Prati nas

Aktivno starenje

‘Ostarjeti dostojanstveno’. Što to uopće znači?

Svi ljudi, a žene pogotovo, pod stalnim su pritiskom da izgledaju mlađe i da ‘ostare dostojanstveno’. Što to uopće znači? Netko tko je ‘ostario dostojanstveno’ zapravo je netko tko ne izgleda niti se ponaša u skladu sa svojim godinama? Je li to cilj kojemu trebamo težiti?

Silvija Novak

Objavljeno

|

kako dobro stariti? Recepti za dobro starenje. Savjeti za starenje.
foto: BigStock

Čini se da sam kriva za jednu od posljednjih društvenih uvreda čovječanstvu: Starim i pritom sam žena. Priznajem: Kriva sam! Imam 65 godina i prije nekoliko dana dogodilo mi se ono što se svima s vremenom dogodi: Pogledala sam se u ogledalo i vidjela stranca koji izgleda puno starije nego se sama osjećam, piše u svojoj kolumni na Huffington Postu Ann Brenoff.

Smjesta sam se okrenula mužu i pitala ga izgledam li drugačije. Prepao se da se radi o trik-pitanju pa se brzo snašao s neutralnim odgovorom: ‘Pa, izgledaš dobro! Imaš li novu frizuru?’ Dobar pokušaj ali ne, nije frizura. Ono što sam vidjela kad sam pogledala u ogledalo je nekoliko novih brada i tijelo koje visi zahvaćeno nemilosrdnom gravitacijom, a sve to pojačano podočnjacima kao rezultatom nekoliko neprospavanih noći. Istina je – meni je to sve u redu! Osim ovog dijela s nesanicom. Ono što mi nije u redu je pritisak koji se vrši na žene da ‘ostare dostojanstveno’.


Starenje nije neprijatelj. Starenje je neminovno. Neprijatelj je netko tko misli da te starenje na neki način čini manje vrijednim.

Što to uopće znači ‘ostarjeti dostojanstveno’? Definicija tog izraza je, čini se, ostarjeti tako da niti izgledaš niti se ponašaš u skladu sa svojim godinama. Sad uzmite tu ideju i okrenite ju naopako. I što ste dobili? Netko ‘ne stari dostojanstveno’ ako izgleda i ponaša se u skladu s godinama koje ima. Nije li to slično kako i ismijavanje nekoga zbog njegove debljine, no ovaj put samo povezano sa starenjem? I na sve to, ja kažem – fuj!

Kad mediji hvale žene jer ‘stare dostojanstveno’, zapravo sugeriraju da je starenje neprijatelj i da su pobjednici ljudi koji su se tom prirodnom procesu uspješno othrvali. I u tome leži problem: Starenje nije neprijatelj. Starenje je neminovno. Neprijatelj je netko tko misli da te starenje na neki način čini manje vrijednim. Sa šezdeset pet godina ja nisam stara. No kad mi netko da kompliment da ne izgledam kao da mi je toliko, ja čujem vrlo nevješt kompliment. Ono što mi zaista govore je da bi bilo loše da izgledam kao da mi je šezdeset pet. Već mi je dosadilo slušati da izbjegavanjem starenja zapravo činim dobru stvar. Vjerujte mi, nije uopće grozno imati šezdeset pet godina. Život ima uspone i padove i zasad mi se ova godina čini prilično dobrom. Možda isto vrijedi za sedamdeset pet, ili za osamdeset pet. Ne znam jer još nisam do tamo došla.

‘Ostarjeti dostojanstveno’ jednostavno znači ne starjeti brzinom za koju neki ljudi misle da je tipična i time se ne bi trebalo opterećivati. Uzmite za primjer Jane Fondu kojoj nerijetko kažu da ‘stari gdostojanstveno’. Istina je da ne izgleda kao da joj je sedamdeset i sedam, ali tko i bi da poput nje troši toliko vremena i novca na izgled. Slavne osobe ne stare poput nas ostalih zbog osobnih trenera, privatnih kuhara i plastičnih operacija. Njihov izgled je njihov kruh. Sretna sam zbog Jane, ali zavidim joj samo zbog držanja. Ali molim vas, nemojte nju nametati kao uzor koji bismo trebali slijediti. Njezini rezultati većini nas nisu dostupni. A to je vjerojatno vrijedilo i kad joj je bilo trideset godina.

A što s onim ženama koje imaju dugu, sijedu kosu? Možete ih zvati ‘srebrnim lisicama’ i govoriti im kako odlično izgledaju i kako su pune samopouzdanja. One doista i izgledaju odlično. No na svaku oni koja izgleda odlično sa sijedom kosom, dolazi na tisuće onih koje ne izgledaju. I ja se klanjam oltaru boja za kosu jer i ja sam jedna od njih. I što za to dobivam? Žaljenje jer nisam u stanju ‘ostarjeti dostojanstveno’ ili prihvatiti sebe takvom kakva jesam.

Oprostite mi, ali ‘ostarjeti dostojanstveno’ je postao izraz za ‘ne ostarjeti uopće’. Neki ljudi su rođeni s boljom kosom i boljim genima. No ne svi. Zbog nas ostalih – većine! – bilo bi dobro da malo smanjite pritisak i pustite nas da starimo u miru. Ne trebaju mi savjeti kako ostarjeti dostojanstveno ili koje metode za dostojanstveno starenje slavni znaju, a ja ne znam. Ono što trebam je da svijet postane bolje mjesto za ljude koji su stariji. Nemojte pretpostavljati da nismo zanimljivi, jer jesmo! Ne tretirajte nas kao da smo nevidljivi jer mi smo još uvijek ovdje. I ne ocjenjujte ljude na osnovu toga kako izgledaju s obzirom na svoje godine.

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP