Prati nas

Mozaik

Jesmo li nekad bili bolji, sretniji i zadovoljniji?

I ljetovanja su nam nekada bila ljepša, da ne govorimo o druženjima i večernjim izlascima. Je li dosta toliko toga promijenilo na gore od vremena kada smo bili mladi i bezbrižni? Zašto se prošlost čini boljom od budućnosti?

Objavljeno

|

Kako da budem sretan?
foto: BigStock

Nerijetko o prošlosti govorimo u superlativima, dok nam se sadašnjica čini ružnom zamornom i sivom. Pa tako čujemo da se je u Jugoslaviji živjelo bolje, da smo se više voljeli i cijenili, a da smo danas siromašni, otuđeni, puni mržnje. I ljetovanja su nam nekada bila ljepša, da ne govorimo o druženjima i večernjim izlascima. Je li se zaista toliko toga promijenilo na gore od vremena kada smo bili mladi i bezbrižni? Zašto se prošlost čini boljom od budućnosti?

Prema nekima, emocije iz prošlosti doživljavamo intenzivnije nego sadašnje emocije pa nam se prošlost čini intenzivnijom od vremena kojeg živimo. No čini se da to ipak nije istina. Prema istraživanju kojega su Leaf Van Boven, Katherine White i Michaela Huber objavili 2009. godine u stručnoj publikaciji Journal of Experimental Psychology: General, istina je sama suprotna.



Ti su znanstvenici prikazivali ispitanicima isječke iz filmova strave i užasa. Gledatelji su odmah nakon gledanja ocijenili prvi isječak vrlo zastrašujućim. Isto su mislili i odmah nakon što su pogledali drugi isječak. No nakon gledanja drugog isječka, prvi im više nije bio tako strašan. Intenzitet emocije je jednostavno splasnuo s vremenom, nije se pojačao.

Dakle, jasno je da se emocije iz naše prošlosti nisu pojačale. Zašto onda i dalje mislimo da nam je nekada bilo ljepše, veselije, sretnije?

Odgovor na pitanje možda možemo pronaći u drugom istraživanju kojega su Tory Higgins i Charles Stangor objavili u stručnoj publikaciji Journal of Personality and Social Psychology daleke 1988. godine. Prema njima, kada ljudi prosuđuju neke stvari, obično to rade uspoređujući ih s nečim drugim.

Primjerice, ako kažu da je koncert odličan, odličan im je u usporedbi s ostalim koncertima koje su dotad vidjeli. A kada se radi o događajima iz prošlosti, ljudi pamte ocjenu koju su im tada dali. Na primjer, ako je osoba u srednjoj školi bila na koncertu omiljene grupe mogla je zaključiti da je taj koncert odličan. Tu bi prosudbu donijela na dotadašnjem iskustvu. I danas kada se prisjeća tog koncerta misli da je odličan. No kada bi sa sadašnjim iskustvom ponovno bila na identičnom koncertu, danas joj uopće ne bi bio odličan. Naprotiv.

Kada se prisjećamo događaja iz naše mladosti, mnoge stvari pamtimo kao odlične, fantastične ili čak savršene. I pri tome zaboravljamo na temelju kojih iskustava smo donijeli tu ocjenu. Sada kada smo stariji i puno iskusniji, puno nas je teže impresionirati. I zato zaključujemo da je sve bilo bolje kada smo bili mlađi. Tada su nas puno manje stvari oduševljavale i ispunjavale zadovoljstvom.

Dakle, istina je, zbog manjka iskustva, bili smo sretniji i zadovoljniji. Čini se da je upravo to najveća prednost mladosti.

.

Mozaik

Kako je pustinjski pijesak dospio u kišu koja pada nad Hrvatskom

2013. godine afrički pijesak došao je do Hrvatske čak tri puta u mjesec dana. Dva puta ga je spustila kiša, a treći se put taložio sam, što je izazvalo smanjenu vidljivost zbog zamućenog zraka.

Objavljeno

|

Autor

Kiša s pijeskom iz pustinje

Iako promjena vremena koju već danima najavljuju mediji neće donijeti ništa neuobičajeno za ovo doba godina, mnoge je zaintrigirala najava prljave kiše. Naime, umjesto da opere prašinu, ova bi kiša mogla dodatno uprljati prozore i automobile jer će u njoj biti pustinjskog pijeska. Zbog toga nije uputno ostavljati rublje da se suši na otvorenom kako ne bi poprimilo žućkastu i narančastu boju.

Svake godine oko 1700 milijuna tona pijeska i prašine olujni vjetrovi odnesu iz pustinjskih područja, čak i do drugih kontinenata, a otprilike trećina padne na oceane. Najviše je pogođen sjeverni dio Atlantskog oceana zbog puta vjetrova i blizine Sahare, a znanstvenici kažu da to može biti kobno za žive organizme u njemu.



2013. godine afrički pijesak došao je do Hrvatske čak tri puta u mjesec dana. Dva puta ga je spustila kiša, a treći se put taložio sam, što je izazvalo smanjenu vidljivost zbog zamućenog zraka. Satelitska snimka sjeverne Afrike i južne Europe iz svemira otkrila je tada spektakularne prizore “selidbe” pustinjskog pijeska preko Sredozemnog mora.

Nastavi čitati