Prati nas

Aktivno starenje

Oni stvarno znaju kako doživjeti jako duboku starost

Imamo svjedočanstva o jako starim ljudima u koje se možemo pouzdati, i to srećom u velikoj količini, s obzirom da ih novinari uvijek pitaju koja je njihova tajna dugog života.

Objavljeno

|

Tko su najstariji ljudi na svijetu?
foto: BigStock

Vrlo je upitno biste li htjeli živjeti još dugo nakon stote, ali ako je ekstremno dug život ono što vas zanima, kako to najbolje postići? Najbolji savjet: budite žena. Od deset najstarijih ljudi koji su ikad živjeli sve su bile žene, a lista sto najstarijih ljudi sadrži samo šačicu muškaraca.

Što se tiče geografske lokacije, Sjedinjene Američke Države su dobro mjesto za doživjeti duboku starost, s obzirom da 51 od najstarijih 100 dolazi od tamo.  I Japan ima velik broj ljudi koji su doživjeli superduboku starost, piše Independent.  Osim toga, imamo svjedočanstva o jako starim ljudima u koje se možemo pouzdati, i to srećom u velikoj količini, s obzirom da ih novinari uvijek pitaju koja je njihova tajna dugog života.


Jeanne Calment

Žena koja je postavila važeći rekord u dužini življenja, rođena je 1875. i umrla 1997. s pune 122 godine i 164 dana u Francuskoj. Izjavila je da je uživala “u povremenoj čaši Porta a njezina prehrana je bila bogata maslinovim uljem”. Zanimljiv podatak: Srela je Van Gogha i opisala ga kao “prljavog, loše obučenog i  neugodnog”.

Sarah Knauss

Sarah je drugo najstarije ljudsko biće koje je ikada živjelo, rođena je 1880., a umrla je 1999. sa 119 godina i 97 dana u SAD-u. Nije otkrila svoju tajnu, ali kažu da su njezine strasti bile gledanje golfa na televiziji, izrada goblena, i grickanje kornjača od mliječne čokolade, indijskih oraščića i čipsa.

Misao Okawa

Rođena je 1898., a umrla je 2015. sa 117 godina i 27 dana u Japanu. “Jedenje ukusnih stvari je ključ moje dugovječnosti.” Ovo uključuje juhu s rezancima i goveđi gulaš, kao i sjeckanu govedinu i sushi od skuše. Kad su je pitali kako se osjeća sa svojih 117 godina, začuđujuće je odgovorila: “Prošlo je prilično brzo.”

María Capovilla

Rođena je 1889., a umrla je 2006. sa 116 godina i 347 dana u Ekvadoru. Priča se da je uživala u slikanju, vezenju, plesanju i hodanju. U mladosti je pila svježe magareće mlijeko na farmi svoje tete, kojem su njezini rođaci pripisali zaslugu za postizanje tako duboke starosti. Kažu da nikad nije pušila, jela je redovite i male obroke, a pila je umjereno.

Gertrude Weaver

Rođena je 1898., a umrla je 2015. sa 116 godina i 276 dana u SAD-u. Ona se manje koncentrirala na prehranu a više na životni stav. “Vjerovanje u Boga, teški rad i ljubav prema svima. Dobrota. Postupajte s ljudima dobro i budite ljubazni prema drugim ljudima na način na koji bi htjeli da oni budu ljubazni s vama.”

Tane Ikai

Rođena 1879., umrla  je 1995. sa 116 godina i 175 dana. Nema puno podataka o njezinom životu. Navodno je uživala u izradi posuđa i šivanju.

Elizabeth Bolden

Rođena 1890., umrla je 2006. sa 116 godina i 118 dana. Bježala je od pažnje medija, i kad je napunila 113 u 2003., novinar koji ju je pitao kako je tako dugo poživjela je dobio kratak i odrješit odgovor “Ne znam.” Novinar je pretpostavljao da Bolden nije bila raspoložena za priču tog dana, s obzirom da ju je jedna od njezinih kćeri stalno pokušavala pokriti dekicom dok je Bolden govorila “Da nisi moje dijete, sad bih te prebacila preko koljena i ispljeskala po stražnjici.”

Besse Berry Cooper

Rođena 1896, umrla je 2012. sa 116 godina i 100 dana. Ona je kao razlog svoje dugovječnsti navela “gledanje svoga posla” i izbjegavanje brze hrane.

Danas, najstarije osobe na svijetu nastavljaju umirati. Zanimljivo je da iako nijedan recentan ‘prvak starosti’ nije došao blizu godina onih koji su umrli u 90-ima, poboljšanja u zdravstvenoj njezi su utjecale na to da puno veći broj ljudi sada doživljava stotu, čineći da vladavina svake najstarije osobe često traje samo nekoliko dana.

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP