Prati nas

Zdravlje

Nijemi vrisak

Paraliza sna: Zašto vam Mora sjeda na prsa?

S ovim jezivim stanjem se je barem jednom u životu susrela polovica ljudi, a liječnici tvrde da pogađa jednako muškarce i žene. Čestu se takve epizode popraćene halucinacijama i osjećajem ostajanja bez daha, a ljudi se osjećaju kao da će umrijeti.

Objavljeno

|

Kako spriječiti noćne more?
foto: BigStock

Nerijetko ćemo od starijih čuti priče o Mori, natprirodnom biću koje ih posjećuje tijekom noći, sjedne im na prsa i istiskuje dah dok oni užasnuti ne mogu pomaknuti ni prst na ruci. Potpuno ukočeni u mraku ljudi su suočeni s jednim od najneugodnijih doživljaja – paralizom sna. S ovim jezivim stanjem se je barem jednom u životu susrela polovica ljudi, a liječnici tvrde da pogađa jednako muškarce i žene. Neki je doživljavaju često, no dobra je vijest da je paraliza sna relativno bezopasna.

Zbunjenost i strah mogu potrajati danima nakon epizode paralize sna, pogotovo ako je osoba sklona vjerovati u natprirodno. Upravo je stoga razumijevanje onoga što se dogodilo važno za smanjenje stresa nakon ovakvog neugodnog iskustva, piše i popularno-znanstveni portal LiveScience.



O čemu se radi?

Paraliza sna se događa zbog nesklada mozga i tijela u snu. Naime, u REM fazi sna snovi su česti, a tijelo je opušteno do točke nepokretnosti, najvjerojatnije zbog toga da sami sebe ne bismo ozlijedili tijekom sna. Zamislite samo kako bi izgledalo da naše tijelo fizički manifestira ono što mu se događa u snu.

Ukratko, ono što se događa jest da se mozak budi ranije od tijela koje je još u stanju paralize. To iskustvo može biti užasavajuće u trenutku kada ljudi shvate da se ne mogu pomaknuti ili govoriti. Čestu se takve epizode popraćene halucinacijama i osjećajem ostajanja bez daha, a ljudi se osjećaju kao da će umrijeti, ‘propadaju’ ili ‘plutaju’ u snu ili se čak odvajaju od vlastitog tijela. Ovi osjećaji izazivaju čak i veći stres od same paralize, tvrdi se u istraživanju objavljenom u znanstvenoj publikaciji Clinical Psychological Science.

Znanstvenici James Cheyne i  Gordon Pennycook  sa Sveučilišta Waterloo u Kanadi su ispitali 293 osobe, pretežno se radilo o ženama, a koje su imale epizode paralize u snu. Utvrdili su da osobe sklone analitičkom promišljanju, a koje su ujedno manje sklone vjerovanju u natprirodno, manje pate zbog ovih neugodnih stanja. Kod osoba koje su sklone vjerovati u natprirodno, posljedice su bile gore.

Sada znate zbog čega su nastali mitovi o demonima koji ‘prikucaju’ čovjeka za krevet dok spavaju, a ponekad čak i vode ljubav s njima u snu.  U hrvatskim predajama često se govori i o, već spomenutoj, Mori koja ljudima sjedne na prsa. Zanimljivo, epizode u kojima pojedinci tvrde da su ih tijekom sna oteli vanzemaljci pa čak i spolno općili s njima, najvjerojatnije imaju isti uzrok.

.

Zdravlje

Kućanski poslovi pomažu mozgu da ostane zdrav

Čak i lagana tjelesna aktivnost poput šetnje ili obavljanja kućanskih poslova, vrlo blagovorno utječe na mozak. Najnovija studija pokazaola je da se umjerenim ali redovitim vježbanjem može sanirati, pa čak i nadoknaditi šteta na mozgu nastale starenjem.

Objavljeno

|

Kako natjerati muškarca da opere suđe?

Čak i lagane aktivnosti poput kućanskih poslova mogu mozak održati mladim, kažu znanstvenici te dodaju kako postoji sve više dokaza da kad je tjelovježba u pitanju, svaka pa i najmanja sitnica pomaže, piše Guardian.

Ova saznanja poklapaju se s postojećim britanskim i američkim smjernicama koje kažu da čak i vrlo kratka tjelovježba od minutu ili dvije, svakako pomaže te tako demantira ranija mišljenja da u vježbanju ipak treba priječi neki vremenski prag kako bi se ostvarili značajniji rezultati.



“Naša studija ne isključuje ni laganu ni žustru vježbu kao važne za zdravlje. Mi samo dodajemo već postojećim saznanjima da je svaki oblik tjelovježbe koristan”, kaže doktorica Nicole Spartarno, autorica studije te dodaje da lagana tjelovježba može predstavljati laganu šetnju ili kućanske poslove.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Jama Network Open. Znanstvenici su pojasnili kao su za potrebe studije pratili rezultate 2.354 sredovječne odrasle osobe kroz duži vremenski period što je uključivalo i njihovu moždanu aktivnost.

Znanstvenici su između ostalog mjerili i volumen mozga svakog ispitanika s obzirom da se zna kako se uslijed starenja svake godine gubi oko 0,2 posto. Gubitak volumena mozga povezan je s demencijom i ostalim poremećajima.

Nakon što su uzeti u obzir faktori poput pušenja, spola i dobi, znanstvenici su otkrili da je lagana fizička aktivnost povezana s povećanjem volumena mozga od 22 posto, dakle to je povećanje nešto malo veće od godišnjeg gubitka volumena mozga. Štoviše, oni koji su svaki dan hodali 10.000 koraka imali su povećanje volumena mozga od 0,35 posto što bi značilo da su sanirali i nadoknadili štetu koju mozgu donosi 1,75 godina starenja.No pozitivni rezultati uočeni su i kod ljudi koji su vježbali značajno manje od toga.

Zaključak je taj da učestala i intenzivna vježba pomaže očuvanju volumena mozga, no to je možda tako zato što su ljudi koji su se bavili intenzivnim aktivnostima, također prakticirali i mnogo laganijih aktivnosti.

Unatoč tome što rezultati sugeriraju da je lagana tjelesna aktivnost vrlo korisna, doktorica Spartarno kaže da ljudi ne bi trebali odustajati od težih aktivnosti od kojih će se oznojiti. “Viša razina tjelesne spreme vodi boljoj kvaliteti života u kasnijim godinama te se povezuje s manjim rizikom od demencije”, kaže doktorica.

No važno je naglasiti sljedeće: čak i ljudi koji vode uglavnom sjedilački način života, možda svojem mozgu ne odmažu baš toliko puno ako se bave nekim intelektualno intenzivnim poslom dok sjede.

Emmanuel Stamatakis, profesor sa Sveučilišta Sydney pozdravio je rezultate studije no upitni su mu neki elementi rezultata. “Otkriće da je lagana tjelesna aktivnost koja je dio svakodnevnog života, povezana s volumenom mozga, vrlo je ohrabrujuća. No ipak, nije predočen vjerodostojan razlog zašto bi intenzivnija vježba imala manji učinak na mozak. Naime, poznato je da čak i jedna minuta intenzivnog kardiovaskularnog treninga ima daleko veći učinak od deset minuta lagane vježbe.”

Doktor James Pickett, voditelj centra za Alzheimerovu bolest, istaknuo je da znanstvenici u studiji nisu uzeli u obzir utjecaj različitih aktivnosti na rizik od demencije, iako se zna da, općenito, vježba pomaže kod takvih stanja.

“Ne brinite ako niste pasionirani trkač. Pronađite za sebe neku aktivnost koja vam odgovara i bavite se njone redovito. Naime, zna se da je ono što je dobro za srce, dobro i za mozak”, kaže doktor Pickett.

Nastavi čitati