Prati nas

Aktivno starenje

Prigrlite krizu srednjih godina

Svakoga prije ili kasnije pogodi kriza srednjih godina. No ne pogađa sve ljude jednako, niti svi misle da je to nužno negativan događaj. Ispada da to nije ništa drugo nego pozivnica da potražimo svoj duhovni identitet.

Objavljeno

|

Kako prepoznati krizu srednjih godina?
foto: BigStock

Moja žena i ja došli smo do faze kad svi koji nas okružuju proživljavaju neku vrstu krize srednjih godina. Nekoliko brakova je propalo, neki se drže jako dobro, a treći pak lelujaju u stanju sličnom komi između školski obaveza, statusa na Facebooku i sve kasnijih povrataka s posla, a sve kako bi se uspješno išlo ukorak zapravo ni sa čime posebno, piše za Huffington Post njihov redoviti kolumnist Michael Neill.

Kako smo mi, naravno, besmrtni, ne moramo se brinuti oko takvih stvari, ali lako je primijetiti kako mladost koja blijedi može dovesti i muškarce i žene do toga da potraže neki drugi posao ili vezu i tako pokušaju izvući još malo srži iz kostiju života, barem dok još ima dovoljno testosterona ili estrogena u spremniku koji bi omogućio da se stvari i obave kako spada.


U mladosti sam često bio izvan tokova glavnih događaja i nisam se nikad pretjerano bojao gubitka iluzija koji je, čini se, karakterističan za ovu dob. Naposljetku, pitanja poput ‘Kako sam ovdje dospio?’, ‘Je li ovo sve?’ i ‘Koja je svrha svega?’, postavljao sam si još u ranim dvadesetima.

No pretpostavljao sam da će smisleni odgovori na ova pitanja samo nadoći tijekom moje srednje dobi. Kad su propali i posljednji pokušaji da zarobim svoju mladost, moje osobne brige pretvorile su se u brigu o ostatku svijeta. I nakon što sam uspio postići određeni izvana vrlo mjerljivi uspjeh, ambicije vezane uz kulturološke elemente, zamijenile su one vezane uz moju dušu. Metafizički rečeno, prešao sam od faze brige oko parkirnog mjesta, preko faze brige o automobilu, do faze brige o miru u svijetu.

Nedavno, kad sam spoznao pravu narav života i ustanovio da su ono što doživljavam zapravo moje misli, a ne okolnosti u kojima se nalazim, postalo mi je jasno da je ‘kriza srednjih godina’ zapravo kriza identiteta.

Ako se identificiram sa svojim tijelom, moju je krizu napajao taj još jedan zadnji pokušaj mojih gena da se reproduciraju prije nego postanu dijelom prošlosti. No ako se identificiram sa svojom osobnošću ili svojim egom, moja je kriza bila napajana pokušajem da postignem besmrtnost kroz velika djela, postignuća ili službu.

I naposljetku, ako se identificiram s kojom god osobnom energijom, silom ili inteligencijom, ispada da kriza srednjih godina nije ništa drugo nego pozivnica da potražimo svoj duhovni identitet. Na taj ćemo način doista postići besmrtnost ne samo reproducirajući naš genetski kod i ostavljajući ga u naslijeđe, već i osvješćujući da nikan doista nismo ni bili smrtni.

.

Aktivno starenje

‘Sad napokon imam vremena pa učim strani jezik!’

Mnogi umirovljenici nakon prestanka radnog odnosa napokon imaju vremena posvetiti se svojim interesima, pa mnogi odlučuju naučiti neki strani jezik. U ponudi je mnogo tečajeva za umirovljenike, a dobra je vijest što se jezik može naučiti i u zrelijoj životnoj dobi.

Objavljeno

|

“Što sam učila u školi? Joj, pa ja sam vam učila ruski. Bilo je to prije ohoho godina. Takvo je vrijeme bilo – ili ruski ili ništa. Ne moram ni reći da mi od tog ruskog na kraju nije ništa ostalo. A i ne putujem u Rusiju, ne treba mi baš ruski jezik. Ali engleski – to je posve druga stvar”, priča nam Olga Mišak, umirovljenica iz Zagreba.

“Odlučila sam se na engleski jer u današnje vrijeme svi znaju engleski. To je postao nekakva lingua franca, zajednički jezik na kojem se svi sporazumijevaju. Osim toga, ako hoćeš pročitati nekakav članak izvana, vidjeti što se događa po svijetu, moraš znati engleski. To je postalo posve normalno. A mi koji nismo engleski učili u školi i koji nismo odrasli uz kompjutore, nama engleski nije tako prirodan i normalan kao mlađima. Ja sam zato došla na tečaj”, govori dalje gospođa Olga.


“U današnje vrijeme svi znaju engleski. Moji unuci su znali engleski i prije nego su krenuli u školu. Tu su filmovi, igrice, glazba… Engleski im je ušao u uho i prije nego su ga počeli učiti u školi. Ali s nama starijima je drugačije. Mi engleski nismo ‘uhvatili’ u mladosti i danas je puno teže naučiti ga. Ja sam zato odlučila upisati tečaj. U mirovini sam, imam vremena i sad je vrijeme da nešto napravim za sebe – a to je učenje jezika”, objašnjava naša sugovornica.

Tečaj je, kaže, platila na rate. “Upisala sam početni tečaj da mi objasne sve lijepo ispočetka. Imam nastavu dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom. Učiteljica nam je jako simpatična mlada djevojka. To koliko ona ima strpljenja s nama je nevjerojatno. Znate, mi stariji ne kopčamo baš tako brzo kao djeca i za neka nam stvari treba puno više vremena. Ali naša Ivana je jako strpljiva. Svaka joj čast”, kaže nam na kraju gospođa Olga pripremajući se za još jedan sat.

Učenje i druženje

Razna pučka otvorena učilišta, centri za kulturu i obrazovanje pa i privatne škole stranih jezika nude tečajeve jezika za umirovljenike. Oni nisu toliko popularni kao tečajevi jezika za mlade, no zainteresiranih se ipak nađe. Nekoliko pitanja postavili smo profesorici Ani Horvatović iz centra za jezike Poliglossa.

Razlikuje li se učenje jezika u starijoj dobi od učenja u mlađoj, kako je koncipiran tečaj i koje su specifičnosti učenja jezika kasnije u životu?

Imamo dosta učenika starije životne dobi koji dolaze iz privatnih razloga u smislu da sada napokon imaju vremena učiti jezike i žele savladati neki jezik za koji prije nisu imali vremena. Možda imaju neku rodbinu vani ili im djeca žive vani pa im treba jezik ili naprosto sada više putuju pa se žele moći sporazumjeti. Znači, treba im svakodnevna komunikacija, snalaženje u restoranima, u zračnoj luci i slično.

Je li nastava jezika za starije po nečemu specifična i razlikuje li se od nastave za mlađe osobe?

Prije svega, tečajevi za umirovljenike uglavnom su u prijepodnevnim satima kad umirovljenici imaju vremena jer ne rade i ne idu na posao. U to vrijeme i brže stignu do naše škole jer u prometu nije takva gužva kao kad bi na tečaj morali dolaziti poslijepodne kad su nam termini tečajeva za poslovne ljude ili učenike.

Što se same nastave tiče, i teme i način i ritam prezentiranja prilagođeni su starijim osobama i njihovim potrebama i dok poslovni ljudi više trebaju pisanu komunikaciju, umirovljenici uglavnom više trebaju usmenu komunikaciju pa je naglasak na konverzaciji, ponavljanju, igranju uloga i slično.

Posebno je i to što su na tečajevima jezika za umirovljenike naši polaznici okruženi osobama slične dobi i sličnih interesa, pa nema treme koja bi se možda pojavila da idu na tečaj s mlađima. Atmosfera na satovima je zato sjajna, opuštena, stvaraju se i prijateljstva koja često potraju i nakon što tečaj završi. Ljudi često poslije sata idu na kavu i druže se tako da je to jedna vrlo vrijedna posebnost tečaja za umirovljenike. Dakle, nije samo učenje jezika već i druženje.

Može li osoba u zrelim godinama doista savladati neki jezik i progovoriti ga kao da ga je počela učiti u mlađim godinama?

Starije osobe definitivno mogu naučiti jezik. Oni koji zaista dođu motivirani, čak i ako nemaju neko posebno predznanje, čak i ako nisu engleski ili koji drugi jezik nikada nisu učili, mogu ga savladati do razine koja im je potrebna. Godine tu nisu nikakva prepreka. Ako doista to žele, svi mogu naučiti strani jezik bez obzira na godine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP