Prati nas

Mozaik

Trebaju li baka i djed biti plaćeni za čuvanje unuka?

Trebaju li baka i djed biti plaćeni za čuvanje unuka? Ovo pitanje je osjetljivo i mišljenja su različita. Svim bakama i djedovima drago je čuvati unuke, ali što ako su sami u financijskoj stisci?

Objavljeno

|

Kako do oprosta duga? Postupak?
foto: BigStock

Čuvanje djece odgovoran je i važan posao, u tome se svi slažemo. No treba li ga bakama i djedovima platiti ili se radi o obiteljskoj obavezi za koju nije u redu uzimati novac? Evo nekoliko razmišljanja iz SAD-a.

‘Mislim da trebaju jer se njihova dobrota ponekad iskorištava.’ Dorothea


‘Ovisi. Ako se radi o povremenom čuvanju, onda ne. Ali ako čuvaju djecu redovito dok roditelji rade, trebali bi biti plaćeni barem nešto.’ Jaye

‘Ako se radi o kratkom vremenu – ne. Ali ako se radi o dužem periodu – da! Pogotovo ako su baka i djed kratki s novcem pa im čuvanje unuka pradstavlja financijski problem. Najbolje je otvoreno porazgovarati i tako spriječiti stres i osigurati da su svi sretni i zadovoljni.’ Lee

‘Da. Kad sam bila tinejdžer, moja majka nije dozvolila da besplatno čuvam djecu njezinih brojnih sestara. Uvijek treba ponuditi plaćanje i pustiti rodbini da to prihvati ili ne.’ Christina

‘Ja bih platila njima da čuvam svoje unuke.’ JoAnn

‘Mala financijska pomoć oko hrane za djecu je dobrodošla. Nitko ne želi da ga se iskorištava. No, ako je čuvanje djece nešto što baka i djed ne mogu izvesti, trebali bi biti iskreni i to otvoreno reći. Ako postoje veći problemi, plaćanje čuvanja djece neće puno olakšati. Također, plaćaju li roditelji za čuvanje djece, ostat će im manje novca za njihove obiteljske potrebe.’ Lisa

‘Većina država ima neki sustav pomoći bakam i djedovima koji čuvaju unuke. Moje su mi kćeri uvijek pomagale s troškovima kad sam čuvala njihovu djecu. Čuvanje djece je posao, bez obzira jesu li to tvoja djeca ili unuci. I to vrlo važan posao!’ Nancy

‘Roditelji bi ionako platili čuvanje, pa mogu platiti i svojim roditeljima ako im ovi redovito čuvaju djecu. Ako se radi o povremenom čuvanju, onda može biti besplatno. Oko toga se obja strane moraju dogovoriti.’ Anna

‘Meni ne smeta da unuke čuvam besplatno jer ih neizmjerno volim. Ono što me smeta je kad ih MORAM čuvati i kad me ništa ne pitaju unaprijed i naljute se ako odbijem.’ Even

‘Apsolutno ne bi trebali biti plaćeni! Postavite ovo pitanje bilo gdje u svijetu i gledat će vas kao da ste pali s Marsa. Radi se o obitelji, a ako baka i djed ne mogu ili ne žele čuvati unuke, ne bi se trebali osjećati obaveznima samo zato što ih žele platiti.’ Lisa

‘Ako govorimo o jednoj ili dvije noći – ne. Znam da moji roditelji vole čuvati unuke i nama omogućiti da se malo odmorimo i zabavimo. Ali ako baka i djed čuvaju unuke svakodnevno – da. Mislim da nije u redu očekivati od bake i djeda da čuvaju unuke besplatno. Oni su svoju djecu već podigli i sad bi trebali uživati u mirovini, a ne čuvati još djece.’ Stacey

‘Meni su plaćali jer sam ja svojih pet unuka čuvala pet dana u tjednu pa sam sve svoje novce potrošila na njih.’ Joan

‘Ne, osim ako ne trebaju novac. Unuci su obitelj. Znate kako se kaže: Potrebno je čitavo selo da se odgoji dijete.’ Kathy

‘Mislim da su i preplaćeni svom ljubavlju koju im unuci daju. Baka i djed koji traže novac, ne zaslužuju tu ljubav.’ Mariana

‘Ne! Obitelj je najvažnija! Ako bi moja djeca na tome inzistirala, ja bih novac prihvatila i spremila ga za školovanje unuka.’ Rachel

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP