Prati nas

Kuhinja

Napuhnuti Hitler je bio vegetarijanac, a Idi Amin je jeo ljude

U knjizi ‘Večera diktatora: Vodič kroz loš ukus zloglasnih tirana’ autorice otkrivaju detalje o tome što su muškarci koji su obilježili posljednje stoljeće svojom zloglasnom vladavinom jeli; od mesa do neobičnih grickalica.

Objavljeno

|

Što su jeli svjetski diktatori? Je li Hitler jeo meso?
foto: BigStock/MojeVrijeme

Uvriježeno mišljenje kako su veliki diktatori uživali u najboljoj hrani podjednako „drži vodu“ koliko i iznenađuju podaci o njihovim prehrambenim navikama i (ne)ukusima koji su bili toliko radikalni koliko i njihovi karakteri ekscentrični. U knjizi “Večera diktatora: Vodič kroz loš ukus zloglasnih tirana” (Dictators’ Dinners: A Bad Taste Guide to Entertaining Tyrants) autorice Victorie Clark i Melisse Scott otkrivaju detalje o tome što su muškarci koji su obilježili posljednje stoljeće svojom zloglasnom vladavinom jeli; od mesa do neobičnih grickalica. Evo što je čitajući knjigu saznala naša Gastrobajterica.

Podatke su pronašle istražujući povijesne arhive, iščitavajući svjedočanstva kuharica, a jedan od vjerodostojnih bio je Dione Lucas, autor knjige ‘Škola kuhanja’ objavljene 1964. godine. Britanski kuhar prisjetio se svog angažmana u kuhinji hotela u Hamburgu 1930. godine te je osobno kuhao budućem füreru. „Ne želim pokvariti apetit, ali mnoge bi zanimalo što je Hitler birao od hrane jer je često večerao u hotelu“, zapisao je. Iako je opće poznato da je obožavao čokoladu, točnije belgijske praline, Adolf Hitler bio je zadrti vegetarijanac, nepušač i trezvenjak. Štoviše, nije podnosio, a kasnije je to bilo i strogo zabranjeno, da netko u njegovoj blizini zapali cigaretu. No, zapisani su detalji o gozbi koja se za njega pripremila u hotelu u Hamburgu kada se prejeo mladih golubova punjenih jetricama, jezicima, pistacijama i orasima. Bila je to rijetka prilika kada je izašao iz vegetarijanskih okvira kojih se držao ne iz uvjerenja već zbog zdravstvenih tegoba. Naime, patio je od kronične nadutosti i zatvora zbog čega su mu liječnici čak tijekom noći davali lijekove. Problema s nekontroliranim vjetrovima imao je i pukovnik Gadafi koji je običavao piti mlijeko.


U povijest su ušle i narudžbe za meni Fidela Castra koji je za svoje bliske prijatelje obavezno naručivao juhu od kornjače. I to ne bilo koje, već glavate želve; kod nas zaštićene vrste. Mussolini, što se među Talijanima smatra gotovo svetogrđem, nipošto nije volio tjesteninu, a od pire krumpira je, tvrdio je, dobivao glavobolju. No, zato je obožavao grubo sjeckani sirovi češnjak s maslinovim uljem i sokom limunom. Jeo ga je u enormnim količinama – žlicom, poput salate. Ne čudi da je njegova supruga radije birala spavati s djecom u sobi, a suradnici su mu se, pod krinkom poštovanja, obraćali s udaljenosti. Njegov zemljak Silvio Berlusconi, kao pravi lokalpatriot obožava talijanska peciva i tjestenine, ali je njegov prvi izbor je libijsko nacionalni jelo – meso deve i kuskus sa šljivama koje ublažavaju okus devinog mesa.

Prehrana sovjetskog diktatora Staljina bila je žestoka i obilna, a omiljeni kuhar bio mu je – Spiridon Putin, djed sadašnjeg ruskog predsjednika. Njegove gozbe, a pamti se ona na kojoj je slavio 69. rođendan i na kojoj su za stolom sjedili Franklin Delano Roosevelt i Winston Churchill, trajale u i po šest sati. Velike količine poluslatkog vina Khvanchkara, napuhivale su goste koji su imali problema s plinovima.

Inače, Staljin je obožavao piletinu s orasima i začinima. Bliskoistočni vođa Saddam Hussein bio je vrlo zahtjevan po pitanju hrane. Opsjednut čistoćom imao je farmu na kojoj su se samo za potrebe njegove rezidencije pod nadzorom uzgajala goveda i janjci, a meso se svaki dan dostavljalo u 20 palača u kojima su se pripremala tri obroka dnevno – u slučaju da se pojavi. Volio je nemasnu hranu, škampe i jastoge te masline, ali samo one s Golanske visoravni. Istovremeno je obožavao i zapadne poslastice. On je imao slabost prema zapadnim poslasticama i alkoholu – Mateus Rose, konjaku iz Portugala i Old Parr viskiju, te Quality Street keksima, a 2003. godine u njegovu skladištu pronađena je pozamašna količina Bounty čokoladica.

Za kuhara koji brine o meniju sjevernokorejskog vođe Kim Jong-Ila najvažnije je da ima zalihu kavijara. I to iranskog. Ali i tajlandski mango i japanske rižine kekse te divlji pelin. Živi jastozi stižu mu Transsibirskom željeznicom, a vojska žena prebire rižu kako bi svako zrno bilo iste veličine, oblika i boje. Riba koja mu se priprema treba biti toliko svježa da je kuhari filetiraju tako da „u trenutku dok otvara usta riba još miče repom“.

Najradikalniji u hrani ipak je bio afrički diktator Idi Amin koji je šokirao goste serviravši im pržene ličinke, pčele i skakavce te otvoreno priznao kanibalizam rekavši: „Ne sviđa mi se ljudsko meso, previše je slano za mene.“ Inače, jeo je čak 40 naranči dnevno, vjerujući da imaju afrodizijačku moć, a dok je živio u egzilu u Saudijskoj Arabiji, gušio se u pizzi i krilcima te batcima iz Kentucky Fried Chickena.

.

Kuhinja

Laki kolač od marelica – većinu sastojaka već imate u kući

Nudimo vam isprobani recept za iznimno jednostavan, a ukusan kolač. Kada vam dosade marelice, možete ih zamijeniti šljivama, višnjama, trešnjama…

Objavljeno

|

Autor

Tako je bliska šljivi, a opet se od nje razlikuje! Marelica ili kajsija svestrano je voće koje svoju primjenu pronalazi u marmeladama, džemovima, punjenjima za okruglice, sokovima pa čak i u kozmetici. Jedemo je svježu ili sušeno.

Riječ je o koštuničavom voću koja zajedno sa šljivama, bademima, breskvama, višnjama i trešnjama pripada rodu Prunus porodice Rosaceae ili ruža.


Hranjiva vrijednost i sastav ploda mijenjaju se sušenjem ili termičkom obradom. U sastav ploda ulaze pojedini vitamini, kao i polifenoli. Osim ploda, sjemenka marelice koristi se u prehrambenoj industriji, najčešće kao zamjena za sjemenku badema. Od ove sjemenke se spravlja i talijanski liker amareto. Mi vam nudimo isprobani recept za iznimno jednostavan, a ukusan kolač. Kada vam ponestane marelica, možete ih zamijeniti šljivama, višnjama, trešnjama…

foto: Pixabay

Sastojci

500 – 700 grama svježih marelica (prema želji)
4 jaja
130 grama šećera
1,3 dl ulja
1,8 dl jogurta
2 razom pune žlice ribane limunove korice
200 g brašna
1 prašak za pecivo
1 vanilin šećer
šećer u prahu za posipanje

Priprema

Marelice operite i krpom dobro posušite. Nožem ih raspolovite i izvadite koštice. Istucite bjelanjke u čvrsti snijeg. U drugoj zdjeli pjenasto mikserom izradite žutanjke, ulje, šećer, vanilin šećer i limunovu koricu. Dodajte jogurt, prašak za pecivo i brašno pa sjedinite miješajući na najmanjoj brzini. Kada nestanu grudice, žlicom umiješajte bjelanjak. Smjesu izlijte u namašćeni okrugli lim promjera 32 cm (za pite ili pizze) ili u kalup za torte. Dobro je na dno lima staviti papir za pečenje. Na smjesu posložite marelice tako da kožica bude položena prema dolje. Ako su kisele, rupe od koštica napunite šećerom. Količinu marelica prilagodite vlastitom ukusu i veličini lima. Pecite 40 minuta na 175°C. Kada se ohladi, pospite šećerom u prahu i poslužite.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP