u zadnje vrijeme postavljena prilično nisko. Stavi me na neku pješačku stazu s nekoliko prijateljica ili rezerviraj stol u nekom dobrom restoranu i učinio si me prilično sretnom.

Druga strana nepobjedivosti je saznanje da život može biti prilično uzbudljiv i bez poduzimanja nepotrebnih rizika. Mislim da se ona zove zadovoljstvo.

5. Principi ne omekšavaju, ali omekšavamo mi

Jedan dragi prijatelj prije desetak godina napustio je posao zbog principa. Bio je učitelj u jednoj privatnoj srednjoj školi i ulovio je starijeg učenika kako vara na ispitu, te mu dao jedinicu. Momka su već bili primili na koledž, a taj je incident ugrozio cjelokupnu prijavu. Učenik i njegovi roditelji preklinjali su za milost, prvo mog prijatelja, a zatim i ravnatelja škole. Kad je škola zamolila mog prijatelja da promijeni ocjenu, on je to odbio i smjesta dao otkaz. Varanje je neprihvatljivo, rekao je, pa iako je pokvario tom dečku planove za koledž, još je gore ostaviti ga u uvjerenju da se prijevara isplati. Godinama sam se divila tom prijatelju zbog njegovog poteza, sve dok i sama nisam dobila nesavršenu djecu. Tad sam se počela pitati kako je to točno pomogao onom dečku napustivši svoj posao i ustanovila da mu uopće nije pomogao. Ponekad se ne radi o nama samima već o našoj sposobnosti da oprostimo i da podmetnemo leđa. Učiniti očitu stvar, ne mora uvijek biti i najbolje.

6. Sada smijem biti mekana

Iako u svojim dvadesetima i tridesetima nisam hodala uokolo izgledajući zastrašujuće, vjerujem da sam na neke ljude ipak ostavljala takav dojam. Biti žena željna uspjeha u svijetu u kojem dominiraju muškarci, zahtijeva određenu čvrstinu. I ja sam ju imala. No danas mi je ipak drago da više nisam takva osoba. Danas bih se ljudima radije udvarala nego ih pobijedila u nekoj raspravi. Puno radije bih inspirirala nego zastrašivala. Zapravo, sada sam najsretnija kad možemo učiti jedni od drugih.

Kad vidim mlađu ženu na menadžerskoj poziciji, poželim joj šapnuti da je put ka poštovanju dvosmjerna ulica: dobit ćeš to kad se prestaneš tako jako truditi.

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP