Prati nas

Aktivno starenje

Zašto više ne slavim rođendane

Slavite li rođendane? Naravno, pri tome mislimo slavite li svoje rođendane, a ne rođendane svoje djece. S godinama, naš se stav prema takvim stvarima mijenja i što god odlučili, to je vaše pravo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Trebaju li stariji ljudi slaviti rođendane?
foto: Pexels

Slavite li rođendane? Proslave su jako popularne u djetinjstvu i mladosti i s nestrpljenjem očekujemo svaku novu. No kad uđemo u određene godine, naš se stav mijenja. Evo što je o tome za Huffington Post napisala 93-godišnja Phyllis Sues:

Jednostavno sam odlučila: Više ne slavim.


Rođena sam 4. travnja 1923., a 4. travnja 2016. bit će jedan sasvim običan ponedjeljak. Još jedan dan kakvih je bilo puno u mojem životu. Probudit ću se u 6 ujutro i 45 minuta ću raditi jogu. Pojest ću uobičajeni doručak: zobenu kašu, med, cimet, nekoliko oraha i espresso da me razbudi. Onda ću otići u laganu šetnju, a popodne ću malo odrijemati. Nakon toga možda zaplešem nakratko jer sam velika ljubiteljica tanga. Možda čak odem i na sat plesa.

Sve te aktivnosti potpuno će me napuniti energijom i neću razmišljati koji je zapravo dan. I to je sve što se mog rođendana tiče. Ne, nakon ovoga ne slijedi neka žalopojka. Proživjela sam 93 godine i još se uvijek jako dobro držim. U toj priči nema baš ničeg lošeg.

Ako ću bilo što slaviti, onda ću slaviti činjenicu da se svako jutro budim sretna i da imam energije i volje za životom. To je nešto što vrijedi slaviti, no neću vas gnjaviti s poviješću svog života – koji je bio prekrasan i nepredvidljiv i, uz malo sreće, još će se neko vrijeme nastaviti. Nemam što posebno slaviti baš taj dan. Nego treba pomalo slaviti svaki dan.

Rođendani su krasni ako vam je 20 ili 30 godina, ne toliko sjajni kad vam je 50 ili 70. No na vama je želite li slaviti i planirati iduću godinu. Morate biti inovativni, misliti pozitivno i ako do sada niste slušali svoje tijelo, svakako to morate početi činiti. Vrijeme je za pokret. Joga, tenis, ples, šetnja – bilo što što još uvijek možete raditi. Pokušajte i nešto novo. Naučite svirati gitaru ili klavir, neki novi jezik. Možda iznenadite sami sebe i napravite nešto novo i u poslovnom smislu. Ja sam imala četiri različite karijere, a čini se da je i peta iza ugla. Samo si nastavite govoriti: ‘Da, ja volim ovaj život!’ To je ono što je važno, a rođendani su ionako samo broj.

I kako vrijeme prolazi, mijenja se naš stav prema proslavi rođendana. Kad se o tome povede razgovor, ja se uglavnom ne uključujem, nego se odmaknem, jer me ta tema ne zanima. Tako mi paše. Ne volim nikakve napete razgovore i svađe, uživam u svojem životu i ne brojim godine.

Oslanjam se na tu moćnu riječ SADAŠNJOST i svima želim poručiti da koji god broj da vam se približavao, i bez obzira slavite li rođendane ili ne, prigrlite svaki dan s radošću, poletom i ljubavlju. Jer svaki je dan vrijedan proslave.

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP