Prati nas

Aktivno starenje

Kriza srednjih godina nije nikakav bauk

Kriza srednjih godina nikoga neće zaobići. No za razliku od uobičajenog mišljenja, ne mora se raditi o stresnom i nesretnom razdoblju. Vrijeme je to preispitivanja dosadašnjeg života i, napokon, stavljanja sebe na prvo mjesto.

Objavljeno

|

Kriza srednjih godina
foto: BigStock

Prije nekoliko godina, vjerovala sam da imam sve, kaže u svojoj kolumni na Huffington Postu Carloline Daus. Bila sam zdrava, jaka i u formi života. Također, tek sam se udala za prekrasnog čovjeka. Radila sam u poznatoj farmaceutskoj kompaniji i muž i ja smo kupili prelijepu kuću. Mislila sam da sanjam. Život se činio divnim. Pa opet, osjećala sam da nešto nedostaje. Kao da bi još nešto trebalo postojati u ovom životu.

Shvatila sam da sam na početku krize srednjih godina. Nisam paničarila, niti odmah kupila novi skupi auto, niti otišla na plastičnu operaciju, niti bilo koji od onih klišeja koji se vežu uz krizu srednjih godina. Umjesto toga dobro sam promislila i došla do nekih spoznaja o čemu se zapravo radi. Evo što sam spoznala.


1.

Prva polovina mojeg života bila je laž. Došla sam do tužnog ali iskrenog zaključka da više ne znam tko sam. Toliko sam brinula o tuđoj sreći da više nisam imala pojma što mene usrećuje. Rezultat toga je bio da sam morala ponovno otkriti što me ispunjava i zaboraviti na očekivanja drugih.

2.

U procesu ponovnog otkrivanja sebe, otkrila sam i neke vrlo vrijedne učitelje. Arianna Huffington, Oprah, Brene Brown, Susan Cain, and James Altucher, da nabrojim samo neke. Ako ne znate što biste sami sa sobom i ako trebate ohrabrenje, od sveg srca preporučujem ove sjajne ljude.

3.

Smislenost i meditacija imali su nevjerojatan učinak na mene. Kroz tišinu i mirnoću uspjela sam doći do stvari koje me ispunjavaju srećom. Također sam naučila da stvari za koje sam mislila donose sreću, poput novca, posla, statusa i slično, nisu ni upola toliko važne kako sam mislila.

4.

Koliko god mi bilo teško priznati, ja sam sama bila djelomično odgovorna za nastalu situaciju. I dok ne možemo kontrolirati što nam se događa, možemo kontrolirati kako ćemo na to reagirati. Zapela sam na poslu koji me nije zadovoljavao, niti mi bio zanimljiv. Također, na tom se poslu nisu lijepo odnosili prema meni. Strah je zamaglio moje razmišljanje i samu sam sebe uvjerila da je to najbolje što mogu postići. Vjerovala sam da je stabilan posao dar na kojem bih trebala biti zahvalna i da bih trebala ostati tu gdje je sigurno. No jednog dana mi je sinulo. Ja zapravo ne moram zauvijek ostati na poslu koji me ne čini sretnom. Niti bih trebala ikome dozvoliti da se prema meni ružno ponaša. Hrabro sam rekla svojim šefovima što mi se događa i hrabro krenula naprijed.

5.

I posljednja ali ne i najmanje važna lekcija koju sam naučila je da sam ja sama sebi dovoljna i da sam sasvim u redu. Prvi dio života nastojala sam ugoditi drugima i biti onakva kakvom su me oni zamišljali. No čitavo to vrijeme ja sam zapravo bila savršena. Ja ne pripadam nikome drugome. Sada se prihvaćam onakvom kakva jesam i zahvalna sam na mudrosti koju sada imam.

Ljudi se možda užasavaju krize srednjih godina, no meni je ona donijela puno toga dobroga. To je sve dio evolucije i odrastanja. Da nisam naučila sve ove lekcije, i dalje bi stagnirala. To ne znači da mi se više nikada neće dogoditi da posrnem, no sigurna sam da se neću zadovoljiti osrednjim. Krećem u novu fazu svojeg života. Sama pišem svoju priču i veselim se idućem poglavlju. Tako i vi kad osjetite da nastupa kriza srednjih godina, ne očajavajte. Slušajte sami sebe. Neka to bude najljepši dar kojeg možete pokloniti sami sebi.

.

Aktivno starenje

Cvijeta Pahljina doktorirala je sa 77 godina: Nikad nismo prestari, ali ni premladi za učenje

‘Bilo je puno ispita koje je trebalo pripremiti. To je jedno područje koje meni nije tako blisko, kao medicina, i trebalo je i taj rječnik svladati. Meni je svaki ispit jedno istraživanje, a ispita je bilo 15’, kaže logoterapeutkinja Pahjina.

Objavljeno

|

Autor

Mnogo puta spominjanu izreku da za obrazovanje nikada nije kasno, najbolje potvrđuje ova priča. Cvijeta Pahljina doktorica znanosti postala je sa 77 godina, javlja HRT.

Rođena je, kaže, na najljepšem otoku na svijetu – Rabu. Ima šestero djece i uspješnu karijeru. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu i specijalizirala psihijatriju. Ali nije željela stati na tome.


Zato je ova 77-godišnjakinja odlučila doktorirati u području logopedagogije, svoje velike ljubavi. U to je uložila sedam godina predanoga rada. “Bilo je puno ispita koje je trebalo pripremiti. To je jedno područje koje meni nije tako blisko, kao medicina, i trebalo je i taj rječnik svladati. Meni je svaki ispit jedno istraživanje, a ispita je bilo 15”, rekla Pahljina.

Imala je, kaže, najbolju mentoricu na svijetu. A profesorica Dubravka Miljković uzvraća: “Koliko sam ja bila mentorica kolegici, toliko sam ja učila od nje. To je osoba s toliko puno životnog iskustva i topline da sam u svakom našem kontaktu ja možda profitirala više nego ona”, rekla je prof. dr. Miljković s Učiteljskog fakulteta.

To je do sada najposjećenija obrana doktorata na Učiteljskom fakultetu, otkrivaju i dekan i predsjednik Komisije. Cvijeta je suvereno obranila svoj doktorat, pokazala i kazala: “Nikada nismo previše stari da bi prestali s učenjem i nikada nismo previše mladi da bi s tim počeli.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP