Prati nas

Kuhinja

Napuhnuti Hitler je bio vegetarijanac, a Idi Amin je jeo ljude

U knjizi ‘Večera diktatora: Vodič kroz loš ukus zloglasnih tirana’ autorice otkrivaju detalje o tome što su muškarci koji su obilježili posljednje stoljeće svojom zloglasnom vladavinom jeli; od mesa do neobičnih grickalica.

Objavljeno

|

Što su jeli svjetski diktatori? Je li Hitler jeo meso?
foto: BigStock/MojeVrijeme

Uvriježeno mišljenje kako su veliki diktatori uživali u najboljoj hrani podjednako „drži vodu“ koliko i iznenađuju podaci o njihovim prehrambenim navikama i (ne)ukusima koji su bili toliko radikalni koliko i njihovi karakteri ekscentrični. U knjizi “Večera diktatora: Vodič kroz loš ukus zloglasnih tirana” (Dictators’ Dinners: A Bad Taste Guide to Entertaining Tyrants) autorice Victorie Clark i Melisse Scott otkrivaju detalje o tome što su muškarci koji su obilježili posljednje stoljeće svojom zloglasnom vladavinom jeli; od mesa do neobičnih grickalica. Evo što je čitajući knjigu saznala naša Gastrobajterica.

Podatke su pronašle istražujući povijesne arhive, iščitavajući svjedočanstva kuharica, a jedan od vjerodostojnih bio je Dione Lucas, autor knjige ‘Škola kuhanja’ objavljene 1964. godine. Britanski kuhar prisjetio se svog angažmana u kuhinji hotela u Hamburgu 1930. godine te je osobno kuhao budućem füreru. „Ne želim pokvariti apetit, ali mnoge bi zanimalo što je Hitler birao od hrane jer je često večerao u hotelu“, zapisao je. Iako je opće poznato da je obožavao čokoladu, točnije belgijske praline, Adolf Hitler bio je zadrti vegetarijanac, nepušač i trezvenjak. Štoviše, nije podnosio, a kasnije je to bilo i strogo zabranjeno, da netko u njegovoj blizini zapali cigaretu. No, zapisani su detalji o gozbi koja se za njega pripremila u hotelu u Hamburgu kada se prejeo mladih golubova punjenih jetricama, jezicima, pistacijama i orasima. Bila je to rijetka prilika kada je izašao iz vegetarijanskih okvira kojih se držao ne iz uvjerenja već zbog zdravstvenih tegoba. Naime, patio je od kronične nadutosti i zatvora zbog čega su mu liječnici čak tijekom noći davali lijekove. Problema s nekontroliranim vjetrovima imao je i pukovnik Gadafi koji je običavao piti mlijeko.


U povijest su ušle i narudžbe za meni Fidela Castra koji je za svoje bliske prijatelje obavezno naručivao juhu od kornjače. I to ne bilo koje, već glavate želve; kod nas zaštićene vrste. Mussolini, što se među Talijanima smatra gotovo svetogrđem, nipošto nije volio tjesteninu, a od pire krumpira je, tvrdio je, dobivao glavobolju. No, zato je obožavao grubo sjeckani sirovi češnjak s maslinovim uljem i sokom limunom. Jeo ga je u enormnim količinama – žlicom, poput salate. Ne čudi da je njegova supruga radije birala spavati s djecom u sobi, a suradnici su mu se, pod krinkom poštovanja, obraćali s udaljenosti. Njegov zemljak Silvio Berlusconi, kao pravi lokalpatriot obožava talijanska peciva i tjestenine, ali je njegov prvi izbor je libijsko nacionalni jelo – meso deve i kuskus sa šljivama koje ublažavaju okus devinog mesa.

Prehrana sovjetskog diktatora Staljina bila je žestoka i obilna, a omiljeni kuhar bio mu je – Spiridon Putin, djed sadašnjeg ruskog predsjednika. Njegove gozbe, a pamti se ona na kojoj je slavio 69. rođendan i na kojoj su za stolom sjedili Franklin Delano Roosevelt i Winston Churchill, trajale u i po šest sati. Velike količine poluslatkog vina Khvanchkara, napuhivale su goste koji su imali problema s plinovima.

Inače, Staljin je obožavao piletinu s orasima i začinima. Bliskoistočni vođa Saddam Hussein bio je vrlo zahtjevan po pitanju hrane. Opsjednut čistoćom imao je farmu na kojoj su se samo za potrebe njegove rezidencije pod nadzorom uzgajala goveda i janjci, a meso se svaki dan dostavljalo u 20 palača u kojima su se pripremala tri obroka dnevno – u slučaju da se pojavi. Volio je nemasnu hranu, škampe i jastoge te masline, ali samo one s Golanske visoravni. Istovremeno je obožavao i zapadne poslastice. On je imao slabost prema zapadnim poslasticama i alkoholu – Mateus Rose, konjaku iz Portugala i Old Parr viskiju, te Quality Street keksima, a 2003. godine u njegovu skladištu pronađena je pozamašna količina Bounty čokoladica.

Za kuhara koji brine o meniju sjevernokorejskog vođe Kim Jong-Ila najvažnije je da ima zalihu kavijara. I to iranskog. Ali i tajlandski mango i japanske rižine kekse te divlji pelin. Živi jastozi stižu mu Transsibirskom željeznicom, a vojska žena prebire rižu kako bi svako zrno bilo iste veličine, oblika i boje. Riba koja mu se priprema treba biti toliko svježa da je kuhari filetiraju tako da „u trenutku dok otvara usta riba još miče repom“.

Najradikalniji u hrani ipak je bio afrički diktator Idi Amin koji je šokirao goste serviravši im pržene ličinke, pčele i skakavce te otvoreno priznao kanibalizam rekavši: „Ne sviđa mi se ljudsko meso, previše je slano za mene.“ Inače, jeo je čak 40 naranči dnevno, vjerujući da imaju afrodizijačku moć, a dok je živio u egzilu u Saudijskoj Arabiji, gušio se u pizzi i krilcima te batcima iz Kentucky Fried Chickena.

.

Kuhinja

Izdašni ‘jugoslavenski kolač’ od jabuka ponovno je u modi

Riječ je o svojevrsnom slastičarskom vremeplovu, kulinarskoj nostalgiji s mirisom djetinjstva. Sve što trebate su jabuke, puding i slatko vrhnje. Sve ostalo sigurno imate u smočnici.

Objavljeno

|

Autor

Najbolji kolači od jabuka - recept - jugoslavenski kolač

Jedna od slastica koja je obilježila odrastanje u Jugoslaviji jest i kolač s nadjevom od kuhanih jabuka ili, kako ga sada zovu, jugoslavenski kolač. Iznimno popularan u osamdesetima, ovaj kolač objedinjuje svježinu lažnog želea od jabuka (zbog čega ga obožavaju djeca) i laku dostupnost namirnica.

Njegovo neobično ime možemo objasniti činjenicom da su ga gastarbajteri iznijeli izvan granica bivše države pa je među Nijemcima i Austrijancima postao poznat kao Jugoslawischer Apfelkuchen. Osim jeftinih sastojaka, krasi ga i velika izdašnost pa se uvijek vraća u modu u vremenima kada treba pripaziti na novčanik ili izbjegavati teške namirnice poput oraha ili maslaca.


Sastojci

Za biskvit

4 srednje velika jaja
160 g brašna
160 g šećera
1 prašak za pecivo
60 ml tople vode
60 ml suncokretovog ulja

Za kremu

1 kg jabuka
1 l vode ili soka od jabuka (ako želite jači okus)
200 g šećera (100 grama, ako koristite sok od jabuka)
3 pudinga od vanilije
cimet po želji
500 ml slatkog vrhnja

Priprema

Bjelanjke 4 jaja s prstohvatom soli istucite u čvrsti snijeg. Mikserom izradite žumanjke i šećer u glatku pjenastu smjesu, razrijedite uljem i vodom pa dodajte brašno i prašak za pecivo. Potom mikserom na najmanjoj brzini (vrlo kratko) izmiješajte u glatku smjesu pa u nju žlicom oprezno umiješajte snijeg. Pazite da što više zraka ostane u smjesi. Izlijte u lim za pečenje (cca. 27×35 cm) dna obloženog papirom za pečenje. Pecite 25 minuta na 175°C pa ohladite.

Jabuke tanko ogulite, očistite i narežite na kocke. Prelijte sa 8 dl vode, dodajte šećer (ostavite tri žlice šećera sa strane), cimet po želji i kuhajte 15-20 minuta na laganoj vatri dok jabuke skroz ne omekšaju. Izmiješajte prah 3 pudinga i ostavljeni šećer pa izmutite s 2 dl vode. Skinite jabuke s vatre i umutite puding. Vratite na vatru i pustite da ključa 3-4 minute. Odmah izlijte na ohlađeni biskvit.

Ohladite na sobnoj temperaturi pa stavite u hladnjak na dva sata. Prekrijte slojem tučenog slatkog vrhnja koje ćete pripremiti prema uputama na pakiranju.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP