Prati nas

Aktivno starenje

Prigrlite krizu srednjih godina

Svakoga prije ili kasnije pogodi kriza srednjih godina. No ne pogađa sve ljude jednako, niti svi misle da je to nužno negativan događaj. Ispada da to nije ništa drugo nego pozivnica da potražimo svoj duhovni identitet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako prepoznati krizu srednjih godina?
foto: BigStock

Moja žena i ja došli smo do faze kad svi koji nas okružuju proživljavaju neku vrstu krize srednjih godina. Nekoliko brakova je propalo, neki se drže jako dobro, a treći pak lelujaju u stanju sličnom komi između školski obaveza, statusa na Facebooku i sve kasnijih povrataka s posla, a sve kako bi se uspješno išlo ukorak zapravo ni sa čime posebno, piše za Huffington Post njihov redoviti kolumnist Michael Neill.

Kako smo mi, naravno, besmrtni, ne moramo se brinuti oko takvih stvari, ali lako je primijetiti kako mladost koja blijedi može dovesti i muškarce i žene do toga da potraže neki drugi posao ili vezu i tako pokušaju izvući još malo srži iz kostiju života, barem dok još ima dovoljno testosterona ili estrogena u spremniku koji bi omogućio da se stvari i obave kako spada.


U mladosti sam često bio izvan tokova glavnih događaja i nisam se nikad pretjerano bojao gubitka iluzija koji je, čini se, karakterističan za ovu dob. Naposljetku, pitanja poput ‘Kako sam ovdje dospio?’, ‘Je li ovo sve?’ i ‘Koja je svrha svega?’, postavljao sam si još u ranim dvadesetima.

No pretpostavljao sam da će smisleni odgovori na ova pitanja samo nadoći tijekom moje srednje dobi. Kad su propali i posljednji pokušaji da zarobim svoju mladost, moje osobne brige pretvorile su se u brigu o ostatku svijeta. I nakon što sam uspio postići određeni izvana vrlo mjerljivi uspjeh, ambicije vezane uz kulturološke elemente, zamijenile su one vezane uz moju dušu. Metafizički rečeno, prešao sam od faze brige oko parkirnog mjesta, preko faze brige o automobilu, do faze brige o miru u svijetu.

Nedavno, kad sam spoznao pravu narav života i ustanovio da su ono što doživljavam zapravo moje misli, a ne okolnosti u kojima se nalazim, postalo mi je jasno da je ‘kriza srednjih godina’ zapravo kriza identiteta.

Ako se identificiram sa svojim tijelom, moju je krizu napajao taj još jedan zadnji pokušaj mojih gena da se reproduciraju prije nego postanu dijelom prošlosti. No ako se identificiram sa svojom osobnošću ili svojim egom, moja je kriza bila napajana pokušajem da postignem besmrtnost kroz velika djela, postignuća ili službu.

I naposljetku, ako se identificiram s kojom god osobnom energijom, silom ili inteligencijom, ispada da kriza srednjih godina nije ništa drugo nego pozivnica da potražimo svoj duhovni identitet. Na taj ćemo način doista postići besmrtnost ne samo reproducirajući naš genetski kod i ostavljajući ga u naslijeđe, već i osvješćujući da nikan doista nismo ni bili smrtni.

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP