Prati nas

Mozaik

Što da radim sa svojim životom?

Čini li vam se da svi oko čvrsto drže u rukama konce svojeg života i da sigurno kroče životnim stazama? To vam se, zapravo, samo čini. Jer nitko zapravo ne zna što radi i nitko ne zna kakav će biti ishod svega. Treba se samo odvažiti i krenuti. Nekamo ćemo već stići.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kako biti koristan u životu?
foto: BigStock

Ovo nam pitanje zadaje glavobolje bez obzira jesmo li u dvadesetima ili šezdesetima, piše Wendy Lustbader, autorica knjige ‘Život postaje bolji: Neočekivane prednosti starenja‘. Nemati pojma što ćemo sami sa sobom bolan je osjećaj, iako ponekad zna biti pomalo uzbudljiv. Bez obzira jesmo li upravo diplomirali ili odlazimo u mirovinu, put pred nama prilično je neoznačen, pomalo neugodan u svojoj tmini. Iako bi sloboda koju smo upravo dobili trebala biti nešto dobro i lijepo, često je opterećena teškim dilemama.

Patnja se povećava ako susretnemo nekoga naših godina tko ima naizgled čvrste planove i ne pokazuje nikakvu nesigurnost u pogledu smjera kojim njegov život ide. Ono što vam nitko ne govori je to da je ta njihova mapa kojom se u životu vode zapravo čista fabrikacija, nešto što su izmislili kako bi izbjegli osjećaj praznine koji i nas mori.


U stvarnosti, svi se mi pretvaramo da imamo neki plan, a zapravo izmišljamo naše živote putem. Nastojimo konstruirati sveobuhvatnu priču koja bi imala smisla. Čak i oni koji su puni samopouzdanja zapravo su slagalicu svojeg života složili od razbacanih dijelova, mnoge od kojih su našli sasvim slučajno, putem i kojima su tek naknadno pridodali neko značenje.

Nakon završetka fakulteta sredinom 70-ih, zarađivala sam 3 dolara na sat pomažući u psihijatrijskoj bolnici.  Svako jutro ustajala sam još po mraku i sa svojom bijelom uniformom ispod kaputa putovala vlakom i autobusu kako bih stigla na posao u 7 sati. Jedno ga dana duboko depresivna mlada žena sjedila je pokraj kreveta i čekala da joj promijenim posteljinu. Tek nešto starija od mene, zurila je ravno ispred sebe kao da gleda u smrt.

Polako sam namještala plahtu pokušavajući je privoljeti da razgovara sa mnom. I uspjela sam u tome. Dok sam došla do namještanja jastuka, ona mi je već detaljno ocrtavala nijanse svojega jada. Od tog trenutka nadalje, odlučila sam pretvoriti svije uobičajene zadatke u priliku da doprem do ljudi i tako dobiti perspektivu često skrivenu liječnicima i ostalom medicinskom osoblju. Namještala sam krevete, mjerila tlak i puls i usput slušala tajne, tuge, razočaranja, a zauzvrat nudila suosjećanje i utjehu. Te priče i životne lekcije koje sam godinama slušala, postale su osnova za moju buduću profesiju, no u to vrijeme toga još nisam bila svjesna.

Sirovi materijal od kojega je satkan život dolazi kroz iskustva koja prikupimo kad se najmanje nadamo, kad se povinemo potrebi i prihvatimo prvi posao koji nam se ponudi. Možda se radi o kratkotrajnom volonterskom poslu u kojem ćemo otkriti neki svoj talent ili na kojem ćemo susresti nekoga tko će nam ukazati neki drugi kut gledanja na stvari. Možda ćete pokušati raditi nešto što još nikad niste i tako otkriti novi poziv koji vam po svemu odgovara.

Najčešća je greška govoriti sebi da bismo već trebali imati sve odgovore. Sjedimo tako na kauču i osuđujemo se, umjesto da krenemo u potragu. To lažno uvjerenje vodi do paralize volje kao i do samoispunjujuće mjere neuspjeha: ‘Ja sam nitko i ne radim ništa!’ Protratiti čitav dan na gledanje filmova ne pomaže jer daljnje gubljenje vremena samo produbljuje opći osjećaj niskog samopoštovanja. Jedini način da prekinete taj krug je da na život počnete gledati kao na izazov, a ne kao na obavezu.

Raditi nešto, umjesto raditi ništa, je početak tog procesa – čak i ako nemate unaprijed zadan smjer. Zapravo, pogotovo ako nemate. Svim ‘izgubljenima’ poručujem: ‘Dobro došli u samu srž svoje ljudskosti’. Boravimo na ovoj plavoj planeti samo kratko vrijeme. Duboko udahnite i promatrajte kako sunčeve zrake prolaze preko vašeg kuhinjskog stola. Sve okolnosti u kojima ste se našli su privremene, kao i svaka poteškoća. Ključ je da se odvažite izići iz sigurnosti vašeg doma i da se izložite, da dopustite sudbini da se poigra s vama. Svoj ćete put već naći.

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP