Prati nas

Aktivno starenje

5 razloga zašto je stvarno jako dobro biti stariji

Mladi obično misle da je starenje najgore što im se može dogoditi. No uopće nije tako. Da, leđa malo više bole i vid možda više nije tako oštar. Ali to su sporedne stvari. Ono pravo s godinama postaje samo bolje i mnogi se nakon 50. osjećaju sretno kao nikad prije.

Objavljeno

|

Može li se spriječiti starenje?
foto: BigStock

Postoji ta uporna zabluda, pogotovo kod mlađih, da je starenje obavezno grozno. Neću vam lagati, postoje neke čisto fizičke stvari koje bi mogle biti bolje, no općenito, starenje danas nije isto što i starenje prije 50 ili 100 godina, piše Teresa Kindred, autorica na portalu NanaHood.com.

Danas imamo mnogo mogućnosti koje naše majke i bake nisu imale. Također, imamo bolju zdravstvenu zaštitu (iako bi se još mogla popraviti) i duže ostajemo aktivni. Postoji mnogo razloga zašto je svaki novi rođendan jako dobra stvar, pogotovo ako se sjetite što je starenju alternativa. Starenje doista ne mora biti grozno. Evo zašto:


1. Zabava ne prestaje s godinama

Zapravo, s vremenom se zabavljamo sve više i više jer smo naučili u čemu doista uživamo i ne osjećamo pritisak činiti stvari u kojima ne uživamo. Upravo sam se vratila s redovitog vikend druženja i bilo je fenomenalno. Sve je završilo pravim discom pa nam se činilo da su ponovo sedamdesete. Okupljeni su bili između 40 i 75 godina i svi su se ludo zabavljali. Sjećam se kako su ovakve zabave izgledale dok smo bili u školi. Svi su bili malo sramežljivi, dečki nisu htjeli plesati s curama koje su više od njih, nitko nije bio siguran u sebe. Ali sad! Više ne brinemo o takvim stvarima i uživamo. Obožavam plesati. Ponekad muž i ja zaplešemo sentiš u našoj kuhinji. Kad plešem, osjećam se slobodnom.

2. Sada kad mi je 50 nisam više tako tašta kao što sam bila prije

I dalje se volim lijepo obući i dobro izgledati, no svjesna sam da više nikad neću izgledati tako dobro kao kad mi je bilo 20, 30 ili 40. No to je sasvim u redu. Imam prekrasnu djecu koja su ostavila trag na mojemu tijelu, no te tragove ne bih mijenjala za sve operacije i liposukcije ovoga svijeta. Sad mi je važno da sam zdrava. Ljudi koji me vole, vole me zbog mojeg srca, a ne zbog toga kako izgledam. Znam da me prije samo nekoliko godina jako smetao moj opušteni trbuh – za to su ‘krivi’ moji blizanci. No danas, nosim malo udobniju odjeći i problem je riješen.

3. Kad si stariji znaš prepoznati pravog prijatelja

Sada znam razliku između pravih i lažnih prijatelja. Samo zato što imam stotine prijatelja na Facebooku, ne znači da ih imam toliko i u stvarnosti. Pravi je prijatelj onaj koji se veseli tvojim uspjesima bez imalo zavisti i koji te tješi kad ti je teško. Ako tvoji prijatelji nisu uz tebe kad ih trebaš, onda to i nisu pravi prijatelji i na njih ne možeš računati.

4. S vremenom naučiš cijeniti vrijeme koje imaš

Napokon sam naučila reći: ‘Ne, ne mogu to sada učiniti, imam nešto važnije za obaviti.’ A to ‘važnije’ možda je izležavanje na kauči ili gledanje trave kako raste. I to je u redu. Zašto bih morala trošiti vrijeme na stvari koje doista ne želim raditi. Pažljivi smo prema novcu i ne bacamo ga kroz prozor, a s druge strane rasipamo se s vremenom kao da ćemo živjeti vječno. Vrijeme koje imamo zato valja trošiti mudro.

5. Više cijenim male stvari

Više ne propuštam niti jedan zalazak sunca. Kad primijetim da sunce zalazi, ostavim sve što sam do tada radila i uživam. Snimam smijeh svojih unuka i slušam to kad mi treba malo radosti. Danas češće grlim drage ljude umjesto da se s njima samo rukujem. A ako uz rub ceste vidim cvijeće koje volim, stanem i uberem ga. Moj vid više nije oštar kao nekad, ali neke stvari ipak vidim puno bolje.

.

Aktivno starenje

Cvijeta Pahljina doktorirala je sa 77 godina: Nikad nismo prestari, ali ni premladi za učenje

‘Bilo je puno ispita koje je trebalo pripremiti. To je jedno područje koje meni nije tako blisko, kao medicina, i trebalo je i taj rječnik svladati. Meni je svaki ispit jedno istraživanje, a ispita je bilo 15’, kaže logoterapeutkinja Pahjina.

Objavljeno

|

Autor

Mnogo puta spominjanu izreku da za obrazovanje nikada nije kasno, najbolje potvrđuje ova priča. Cvijeta Pahljina doktorica znanosti postala je sa 77 godina, javlja HRT.

Rođena je, kaže, na najljepšem otoku na svijetu – Rabu. Ima šestero djece i uspješnu karijeru. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu i specijalizirala psihijatriju. Ali nije željela stati na tome.


Zato je ova 77-godišnjakinja odlučila doktorirati u području logopedagogije, svoje velike ljubavi. U to je uložila sedam godina predanoga rada. “Bilo je puno ispita koje je trebalo pripremiti. To je jedno područje koje meni nije tako blisko, kao medicina, i trebalo je i taj rječnik svladati. Meni je svaki ispit jedno istraživanje, a ispita je bilo 15”, rekla Pahljina.

Imala je, kaže, najbolju mentoricu na svijetu. A profesorica Dubravka Miljković uzvraća: “Koliko sam ja bila mentorica kolegici, toliko sam ja učila od nje. To je osoba s toliko puno životnog iskustva i topline da sam u svakom našem kontaktu ja možda profitirala više nego ona”, rekla je prof. dr. Miljković s Učiteljskog fakulteta.

To je do sada najposjećenija obrana doktorata na Učiteljskom fakultetu, otkrivaju i dekan i predsjednik Komisije. Cvijeta je suvereno obranila svoj doktorat, pokazala i kazala: “Nikada nismo previše stari da bi prestali s učenjem i nikada nismo previše mladi da bi s tim počeli.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP