Prati nas

Aktivno starenje

5 mitova o starijim zaposlenicima

Iskusniji zaposlenici itekako mogu biti korisni tvartkama i sve je više poslodavaca toga svjesno. Međutim, neki ljudi i dalje vjeruju u mitove kad su posrijedi stariji radnici. Evo najčešćih 5 mitova…

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: BigStock

Napustila sam posao. U 61., skoro 62. godini jednostavno sam dala otkaz, piše za Huffington Post njihova kolumnistica Pamela Lutrell. Sada mogu početi iznova s novim nadama. Proteklih 16 godina bilo je divno. Učila sam i inspirirala učenike da vole novinarstvo onoliko koliko ga i ja volim. No, stvari se mijenjaju… škole mijenjaju smjer baš kao i biznis i vrijeme je da se krene naprijed. Ja nisam doista učitelj. Moja originalna karijera bila je vezana uz marketing i odnose s javnošću. Sada je pravo pitanje, mogu li dokazati da netko doista cijeni iskustvo i zrelost?

‘Nikome nemoj reći koliko ti je godina!’ Ovo je najčešći savjet koji sam dobila. Ali ozbiljno – kako se godine mogu sakriti? Ne mogu djelovati dvadeset godina mlađe. A i u životopisu jasno stoji da sam diplomirala 1975. Još nisam isprobala botox, pa je normalno da imam bora po licu. Znam, ništa od ovoga ne bih zapravo smjela priznati. Međutim, optimist sam i vjerujem da ću uspjeti nekoga uvjeriti da riskira sa sigurnom stvari. Razmontirajmo ponovo nekoliko mitova:


Mlađi zaposlenici napornije rade. Ja i dalje ustajem u 4 ujutro, prvo vježbam i nakon toga odradim čitav dan bez prigovora.

Mlađi su zaposlenici više usredotočeni na kompaniju i imaju manje stvari koje im odvraćaju pažnju. Zapravo, mislim da bih bila više posvećena poslu. Završila sam s nastojanjima da preskočim druge zaposlenike i popnem se na karijernoj ljestvici. Moja djeca su odrasla i imaju vlastite živote. Jedino što želim je raditi ono zbog čega su me zaposlili i raditi to dobro.

Mlađi zaposlenici su zdraviji. Pa, ne nužno. Kad sam napustila prošli posao, iza mene je ostala hrpa neiskorištenih bolovanja. Osim toga, ne pada mi na pamet zbog neke sitne boljetice uzeti slobodno.

Mlađi zaposlenici su više u toku s onim što se događa u poslu i u vijestima. Ponovo – ne! Stereotip je pretpostaviti da je netko prestao s učenjem samo zato što je stariji. Čitam mnogo stručne literature i godinama pratim što se događa u svijetu društvenih mreža i novih oblika marketinga. Osim toga, i sama spadam u najveću grupu ljudi najinteresantnijih oglašivačima stoga to razumijem jako dobro.

Mlađi zaposlenici ne razmišljaju o umirovljenju. Pa, ne razmišljam ni ja. Kao prvo, ekonomska situacija je takva da se mora raditi sve duže, a i dovoljno smo zdravi da to i učinimo. Osim toga, radije bih bila na poslu nego na nekom terenu za golf ili tenis. Moje zadovoljstvo proizlazi iz rada.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP