Prati nas

Mozaik

7 stvari o kojima sam prestala brinuti u pedesetima

Postoji jedna velika prednost pedesetih godina: više ne brinemo o tričarijama s kojima smo prije razbijali glavu. Sada smo važni samo mi i ne prilagođavamo se svijetu, već svijet prilagođavamo sebi.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: BigStock/mojevrijeme.hr

U mladosti puno vremena i energije trošimo brinući o stvarima koje uopće ne možemo kontrolirati. No nakon što prevalimo pedesetu, kao da nam se otvore oči. Ovo je sedam stvari o kojima više ne treba brinuti kad jednom dođemo u neke godine:

1. Nizak libido

U prvim godinama braka supružnici brinu ako prođe po tjedan ili više dana bez seksualnog odnosa. ‘Što se događa? Je li privlačnost nestala? Ne voli me više?’ No nakon nekoliko desetljeća braka i djece koja su već odrasla i napustila dom, smanjeni libido više nije tema za razmišljanje. Shvatimo da usporedbe s drugim parovima i nekakvim prosjekom zapravo ne vode nikamo jer ne postoji neko pravilo koje vrijedi za sve. Ako i prođe par tjedana bez seksa – pa što onda? Dobro smo i bez toga. Naravno da će opet biti strastvenih noći, no do tada doista nema smisla brinuti se.


2. Torbica

Mnoge su žene u mladosti opsjednute torbicama i nikad istu torbu ne nose nekoliko mjeseci, a torbice obavezno mijenjaju s obzirom na cipele, odjeću i prigodu. No nakon pedesete i na to se počne gledati kao na samo još jedno opterećenje koje doista nije potrebno. Torba postane tek sredstvo u kojemu se nose potrebne stvari, ona ne smije biti prevelika i preteška i treba pasati uz, više-manje, sve. Najbolje je ako je crna, tada ju možete kombinirati uz bilo što. A novac koji se ne potroši na nove torbice bolje je dati za kakvo zgodno putovanje. To su ti prioriteti nakon pedesete.

3. Cipele

Nakon pedesete rijetko kome padne na pamet mučiti se u neudobnim cipelama samo zato što su lijepe ili moderne. Kad zađemo u neke godine, počnemo svoja stopala cijeniti više od cipela. Niti visoke potpetice više ne dolaze u obzir. Osim što su neudobne, prilično su i nestabilne, a dodatni rizik od lomova doista nije potreban.

4. Popularne serije, glazba, filmovi…

Jedina ste osoba na svijetu koja nije pogledala niti jednu epizodu Igara prijestolja? Da, to je silno uspješna serija koja se snimala u Dubrovniku i za kojom su svi poludjeli. I što onda? Više nas ne zanima biti u toku s takvim stvarima i ne bojimo se to priznati. Takva vrsta sigurnosti dolazi s godinama jer nas više ne brine što će ostali ljudi reći. Sve te silne vijesti koje preplavljuju naš Facebook uopće nas se ne tiču. Sada pomno biramo čemu ćemo posvetiti svoje vrijeme jer smo postali svjesni da se izgubljeno vrijeme više nikad ne vraća.

5. Grješna zadovoljstva

Takva ne postoje! Postoje samo obična zadovoljstva. Ako želim možemo čitav dan provesti gledajući televiziju i jesti čips. I piti vino. Kako se ono kaže: ‘Ja više ništa ne moram, ja sam se namorala!’ Sada jedino što moramo je udovoljiti sebi. Nakon što je obitelj zbrinuta i djeca su odrasla, nova najvažnije osoba u našem životu smo mi sami.

6. Provoditi vrijeme s ljudima koji nam ne pašu

U mladosti je odobravanje okoline i društva jako važno i sebe procjenjujemo na osnovu onoga što drugi misle o nama. Danas to više nije tako. Najvažnije osoba u mojem životu sam – ja. Jedino svoje društvo ne možemo izbjeći, a o svemu ostalome može se pregovarati. Naravno, još uvijek su tu oni svi dragi prijatelji. No tu je i vrijeme koje možemo posvetiti sebi i kad će vrata našeg doma ostati čvrsto zaključana.

7. Izlaziti petkom i subotom navečer

Zamislite ovakvu večer: udoban kauč, omiljena hrana i piće, na televiziji omiljen film i mekana dekice koja grije leđa. Koji ludi noćni klub, koja zabava ili diskoteka se daju s time usporediti? Mnogi mlađi ljudi osjećaju pritisak uvijek biti u toku s društveni događanjima i imaju osjećaj da su nešto propustili ako koji večer provedu kod kuće, ali nakon pedesete to se mijenja. I bude tu još zanimljivih izlazaka i veselih druženja, ali ona više nisu obavezna.

.

Mozaik

Danas je Cvjetnica, ovo su narodni običaji vezani uz nju

Ove godine vjernici će Cvjetnicu proslaviti u svojim domovima, bez javnih okupljanja i svečanih procesija, a zbog epidemije koronavirusa.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Cvjetnica, Cvjetna nedjelja, Palmenica, Uličnica ili Nedjelja muke Gospodnje) pučki je naziv za posljednju korizmenu nedjelju, uoči Uskrsa. Kršćanski običaj ophoda s grančicama, u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, primjenjivan od IV. st., u latinskoj crkvi uobičajen je od kraja prvog tisućljeća, piše Hrvatska enciklopedija.

U hrvatskom folkloru taj je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana (u kontinentalnoj Hrvatskoj) te maslinovih i palminih grana (u primorskoj Hrvatskoj). Bilju, blagoslovljenomu na Cvjetnicu u crkvi, pridavala se dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti i sl.) i plodonosna (osiguravanje dobrog uroda i zdravlja).


Blagoslovljene su se grančice stavljale na polja, u štale i hambare, zaticale za svete slike u kući, odnosile na groblje ili su se, sasušene, palile kada se približavalo nevrijeme.

Nadalje, umivalo se u vodi u koju se stavljalo cvijeće ili mlado žito (dalmatinsko zaobalje, Lika; Hrvati u Bosanskoj Posavini i Bačkoj), s uvjerenjem da će koristiti zdravlju, sačuvati mladost i ljepotu lica, a ponegdje i marljivost.

U Posavini je proljetnim biljem mladež kitila bunare i dvorišta, dok su u središnjoj Dalmaciji momci cvijećem darivali djevojke. Osnova su tim postupcima pretkršćanski proljetni obredi vezani uz obnovu prirode. Prastaro vjerovanje u obnoviteljsku moć biljaka, koja se prenosi na ljude, preuzeto je zatim u kršćansko tumačenje proljetne obnove kao obnove čovjeka.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP