Prati nas

Aktivno starenje

9 savjeta za dostojanstveno starenje

George Clooney je rekao da ne namjerava bojati kosu tako skoro. Čak je i dodao kako zbog tog zahvata možete izgledati čak i gore nego prije. Mi svakako podržavamo odbacivanje boje za kosu ako se s time osjećate ugodno.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako biti seksi? George Clooney nude pics.
George Clooney (foto: BigStock)

Ne postoji ništa manje privlačno od nekoga tko se grčevito drži za zadnje trzaje svoje mladosti. Mi mislimo da je puno bolje osjećati se ugodno u svojoj koži, kaže za Huffington Post kolumnistica Yagana Han.

Čak je i najveći zavodnik među glumcima, George Clooney, više puta naglasio kako je izuzetno važno prigrliti svaku novu svjećicu na rođendanskoj torti. ‘Čvrsto vjerujem u to da ne morate pokušavati izgledati mlađe, već pokušajte izgledati najbolje što možete s obzirom na to koliko godina imate,’ rekao je u nedavnom intervjuu. A njegova srebrom prošarana kosa to samo potvrđuje. Vodeći se Clooneyevim primjerom, sakupili smo nekoliko stvari koje ljudi koji dostojanstveno stare imaju zajedničko.


1. Vježbaju da postanu jači a ne mršaviji

Kardio vježbe su korisne, ali vježbe snage su apsolutno neizostavne. Već u tridesetim godinama počinjemo gubiti mišićnu masu i to do 5 posto sa svakim desetljećem, naravno ako se ne potrudimo ponovno je izgraditi. Prema riječima doktora Kena Kima, nakon 45. godine, gubimo jedan posto mišićne mase svake godine. No to se može nadoknaditi. Vježbe snage i otpora pomažu u izgradnji mišićne mase koja će vam pak pomoći da duže ostanete snažni i neovisni kako starite i da se nosite sa svakodnevnim izazovima.

2. Manje se nerviraju

Brojne studije pokazuju kako stres, bez obzira je li uzrokovam poslom ili obitelji, ubrzava starenje na staničnoj razini. Štoviše, zbog stresa ćete možda ostariti i više od desetljeća. S vanjske strane, stres znači neprospavane noći a time i tamne podočnjake, isušivanje kože a ponekad čak i gubitak kose. Zato si uzmite trenutak i duboko udahnite. U zlatnim godinama treba uživati.

3. Za ničim ne žale i nikome ništa ne zamjeraju

Nećete se moći pomaknuti prema budućnosti ako stalno gledate u prošlost. Učite iz svojih pogrešaka umjesto da ih stalno iznova vrtite u svojoj glavi. Kao što kaže jedna zen izreka: Otpustite prošlost ili će vas ona povući natrag. Razmislite o meditaciji. Pokušajte meditaciju učiniti dijelom svojih jutara pa si uz kavu ili čaj priuštite i malo otpuštanja misli.

4. Svaki dan nauče nešto novo

Da, doista možete starog psa naučiti nove trikove. Ostanite znatiželjni. Pokušajte nešto novo. Sve to će vam pomoći da se othrvate rutini i monotoniji. Osim toga, učenje novih stvari djeluje blagotvorno na vaše samopouzdanje. Jedna je studija pokazala kako se starijim ljudima koji se upuste u neku novu aktivnost, značajno popravlja pamćenje u usporedbi s onima koji se bave samo u poznatim aktivnostima.

5. Ne pretjeruju sa šminkom

Mi svakako podržavamo uređivanje i korištenje make upa. Ali nemojte doći u napast pretjerati sa šminkom. Ključ je u tome da naglasite ono što je na vama dobro i lijepo, umjesto da nanosite slojeve i slojeve fasade na lice kako bi prekrili ono što vam se ne sviđa. Previše šminke djeluje neprirodno i sakriva vaš prirodni sjaj, a s vremenom i još više naglašava bore na licu.

6. Ostaju pozitivni

Ako se stalno žalite da ste stari, to vas neće učiniti ništa mlađim. Umjesto toga, pozitivne misli mogu vam donijeti gomilu prednosti kao što su vještine suočavanje s problemima, bolji imuno sistem, pa čak i dulji život. Da, istina je! Istraživanje u kojem je sudjelovalo preko 100.000 žena iznad pedeset godina pokazalo je da optimisti imaju čak 14 posto manji rizik od smrti i čak 30 posto manje šanse da obole od srčanih bolesti nego njihovi pesimistični parnjaci. Jedna je druga studija pokazala da je optimizam vrlo koristan čak i među ljudima koji već imaju neku srčanu bolest i da će optimistični srčani bolesnici imati 58 posto veće šanse da požive dodatnih pet godina. Počnite, dakle, na čašu gledati kao na napola punu.

7. Dovoljno spavaju

S godinama postaje sve teže i teže zaspati. No svejedno neka vam spavanje bude prioritet. Autorica knjige ‘Francuskinjama ne treba facelift’, Mirelle Guiliano, kaže kako je san ključan za dostojanstveno starenje. ‘Ne podcijenjujte moć spavanja jer će se to odraziti na vašoj koži, kosi, ravnoteži, energiji i raspoloženju’, kaže Guiliano i dodaje kako bi cilj trebalo biti osam sati sna i ništa manje od toga. Vaša spavaća soba nije mjesto za posao ili televizor, barem ne pola sata prije spavanja. I naravno, mora biti dobro prozračena. Po noći, ona mora biti zamračena i tiha. Investirajte u dobar madrac i jastuk. Francuzi običavaju spavati osam sati i to je vrlo važno.

8. Jedu i piju zdravo

Ideja da jeste ono što jedete definitivno je istinita u starijoj dobi. Dermatologinja Patricia Farris upozorava koje bismo promjene valjali napraviti u svojoj prehrani kako starimo. Naglasila je da je bolje dobivati vitamine iz hrane nego uzimati dodatke prehrani. Također, nikad nije kasno da svoju prehranu napunite namirnicama koje će odgoditi proces starenja. Jedite hranu u duginim bojama posebno bogatu vitaminima A, C, D i K.

9. Prohvaćaju promjene u svojem izgledu

George Clooney je rekao da ne namjerava bojati kosu tako skoro. Čak je i dodao kako zbog tog zahvata možete izgledati čak i gore nego prije. Mi svakako podržavamo odbacivanje boje za kosu ako se s time osjećate ugodno. Umjesto da prekrivate sijede, evo jedne ideje. Privucite pažnju frizurom umjesto bojom kose. Probajte dodati slojeve, šiške ili volumen svojoj staroj frizuri. Osim toga, u modu se vraćaju i frizure iz 80-ih, pa zašto ne probati nešto od toga.

 

.

Aktivno starenje

Umirovljenice obožavaju nordijsko hodanje, provjerili smo zašto

Nordijskim hodanje bavi se sve više ljudi što i ne treba čuditi jer ova jednostavna aktivnost pokreće doista sve mišiće u tijelu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Taj je petak bilo oblačno, čak je sipila i sitna kišica, no ekipa koja se točno u 9 ujutro okupila na zagrebačkom jezeru Bundek bila je vedra. To su nordijski hodači. Znak raspoznavanja – štapovi za hodanje i udobna obuća. I to je zapravo sve što vam je potrebno da biste se uključili u ovu aktivnost koja iz godine u godinu privlači sve više poklonika. Razlog je jednostavan: nordijsko hodanje je zdravo, njime se mogu baviti praktički svi, a kad jednom ovladate tehnikom neće proći dugo da počnete primjećivati promjene.

“Meni je ovo treći tjedan nordijskog hodanja. Za to sam doznala preko prijateljice, tako sam došla i jako mi se sviđa. Ovo mi nije jedina aktivnost. Osim ovoga, idem i na vježbe utorkom i četvrtkom, isto tu na Bundeku. Otprije sam znala da je to zdravo, radi kretanja i svega. I onda sam se odlučila u to upustiti, da naučim pravilno hodati”, govori nam gospođa Ana Kapetanović, umirovljenica iz Zagreba, dok se lagano zagrijava.


Slično razmišlja i gospođa Emilija Ljubičić koja se sve do pojave korone bavila vježbanjem u Domu sv. Ane i u mjesnoj zajednici, no kad je izbila epidemija, dosta je stvari otkazano. “Baš sam imala potrebu nečim se baviti. Tražila sam neku aktivnost i na internetu pronašla informacije o nordijskom hodanju. Tako sam se javila, došla sam ovdje i brzo je sve krenulo.”

Ana Kapetanović (foto: Silvija Novak)

Uskoro stiže i Krešo Ritz, instruktor iz Hrvatskog saveza nordijskog hodanja i prava osoba da nam objasni o čemu se zapravo radi i kako to da su svi počeli hodati sa štapovima.

Što je to nordijsko hodanje?

“Nordijsko hodanje je proizišlo iz nordijskog trčanja gdje su Finci suhi trening skijaškog trčanja prilagodili općoj populaciji. U nordijskom trčanju se koriste još i skije i dugi štapovi, a ti štapovi su u nordijskom hodanju skraćeni otprilike na visinu skijaškog štapa. Optimalna je visina štapa da dopire do poda kad držite ruku uz tijelo, a lakat je savijen pod 90 stupnjeva. Također, kad se radi pravilnom tehnikom, uključeno je 90 posto mišića. Ljudi često rade grešku jer misle da će im samo biti dovoljno hodati okolo sa štapovima, no to nije točno. Kad se ljudi samo lagano oslananju na štapove, troši se značajno manje energije. Ima različitih tehnika, ali nordijsko hodanje je specifično po tome što aktivira doista cijelo tijelo.”

Krešo nam demonstrira na što točno misli. Prvo nam kaže da pokušamo hodati normalno, tek mašući rukama kao što to biva kod običnog hoda, a nakon toga nam daje u ruke štap za hodanje i pokazuje tehniku. I doista, dok hodamo bez štapa, uz noge su aktivirani tek mišići nadlaktice, no s nordijskim štapovima aktivni su i svi mišići nogu, ruku, trupa i vrata. Jednom riječju – sve.

Instruktor Krešo Ritz (foto: Silvija Novak)

“Pravilnim načinom se rasterećuje donji dio tijela, a uključuje gornji – rameni pojas, prsa, leđa i trbušni zid te ruke jer pri svakom ubodu štapa o tlo, tijelo se gura naprijed i lagano podiže. Na taj način se dobije i svojevrsno ubrzanje i cijela je aktivnost kompletna”, pojašnjava Krešo.

Marija: Sutra slavim 82. rođendan

Aktiviranje svih mišića, čak i onih na koje često zaboravimo, mora se na koncu primijetiti, što potvrđuje i gospođa Marija Lončarević. “Imala sam dosta problema s vratnom kralježnicom, zbog dugogodišnjeg načina rada i sjedenja, tako da su mi ove vježbe i općento hodanje sa štapovima, pravo rješenje. Čak mi je veći problem bio gornji dio kralježnice, tu kod vrata. Zbog toga sam imala i vrtoglavice, no s ovim načinom vježbanja i hodanja ja sam to riješila i baš sam zadovoljna. Osim toga, ja vam sutra slavim 82. rođendan”, otkriva nam Marija. Doista, gospođi te godine nitko ne bi dao.

“Meni je ovo stvarno otkriće. Ja sam svašta radila u životu, ali nordijski hodala još nisam. Osjeti se na kondiciji, razgibani ste… Osim toga, ja živim sama, a sad se ne možemo baš ni družiti, tako da je ovo meni jako važno. Moram negdje otići, ali da radim nešto pametno i korisno. Ovo je meni stvarno rješenje. Osim toga, stanujem tu blizu. I Bundek je prekrasan u svako doba godine. Kad padne snijeg i kad se očiste staze, pa to je kao u Švicarskoj”, kaže Marija.

Marija Lončarević (foto: Silvija Novak)

Ekipa se razgibala i kreću u šetnju oko jezera. Ta ruta duga je oko kilometar i pol za što će im trebati oko dvadesetak minuta. Dovoljno da nam Krešo otkrije još neke tajne nordijskog hodanja.

Zašto hodati sa štapovima?

“Brzina hodanja ovisi od osobe do osobe, no mi uvijek naglašavamo da brzina treba doći iz snage potiska štapa. Znači, što se jače odgurujemo, to će nam brzina biti veća. Iako ima i onih koji vole brzo hodati, a usput koriste i štapove, ipak tada distribucija energije nije toliko učinkovita jer su u tom slučaju i dalje naglašenije noge. S pravilnim hodanjem nordijskim stilom, prebacuje se opterećenje na gornji dio tijela i ruke vode glavnu riječ. Ovisno o snazi potiska, dolazi i brzina”, objašnjava Krešo i dodaje kako nordijsko hodanje nije samo rekreacija već i kompletan sport.

“Postoje i natjecateljske varijante nordijskog hodanja, iako je to još u fazi uhodavanja. To je sve masovnija aktivnost pa mnoge države već organiziraju takve utrke. Naravno, i tada je poanta stići prvi, a to bi se moglo usporediti s brzim hodanjem. Obraća se pažnja na tehniku u smislu da se štapovi ne smiju nositi u zraku, odguravanje sa štapovima mora biti pravilno, ne smije se trčati i ima još par segmenata na koje suci obraćaju pažnju. Toga ima sve više i više. Postoje sad čak i svjetski kupovi, rang liste, nordijskih hodača je sve više, iako se to još ne da usporediti s nekim drugim razvikanijim sportovima. Ali tko zna… Jednoga dana možda i kod nas to postane baš ozbiljan sport. Zasada je prvenstveno rekreativna disciplina.”

Najčešće greške

Bez obzira na status te aktivnosti, u Hrvatskom savezu nordijskog hodanja podučavanju pristupaju vrlo ozbiljno i najčešće greške vrlo brzo ispravljaju.
“Jedna od prvih grešaka ili krivih navika je neaktivnost gornjeg dijela tijela i ruku pa kad krećemo u vježbu, krećemo bez štapova da se vidi koliko su ljudi spremni napraviti malo dulji korak samo se pomažući rukama. Tad moraju razmišljati o tome kako rade rukama pa se spetljaju pa krenu istovremeno s lijevom rukom i nogom, jer nisu navikli slobodno se gibati i mahati rukama kad hodaju. Kasnije dolaze i drugi segmenti u koje su uključene i šake kad se štap stisne prilikom koraka, a kasnije se otvori i štap se vuče po podu. Tako je štap i modeliran. Važna je tu koordinacija nogu, ruku i šaka za što nekima treba malo vremena. Ljudi previše sjede, zanemaruju kretanje općenito i posebno gornji dio tijela prilikom hoda, a kad počnu hodati sa štapovima onda vide gdje su griješili”, objašnjava Krešo.

Naši nordijski hodači, zapravo hodačice jer ekipa je u potpunosti ženska, uskoro se vraćaju iz svoje šetnje oko jezera. Dobro su raspoložene i nikome više nije hladno. Dok se pripremaju za sljedeću fazu – razgibavanje pomoću rastezljive užadi – gospođe nam još malo opisuju svoje prve nordijske korake.

“Kad sam počela, ljudi su se ispočetka malo čudili, a ja sam hodala i oko kuće. Služila sam za uveseljavanje susjeda i njihovih pasa. Svi mi kažu da je to jako dobro i zdravo, ali da nemaju vremena. Ja im na to odgovaram da svaki čovjek ima svoju listu prioriteta. To što ja idem hodati, ne znači da nemam što pametno drugo raditi i da bih sjedila doma i vrtila palce. Ne, nego ja rasporedim svoj posao, svoje obaveze, tako da i nordijsko hodanje stignem ugurati u raspored”, kaže gospođa Vesna.

foto: Silvija Novak

“Ja nisam hodala do sada. Cijelo sam ljeto vježbala na Bundeku u okviru programa Sport za sve, a kad je to završilo, nisam htjela ići u zatvoreni prostor zbog korone. Onda mi je moja susjeda, kojoj sam jako zahvalna na tome, rekla da je najbolje da probam nordijsko hodanje. I tako sam tu došla i famozno mi je. Blizu stanujem, pa mi je to jako zgodno. Inače ja volim hodanje, ja sam i planinarila. Na ovo sad idem redovito. Imam vikendicu u Zelini pa moram malo ostavit vremena i za to, kao i za obitelj, no preko tjedna imam nordijsko i redovito idem”, dodaje Marija.

Gdje su muškarci?

No bave li se nordijskim hodanjem doista samo žene? Gdje su muškarci?
“A što da vam kažem? Muški penzioneri štekaju. Ne znam zašto”, kaže Krešo. “Vjerujem da tu ima i doza nerazumijevanja te aktivnosti pa misle da im to ne treba, dok su žene nekako u toj dobi puno samosvjesnije. Puno njih ili imaju neki problem ili strah od osteoporoze što ih vuče k tim aktivnostima. Muški, pretpostavljam, više vole nogomet, nekakav hakl… ili televiziju (smijeh). Teško mi je naći pravo objašnjenje za to, ali definitivno su 95 posto žene, kad govorilmo o ovoj penzionerskoj dobi.”

No u drugim zemljama je ipak drugačije, kaže Krešo, jer tamo nordijsko hodanje više nije novost. “Konkretno, prošle smo godine išli u Poljsku u posjet tamošnjim savezima nordijskog hodanja, gdje već desetak godina organiziraju natjecanja i gdje se ovim bavi gotovo deset posto stanovništva. Ako uzmete da Poljaka ima 40 milijuna, onda se nordijskom hodanjem bavi četiri milijuna ljudi što je ogromna brojka. I kod nas postoji inicijativa da se taj sport čim više raširi i ljudi sve više to prepoznaju. Prije pet-deset godina ljudi su se smijali, da je to samo za osobe s invaliditetom, no sada je drugačije.”

Tvrdoglavi muževi

Neke su gospođe pokušale nagovoriti i svoje muževe da dođu, no zasad bez uspjeha. “Moj je muž imao moždani udar i dugo se oporavljao. Za njega bi ova aktivnost bila izvrsna, ali ne da se”, objašnjava nam gospođa Zlata Šimić.

foto: Silvija Novak

Doista, rijetko koja se aktivnost može pohvaliti time da je jednostavna, ugodna, korisna, uvijek dostupna, da ne zahtijeva skupu opremu te da je, barem u slučaju ove konkretne grupe nordijskih hodača, potpuno besplatna. Naime, ova grupa je sponzorirana europskim fondovima i organizirana u suradnji Saveza nordijskog hodanja i Kineziološkog fakulteta.

“Ima nas po čitavoj Hrvatskoj. Osim Zagreba, uključeni su još Karlovac, Varaždin i Opatija. Ukupno imamo oko 250 hodača u tom dvogodišnjem programu i vidjet ćemo kako se program bude razvijao pa možda otvorimo i nove ekipe”, kaže Krešo, a mi već sada predviđamo da će i te nove grupe biti brzo popunjene jer, kako smo već spomenuli, atmosfera među hodačima je sjajna.

“Krešo nam sve lijepo pokaže, ispravi, rastumači… Tu zapravo ima puno stvari na koje se treba paziti. Ne može se baš hodati bez veze. Bitna je i visina štapova, važno je kako se ti ‘odguruješ’, da tako kažem… Moja prijateljica i njen muž hodaju, ali nikad nisu išli na tečaj da im stručnjak pokaže. Ona meni kaže: ‘Čuj, koliko trebaju biti visoki štapovi?’ A ja joj odgovorim da najbolje da dođe na Bundek pa da sve nauči”, kaže gospođa Vesna nakon završene vježbe.

Sat nordijskog hodanja i popratnih vježbi proletio je u trenu. Ekipa se pozdravlja i zakazuju ponovni susret za ponedjeljak također u 9 ujutro. Kako sada stvari stoje, i mi ćemo ponovno biti s njima.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost nakladnika.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP