Prati nas

Mozaik

Jesmo li nekad bili bolji, sretniji i zadovoljniji?

I ljetovanja su nam nekada bila ljepša, da ne govorimo o druženjima i večernjim izlascima. Je li dosta toliko toga promijenilo na gore od vremena kada smo bili mladi i bezbrižni? Zašto se prošlost čini boljom od budućnosti?

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Kako da budem sretan?
foto: BigStock

Nerijetko o prošlosti govorimo u superlativima, dok nam se sadašnjica čini ružnom zamornom i sivom. Pa tako čujemo da se je u Jugoslaviji živjelo bolje, da smo se više voljeli i cijenili, a da smo danas siromašni, otuđeni, puni mržnje. I ljetovanja su nam nekada bila ljepša, da ne govorimo o druženjima i večernjim izlascima. Je li se zaista toliko toga promijenilo na gore od vremena kada smo bili mladi i bezbrižni? Zašto se prošlost čini boljom od budućnosti?

Prema nekima, emocije iz prošlosti doživljavamo intenzivnije nego sadašnje emocije pa nam se prošlost čini intenzivnijom od vremena kojeg živimo. No čini se da to ipak nije istina. Prema istraživanju kojega su Leaf Van Boven, Katherine White i Michaela Huber objavili 2009. godine u stručnoj publikaciji Journal of Experimental Psychology: General, istina je sama suprotna.


Ti su znanstvenici prikazivali ispitanicima isječke iz filmova strave i užasa. Gledatelji su odmah nakon gledanja ocijenili prvi isječak vrlo zastrašujućim. Isto su mislili i odmah nakon što su pogledali drugi isječak. No nakon gledanja drugog isječka, prvi im više nije bio tako strašan. Intenzitet emocije je jednostavno splasnuo s vremenom, nije se pojačao.

Dakle, jasno je da se emocije iz naše prošlosti nisu pojačale. Zašto onda i dalje mislimo da nam je nekada bilo ljepše, veselije, sretnije?

Odgovor na pitanje možda možemo pronaći u drugom istraživanju kojega su Tory Higgins i Charles Stangor objavili u stručnoj publikaciji Journal of Personality and Social Psychology daleke 1988. godine. Prema njima, kada ljudi prosuđuju neke stvari, obično to rade uspoređujući ih s nečim drugim.

Primjerice, ako kažu da je koncert odličan, odličan im je u usporedbi s ostalim koncertima koje su dotad vidjeli. A kada se radi o događajima iz prošlosti, ljudi pamte ocjenu koju su im tada dali. Na primjer, ako je osoba u srednjoj školi bila na koncertu omiljene grupe mogla je zaključiti da je taj koncert odličan. Tu bi prosudbu donijela na dotadašnjem iskustvu. I danas kada se prisjeća tog koncerta misli da je odličan. No kada bi sa sadašnjim iskustvom ponovno bila na identičnom koncertu, danas joj uopće ne bi bio odličan. Naprotiv.

Kada se prisjećamo događaja iz naše mladosti, mnoge stvari pamtimo kao odlične, fantastične ili čak savršene. I pri tome zaboravljamo na temelju kojih iskustava smo donijeli tu ocjenu. Sada kada smo stariji i puno iskusniji, puno nas je teže impresionirati. I zato zaključujemo da je sve bilo bolje kada smo bili mlađi. Tada su nas puno manje stvari oduševljavale i ispunjavale zadovoljstvom.

Dakle, istina je, zbog manjka iskustva, bili smo sretniji i zadovoljniji. Čini se da je upravo to najveća prednost mladosti.

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP