Prati nas

Aktivno starenje

Oni stvarno znaju kako doživjeti jako duboku starost

Imamo svjedočanstva o jako starim ljudima u koje se možemo pouzdati, i to srećom u velikoj količini, s obzirom da ih novinari uvijek pitaju koja je njihova tajna dugog života.

Objavljeno

|

Tko su najstariji ljudi na svijetu?
foto: BigStock

Vrlo je upitno biste li htjeli živjeti još dugo nakon stote, ali ako je ekstremno dug život ono što vas zanima, kako to najbolje postići? Najbolji savjet: budite žena. Od deset najstarijih ljudi koji su ikad živjeli sve su bile žene, a lista sto najstarijih ljudi sadrži samo šačicu muškaraca.

Što se tiče geografske lokacije, Sjedinjene Američke Države su dobro mjesto za doživjeti duboku starost, s obzirom da 51 od najstarijih 100 dolazi od tamo.  I Japan ima velik broj ljudi koji su doživjeli superduboku starost, piše Independent.  Osim toga, imamo svjedočanstva o jako starim ljudima u koje se možemo pouzdati, i to srećom u velikoj količini, s obzirom da ih novinari uvijek pitaju koja je njihova tajna dugog života.



Jeanne Calment

Žena koja je postavila važeći rekord u dužini življenja, rođena je 1875. i umrla 1997. s pune 122 godine i 164 dana u Francuskoj. Izjavila je da je uživala “u povremenoj čaši Porta a njezina prehrana je bila bogata maslinovim uljem”. Zanimljiv podatak: Srela je Van Gogha i opisala ga kao “prljavog, loše obučenog i  neugodnog”.

Sarah Knauss

Sarah je drugo najstarije ljudsko biće koje je ikada živjelo, rođena je 1880., a umrla je 1999. sa 119 godina i 97 dana u SAD-u. Nije otkrila svoju tajnu, ali kažu da su njezine strasti bile gledanje golfa na televiziji, izrada goblena, i grickanje kornjača od mliječne čokolade, indijskih oraščića i čipsa.

Misao Okawa

Rođena je 1898., a umrla je 2015. sa 117 godina i 27 dana u Japanu. “Jedenje ukusnih stvari je ključ moje dugovječnosti.” Ovo uključuje juhu s rezancima i goveđi gulaš, kao i sjeckanu govedinu i sushi od skuše. Kad su je pitali kako se osjeća sa svojih 117 godina, začuđujuće je odgovorila: “Prošlo je prilično brzo.”

María Capovilla

Rođena je 1889., a umrla je 2006. sa 116 godina i 347 dana u Ekvadoru. Priča se da je uživala u slikanju, vezenju, plesanju i hodanju. U mladosti je pila svježe magareće mlijeko na farmi svoje tete, kojem su njezini rođaci pripisali zaslugu za postizanje tako duboke starosti. Kažu da nikad nije pušila, jela je redovite i male obroke, a pila je umjereno.

Gertrude Weaver

Rođena je 1898., a umrla je 2015. sa 116 godina i 276 dana u SAD-u. Ona se manje koncentrirala na prehranu a više na životni stav. “Vjerovanje u Boga, teški rad i ljubav prema svima. Dobrota. Postupajte s ljudima dobro i budite ljubazni prema drugim ljudima na način na koji bi htjeli da oni budu ljubazni s vama.”

Tane Ikai

Rođena 1879., umrla  je 1995. sa 116 godina i 175 dana. Nema puno podataka o njezinom životu. Navodno je uživala u izradi posuđa i šivanju.

Elizabeth Bolden

Rođena 1890., umrla je 2006. sa 116 godina i 118 dana. Bježala je od pažnje medija, i kad je napunila 113 u 2003., novinar koji ju je pitao kako je tako dugo poživjela je dobio kratak i odrješit odgovor “Ne znam.” Novinar je pretpostavljao da Bolden nije bila raspoložena za priču tog dana, s obzirom da ju je jedna od njezinih kćeri stalno pokušavala pokriti dekicom dok je Bolden govorila “Da nisi moje dijete, sad bih te prebacila preko koljena i ispljeskala po stražnjici.”

Besse Berry Cooper

Rođena 1896, umrla je 2012. sa 116 godina i 100 dana. Ona je kao razlog svoje dugovječnsti navela “gledanje svoga posla” i izbjegavanje brze hrane.

Danas, najstarije osobe na svijetu nastavljaju umirati. Zanimljivo je da iako nijedan recentan ‘prvak starosti’ nije došao blizu godina onih koji su umrli u 90-ima, poboljšanja u zdravstvenoj njezi su utjecale na to da puno veći broj ljudi sada doživljava stotu, čineći da vladavina svake najstarije osobe često traje samo nekoliko dana.

.

Aktivno starenje

‘Za 80. rođendan darovala sam si – tetovažu!’

Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama?

Objavljeno

|

Gdje se tetovirati?

Elaine Soloway nagrađivana je autorica blogova i kazališnih predstava koje je producirala zajedno s kćerima. Nedavno je proslavila 80. rođendan i tom si je prilikom darovala – tetovažu. Evo što o tome kaže:

“Graciela spokojno sjedi na mom desnom ramenu. To je tetovaža morskog konjica veličine dlana. Ima prelijepe oči s dugačkim trepavicama, dugačak ružičasti rep i krunu. Tri puta dnevno pažljivo perem svoju novu tetovažu antibakterijskim sapunom i sušim ručnikom. Vrlo sam pažljiva prilikom tog procesa, baš kao nova mama koja njeguje svoje dijete.



Ova tetovaža je dar koji sam sama sebi poklonila za 80. rođendan. To je također podsjetnik na dar koji sam sama sebi poklonila prošle godine kad sam napokon naučila plivati.

Netko bi mogao pomisliti da sam umjesto na tetoviranje trebala odvesti svoje naborano lice estetskom kirurgu, no nakon jednog propalog braka i drugog koji je završio smrću supruga, odlučila sam da to ipak nije za mene. Sretna sam sama i ne zanimaju me nove veze. Nikad nisam zavidjela prijateljicama koje su bile na faceliftingu i tretmanu protiv bora. To je njihova stvar. Meni se činilo nepotrebnim dobrovoljno odlaziti u bolnicu. Ja kod doktora idem samo u prijekoj nuždi.

Graciela je moja druga tetovaža. Prvu sam napravila kad mi je bilo 60 godina i ona je moja posveta dvjema kćerima. Na lijevoj nadlaktici imam srce, glazbene note i imena svojih kćeri Faith i Jill. Mnogi su me čudno gledali kad sam se prvi put odlučila tetovirati. Iako sam uvijek gajila stav ‘baš me briga što ljudi misle’, sad imam spremne još neke odgovore u slučaju da netko odluči zabadati nos.

Sa svojih tek nešto više od 1,50 centimetara lako se izgubim u gužvi. A kad i nisam skrivena, moja veličina u kombinaciji s mojim godinama često izazove komentare poput: ‘Joj, baš ste slatki!’ I dok su oni koji mi to govore uvjereni da mi daju kompliment, ja čujem nešto posve drugo. Te me riječi još više umanjuju. Kao da sam nekakva mala životinjica, mačkica ili psić. A ja sam zapravo pametna, sposobna i samostalna žena.

Zato sam odlučila da sada, sa svojih 80 godina, napravim novu tetovažu kojom neću slaviti svoje divne kćeri, već sebe. Namjeravam tu novu tetovažu iskoristiti u razgovorima o toma kako su žene u osamdesetim godinama tretirane i kako se na njih gleda. Brine me to što mnoge žene mojih godina skrivaju svoju dob. Zašto misle da moraju sakriti taj podatak? I zašto misle da moraju skrivati i mijenjati kako izgledaju? Što to zapravo govori o nama? Zašto se imaju potrebu mijenjati umjesto da budu ponosne na to što jesu?

Naravno, razumijem da će u mnogim slučajevima mlađe osobe imati prednost, no umjesto da se prilagođavamo stereotipima, zašto ih jednostavno ne bismo razbili?

Možda moja nova tetovaža pomaže otkriti pravu priču o mom životu. Kad me pitaju što ta slika znači, ja im objasnim da znači da nikad nije kasno za ostvariti ciljeve. Mislim da je to ključna poruka za sve starije ljude. Vidite, plivanje je bila moja dugogodišnja želja. I naučila sam plivati. Također, naučila sam nešto španjolskog i naučila svirati omiljenu pjesmu na klaviru. Priznajem da mi ne ide najbolje, ali u ovom sam slučaju zadovoljna s osrednjim. Nikad se neću natjecati na olimpijskim igrama za starije, ali plivati znam. Neću nikada pisati poeziju na španjolskom, ali mogu voditi jednostavan razgovor. Nikad neću imati solistički koncert, ali najdražu pjesmu znam odsvirati.

Ono što je najvažnije je to da me moj bazen, moj klavir i moji prijatelji govornici španjolskog prihvaćaju onakvom kakva jesam – stara, naborana, sjedokosa, tetovirana i – sretna!”

Nastavi čitati