Prati nas

Aktivno starenje

U kojoj dobi muškarci i službeno postanu čangrizavi?

Oni gunđaju po tramvajima, svađaju se u pošti, prepiru s prodavačicama. Svatko od nas poznaje barem jednog čangrizavog postarijeg gospodina i ponekad se čini da su svi pomalo takvi. No što je zapravo ‘sindrom čangrizvog djedice’ i kako se s njime nositi?

Objavljeno

|

Zašto su stariji muškarci su čangrizavi
Frank Barone u seriji 'Svi vole Raymonda' (screenshot Youtube)

S godinama imamo sve manje živaca za gluposti, zar ne? No ta netrpeljivost ponekad se manifestira kao čangrizavost. Sigurno znate o čemu govorimo: susrećemo takve ljude u tramvaju, u pošti, kod liječnika. Nekako se čini da čangrizavosti najčešće podliježu stariji muškarci. Baš o toj osobini, zanimljiv tekst napisala je nagrađivana autorica Carol E. Wyer u Huffington Postu.

Nedavno me je novinar BBC-a upitao da mu kažem par riječi o čangrizavosti. Zanimalo ga je moje mišljenje o tome kad muškarci postaju čangrizavi i je li ta osobina karakteristična za starije muškarce. Ako je pitati znanost, nedavna istraživanja pokazala su da muškarci počnu patiti od ‘sindroma čangrizavog djedice’ kada dosegnu 70 godina. Ima puno razloga vjerovati da je to doista tako. Sa 70 muškarci postaju svjesniji svoje smrtnosti i svjedoče odlasku mnogih prijatelja. Možda se bore i sa zdravstvenim problemima, no najizglednije je da ih je pogodilo opadanje razine testosterona.


I dok kod žena razina estrogena opada relativno brzo u razdoblju menopauze i tako uzrokuje različite simptome, kod muškaraca razina testosterona opada kroz dulji vremenski period i simptomi nisu toliko očiti. Muškarci koji pate od ovog sindroma mogu osjetiti pad energije, upadati u duža i teža depresivna razdoblja, imati pojačan osjećaj tjeskobe i nervoze, jače se znoje. Tijekom ovog perioda mogu imati povećanu potrebu za snom ili pak nemogućnošću spavanja. Možda će osjetiti slabost u mišićima, fizičku iscrpljenost, smanjen libido te smanjen rast brade.

Stres i loša prehrana, neke autoimune bolesti i lijekovi također mogu uzrokovati pad razine testosterona. Nadalje, salo na trbuhu pogoduje estrogenu koji dodatno neutralizira testosteron.

No jesu li čangrizavi samo stariji muškarci? Naravno da ne. Iako čangrizavost češće pogađa starije, na nju nisu imuni niti mlađi muškarci. Mrzovoljnost je uzrokovana nizom faktora. Osoba može biti loše volje jer nije dobro jela ili spavala. Kod tinejdžera je mrzovoljnost često uzrokovana divljanjem hormona. Osim toga, nisu više djeca ali još nisu ni odrasli pa imaju dojam da ih okolina ne razumije.

I meni se kao i mnogima dogodilo da sam se, tek što sam se riješila tinejdžerske mrzovoljnosti, našla sa postarijim mrzovoljnim gospodinom koji viče na bicikliste samo zato što voze po njegovoj ulici ili na voditelja večernjih vijesti. Naime, i on ima hormonski disbalans, ne sviđa mu se to što stari, zabrinut je za svoj izgled i osjeća se neuspješno. Baš poput tinejdžera. Njegova je čangrizavost posljedica brige za mišljenje drugih te spoznaje da život brzo prolazi.

Shakespeare u svojem djelu ‘Kako vam drago’ spominje sedam dobi muškarca. I dok razne studije pokušavaju odgonetnuti kad točno muškarci postaju zlovoljni, ja osobno mislim da postoji 5 faza čangrizavosti:

1. Tinejdžer koji se stalno žali

To je faza u kojoj dječaci postaju muškarci. Hormoni ih transformiraju psihički i fizički te ih jedan tren dižu u nebesa, a već drugi spuštaju u ponor. Zlovoljan je jer ne želi ili ne može napustiti sigurnu okolinu roditeljskog doma i smetaju ga pravila koja ondje mora poštovati.

2. Zaposlen muškarac

On je pod stresom zbog očekivanja svojih nadređenih i zbog zahtjeva samog posla. Ima financijske dvojbe, rokove i obaveze. Noću ne spava, ne hrani se dobro već često pojede neki sendvič na brzinu. Njegovo tijelo nije u ravnoteži. Ta se mrzovolja očituje kroz prigovaranje kolegama, kukanje o poslu i jadanje o svakodnevnim mukama koje proživljava.

3. Srednje godine

Muškarac je počeo stariti. Uglavnom je na poslu postigao ono što je namjeravao, ima djecu koja su već poodrasla, ima kuću, auto i kredit. Gleda se u ogledalu u shvaća da više nije mlad. Počinje brinuti da mu nije više ostalo dovoljno vremena da ispuni svoje mladenačke snove.

4. Starost

On je samo ljuštura onog što je prije bio, tjelesno i mentalno. U usporedbi s mlađima, on je sad praktički nevidljiv. Nedostaje mu osjećaj svrhe. Izgubio je čvrstoću i stav. Čak se i drži pogrbljeno.

5. Konačna faza

Ovisan je o drugima i mrzi taj osjećaj. Frustriran je i uplašen pa zato postaje ljutit.

No ima li načina da se nosimo sa našim voljenim mrgudima? Ima. Budite strpljivi. Pokušajte razumjeti to što se događa. Osigurajte svom partneru dovoljno vježbe i dobro ishranu. Predložite mu neki hobi i ono najvažnije – smijte se zajedno. Zadržavanje pozitivnog pogleda na svijet je ključno. Gledajte zajedno duhovite filmove, družite se s pozitivnim i duhovitim ljudima. Slušajte veselu glazbu i ne uzimajte život previše ozbiljno. I za boga miloga – ne zovite ga čangrizavim starim djedicom!

.

Aktivno starenje

Je li bolje biti pijan nego star?

Bili smo na tribini provokativnog naziva ‘Je li bolje biti pijan nego star’ koja se bavila mitovima, predrasudama i stereotipima o starenju. Vrlo zanimljivo i posjećeno predavanje u Pučkom otvorenom učilištu održala je psihologinja Ljiljana Kaliterna-Lipovčan.

Objavljeno

|

Neobično živo bilo je te srijede poslijepodne u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu. Posjetitelji tribine provokativnog naziva “Je li bolje biti pijan nego star?” zauzimali su svoja mjesta živo čavrljajući. Mahom su to osobe starije dobi, ali ima i nešto mlađih.

“I prošla tribina je bila jako zanimljiva“”, kaže jedna gospođa svojoj prijateljici dok obje skidaju kapute i smještaju se u gledalištu. “I tema je bila zanimljiva, i predavač… Vjerujem da će tako biti i ovaj put.”


“Ali kakva je to teza: ‘Bolje biti pijan nego star’?” pita ova svoju kolegicu.

“Pa to ti je iz one pjesme… Neki sarajevski bend je to bio. Ne sjećaš se?”

“Ne.”

“To je pjesma od Plavog orkestra. Bio je to veliki hit. Evo, ovo!”, ubacuje se u njihov razgovor treća gospođa  i ukazuje na to da je s razglasa upravo počeo svirati veliki hit iz osamdesetih.

dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto. S. Novak)

Predavačica na Tribini Sova je psihologinja dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan s Instituta Ivo Pilar. Odmah na početku objašnjava čemu takav naziv: “Nije neobično da se uopće postavlja to pitanje jer u današnje vrijeme se na starenje i pijanstvo gleda gotovo na isti način: i stari i pijani ljudi su nesuvisli, neorganizirani, ne baš pristojnog ponašanja… Kao u onom starom vicu gad starija gospođa uđe u tramvaj i vidi pijanog čovjeka pa kaže ‘Fuj, pijanac!’ a on joj odgovori: ‘Gospođo, ja bum se nekad otrijeznil’, ali vi ne bu’te postala mlađa!'”

No je li uopće potrebno postati mlađi i odakle svima nama, kao društvu, tolike predrasude i stereotipna mišljenja o starenju, koja su to mišljenja i kako su ona nastala? Što mislimo kada nekome kažemo da je ostario? Doktorica Kaliterna-Lipovčan kaže da nam tada prvo na pamet padaju neka bolest ili nemoć. No zašto nam prvo na pamet ne bi palo nešto pozitivno poput iskustva?

“Baš zato što se na starenje gleda kao na nešto negativno, smislili smo i puno izraza kojima se izbjegava nekome reći da je star. Pa tako govorimo o ‘zlatnim godinama’, o ‘starijim odraslima’ i slično. Često se može čuti i da netko ‘uspješno stari’ No onda se ja pitam, postoji li osoba koja ‘neuspješno stari’? Taj drugi je, valjda, na Mirogoju”, kaže predavačica na ovoj tribini i dodaje: “Svi koji su ostarili, ostarili su uspješno. Moram priznati da je meni osobno najgori izraz ‘dostojanstveno starenje’ jer kakvo bi to bilo ‘nedostojanstveno starenje’?”

One koji tvrde da su pedesete nove četrdesete ili da su sedamdesete nove pedesete Kaliterna-Lipovčan komentira: “Ma zamisli ti postignuća! Ili kad nekome želiš dati kompliment pa mu kažeš: ‘Izgledate puno mlađe’ ili ‘O, vi još uvijek hodate!’ Jer bi zapravo bilo normalno da ste doma u krevetu. Ili kad vam netko kaže ‘O, pa vi ste još uvijek tako bistri!’. Jer normalno bi, valjda, bilo da se gubite, da ne znate tko ste ni gdje ste. I takve stvari se govore svakodnevno.”

Nisu svi stariji isti

No sve to skupa, zapravo, nije istina. I zato je Kaliterna-Lipovčan predavanje posvetila mitovima, predrasudama i stereotipovima o starenju.
Jedan od najraširenijih mitova je taj da su svi stari ljudi isti, a to ne može biti dalje od istine. Naime, najveće razlike među ljudima su upravo u starijoj dobi. Sve bebe su, recimo, iste ili bar jako slične, ali stariji ljudi – ne!

Još jedan vrlo raširen mit je taj da stariji ljudi nisu produktivni. No iako su već u mirovini, starije osobe itekako rade skrbeći se za svoju obitelj. Uostalom, pogledamo li listu deset najbogatijih osoba na svijetu, primijetit ćemo da je najmlađi među njima Bill Gates koji ima 64 godine. “Kako su oni postali najbogatiji ako nisu produktivni?” pita se Kaliterna-Lipovčan.

Tribina ‘Je li bolje biti pijan nego star?’ (foto: S. Novak)

Dok smo živi možemo učiti. Ako to želimo.

Mit koji je također vrlo raširen je taj da su stari ljudi vrlo rigidni i teško uče nove stvari pa se zato i ne služe novom tehnologijom. Poznata vam je svima ona uzrečica da “ne možeš starog psa naučiti nove trikove”. To uopće nije istine jer sposobnost učenja ostaje ista, iako se možda smanjuje brzina učenja. Prema tome, učiti možemo dok smo živi! Da je tome doista tako svjedoči i podatak iz ove godine koji kaže da se čak 77 posto ljudi starijih od 65 godina služi internetom.

“Kad se razmišlja o starijim osobama, često sa može čuti i zabluda da su stariji ljudi depresivni i onda se za tu depresiju okrivljuje njihova starost. No valja znati da je depresija bolest prisutna u svakoj dobnoj skupini i najraširenija kod osoba između 25 i 40 godina, a tad nitko za tu depresiju ne okrivljuje njihovu mladost”, tvrdi ova predavačica pa dodaje: “Valja naglasiti još nešto – istraživanja su pokazala da su ljudi najsretniji oko 23. i kasnije nakon 65. godine. U srednjoj dobi, oko 40. godine, ljudi su najzaposleniji, imaju najviše problema, posla, kredita, tad žive najnapornije i tad su zapravo najnesretniji. No sreća se povećava nakon odlaska u mirovinu i ljudi, barem u zapadnim, razvijenim zemljama, postaju najsretniji u toj dobi.”

Ipak, odnos prema starenju i starim osobama nije uvijek bio takav. Dovoljno je samo pogledati starije filmove i serije otprije 40-50 godina, pa ćemo primijetiti da su tada glavne uloge mahom imali glumci i glumice u zrelim godinama, dok danas u filmovima uglavnom glume mlađi ljudi. Na taj način i filmska industrija i mediji doprinose stvaranju stereotipa o starijima.

“Kad spominjem medije i reklame koje se ondje mogu vidjeti, sigurno ste primijetili izraz anti-age koji se koristi za razne kreme i preparate koji bi, kao, trebali zaustaviti starenje. To je problematično s više strana jer, kao prvo, starenje se ne može zaustaviti, i, kao drugo, zašto bi uopće to netko želio s obzirom da se radi o prirodnom procesu?” pita psihologinja Kalterna-Lipovčan.

Predavanje ipak završava pozitivnim primjerima: “Reći ću da dva od tri svih 65-godišnjaka žive danas što pokazuje koliko se silno produljio životni vijek. Nadalje, 75 posto kapitala u Americi (ali slično vrijedi i za nas) je u rukama starijih osoba.”

Mislite li još uvijek da je bolje biti pijan nego star?

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP