Prati nas

Mozaik

Ne budite nesretni, izbjegavajte ovih 10 navika

Sreća je puno više stvar stava nego konstelacija činjenica. I dok i vrlo siromašni ljudi mogu biti sretni, ponekad su i najbogatiji ujedno i najnesretniji. Dobra je vijest da osjećaj sreće i zadovoljstva uglavnom ovisi o nama samima i našim navikama i aktivnostima.

Objavljeno

|

Kako biti sretan?
foto: Pixabay

Sreća dolazi u različitim oblicima i teško ju je definirati. S druge strane, nesreću je lako prepoznati. Znate kad ju vidite, a pogotovo znate ako i vas zahvati. Nesreća je pogubna za sve oko vas, poput pasivnog pušenja. Poznata Termanova studija sa Stanforda koja je trajala osam godina, pokazala je da druženje s nesretnim ljudima znači i lošije zdravlje te kraći životni vijek.

No osjećaj da smo sretni ili nesretni puno manje ovisi o stvarnim životnim okolnostima nego što bi se reklo. Sveučilište Illinois ustanovilo je da ljudi koji zarađuju najviše (više od 10 milijuna dolara godišnje) nisu puno sretniji od onih koji zarađuju prosječno. Psiholozi sa Sveučilišta Kalifornija otkrili su da je genetika odgovorna za oko 50 posto osjećaja sreće, dok je ostatak na vama.


Kada su ljudi nesretni, teško je biti u njihovoj blizini, a kamoli raditi s njima. Nesreća odvraća ljude te tako stvara začarani krug koji vas sprječava da ostvarite sve ono za što ste sposobni. Također, nesreća vas može iznenaditi. Kako je velika dio vašeg osjećaja sreće određen vašim navikama (u mislima i djelima), morate ih pažljivo nadgledati kako vas ne bi povukle u bezdan.

Neke navike vode nesreći više nego druge. Travis Bradberry, autor hita ‘Emocionalna inteligencija 2.0‘ sastavio je popis od deset navika koje su možda i najpogubnije:

1. Čekate da se budućnost dogodi

Ako si stalno govorite: ‘Bit ću sretan kad…’, to je jedan od najlakših načina da zapadnete u nesretno raspoloženje. Kako ta izjava završava, zapravo nije važno (‘Bit ću sretan kad nešto dovršim, kad odem u penziju, kad djeca narastu…’), jer je previše naglaska stavljeno na okolnosti. No okolnosti, čak ni one bolje, ne vode do sreće. Ne tratite vrijeme na nešto što dokazano neće imati efekta na vaše raspoloženje. Umjesto toga usredotočite na to da budete sretni upravo sada, u sadašnjem trenutku, jer budućnost vam nitko ne garantira.

2. Provodite puno vremena i energije nabavljajući predmete

Ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu osjećaju se značajno sretnije kad im se prihodi povećaju, no taj osjećaj sreće raste samo do iznosa oko 20.000 dolara godišnje zarade. Nakon toga, osoba se vraća svojoj uobičajenoj razini sreće. Postoji čitavo more istraživanja koja dokazuju da nas materijalne stvari neće usrećiti. Štoviše, one mogu povećati osjećaj nesreće kad ustanovimo da nas nisu zadovoljile na način koji smo očekivali, odnosno na način na koji nas usrećuje druženje s obitelji i prijateljima, nova iskustva ili hobiji.

3. Stalno ste kod kuće

Kad se osjećate nesretno, izbjegavate druge ljude. No velika je greška ne družiti se, čak i ako u tome ne uživate baš pretjerano. Naravno da svi imamo dana kad se jednostavno želimo pokriti dekicom preko glave i ni sa kime ne razgovarati, no važno je primijetiti kad takvi dani postanu prečesti i kad ozbiljno prijete vašem raspoloženju. Valja prepoznati kad vas nesreća čini nedruštvenima te tada obavezno izaći među ljude i pokušati se zabaviti.

4. Na sebe gledate kao na žrtvu

Nesretni ljudi na život gledaju kao na nešto teško i izvan njihove kontrole. Drugim riječima, oni misle da će ih život samljeti i da po tom pitanju ništa ne mogu napraviti. Problem s takvim stavom je da potiče osjećaj bespomoćnosti, a oni koji se osjećaju bespomoćno vjerojatno ništa neće poduzeti da im bude bolje. I dok je svakome dopušteno da se osjeća loše s vremena na vrijeme, važno je prepoznati kad vam takav pogleda na svijet uništava život. Vi niste jedina osoba kojoj se ponekad događaju loše stvari i možete upravljati svojom budućnošću sve dok god ste spremni nešto poduzeti.

5. Vi ste pesimist

Ništa ne potiče nesretno raspoloženje kao pesimizam. Problem s takvim stavom je taj što djeluje kao samoispunjujuće proročanstvo: ako očekujete loše stvari, vjerojatnije je da će vam se loše stvari i dogoditi. Pesimističnih misli se teško otarasiti ako ne shvatite koliko su nelogične. Prisilite se sagledati činjenice i vidjet ćete da stvari nisu ni izbliza tako loše kao što se možda čine.

6. Stalno prigovarate

Prigovaranje je jednako problematično kao i stav koji mu prethodi. To je ponašanje koje samo sebe potiče. Kad konstantno govorite – a prije toga i razmišljate – o lošim stvarima, učvršćujete svoja negativna vjerovanja. I dok vam otvoreno govorenje o vašim problemima može pomoći da se osjećate bolje, postoji fina granica između terapeutskog olakšavanja duše i neprestanog prigovaranja koje dodatno potiče nezadovoljstvo. Osim što vas same čini nesretnima, prigovaranje od vas odvraća druge ljude.

7. Preuveličavate probleme

Svima se povremeno događaju loše stvari. Razlika je u tome što sretni ljudi na njih gledaju objektivno: to je samo privremena zapreka koje će proći. Nesretni ljudi u povremenim lošim stvarima koje im se događaju vide samo još dodatnih dokaza da se život urotio protiv njih. Sretan čovjek će na lakšu prometnu nesreću gledati kao ne nešto što se slučajno dogodilo i dobro je da nije bilo težih posljedica, dok će nesretan čovjek u tome vidjeti dokaz da mu je čitav tjedan, mjesec, godina, pa i život – uklet.

8. Gurate probleme pod tepih

Sretni ljudi preuzimaju odgovornost za svoje postupke i kad naprave grešku, svjesni su toga. S druge strane, nesretni ljudi na probleme i greške gledaju kao na prijetnje i pokušavaju ih sakriti. No, ako ih se ignorira, problemi ima tendenciju da postaju sve veći. Što više problem ignorirate, javlja se osjećaj da ga i ne možete riješiti pa se sve više počinjete osjećati kao žrtva.

9. Ne radite na sebi i ne poboljšavate se

Nesretni ljudi su pesimisti i nedostaje im kontrole nad vlastitim životom pa zato sjede i čekaju da im se život dogodi. Umjesto postavljanja ciljeva, učenja i vlastitog rasta, oni dopuštaju da ih struja nosi i pitaju se zašto se stvari nikad ne mijenjaju.

10.   Stalno se uspoređujete s drugima

Ljubomora i zavist su nespojivi sa srećom, pa ako se stalno upoređujete s drugima, vrijeme je da prestanete. Jedna studija pokazala je da ljudima nije nikakav problem izgubiti određen novčani iznos, ako znaju da su izgubili i drugi. No takav način razmišljanja neće vas usrećiti. Štoviše, efekt bi mogao biti upravo suprotan.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP