Prati nas

Show

Najdraža pčelica: Majo, sretan ti 40. rođendan!

Priče o Maji su istodobno bile i smišljeno zapakirana nastava biologije. U svakom nastavku Maja na svojim (više manje ilegalnim) izletima iz košnice upoznaje ponekog zanimljivog žitelja srednjoeuropskih livada.

Objavljeno

|

Najbolji crtani filmovi
Screenshot: Pčelica Maja

Prije 40 godina Pčelica Maja je po prvi put poletjela i na TV ekranima u europskim domovima. I leti još i dan-danas. I to u tri dimenzije, piše Deutsche Welle.

„U nekoj zemlji tko zna gdje, u neko vrijeme tko zna kad…“ pjevušio je krajem sedamdesetih Miro Ungar u jugo-inačici svjetski popularne priče o „drskoj, hitroj, bistroj“ pčelici Maji i njezinom lijenom (trutu) i prijatelju Pavi, skakavcu Flipu i ostalim pripadnicima livadne menažerije.


Made in Japan

Maja je na europske ekrane stigla točno prije 40 godina. I to u zemlju svog porijekla gdje je i nastala kao literarni lik 1912. iz pera njemačkog spisatelja Waldemara Bonselsa. Put na TV ekrane išao je preko Japana gdje su u to vrijeme europske produkcijske kuće svoje ideje provodile u djelo. Tako i drugi program njemačkog javnog servisa ZDF koji je premijerno Maju pustio u eter 9. rujna 1976. Nakon toga se priča o Maji ubrzo proširila kontinentom. Možda i zbog činjenice da su priče o Maji radilici moralno i obrazovno odgovarale vremenu, iako s originalom s početka 20. stoljeća nisu imale gotovo ničeg zajedničkog.

Pčela rado umire za svog suborca

Priče o Maji su istodobno bile i smišljeno zapakirana nastava biologije. U svakom nastavku Maja na svojim (više manje ilegalnim) izletima iz košnice upoznaje ponekog zanimljivog žitelja srednjoeuropskih livada. Balegari, skakavci, puževi ćaskaju iz epizode u epizodu sa znatiželjnom Majom. Mnogim današnjim roditeljima bi, međutim, vjerojatno pala kosa s glave zbog surovih prizora u kojima nemali broj Majinih sugovornika biva usred razgovora pojeden od prirodnih neprijatelja. No priroda je surova. Ne tako surova kao Prvi svjetski rat u kojem su priče o Maji ratnicima u rovovima podizale moral. Jer pčela je u očima autora Bonsela bila idealno ratničko biće, spremno žrtvovati se za svoje suborce.

Najbolji animirani filmovi

screenshot: Pčelica Maja

Hipster Maja

Naravno da u ZDF-ovoj inačici Pčelice Maje nije bilo mjesta „hrabroj vojničkoj smrti“. Tadašnji urednik Josef Göhlen je nakon uspjeha, također u japanskim animatorskim manufakturama producirane, serije crtića o Vikingu Vikiju (popularnoj seriji u tadašnjoj Jugoslaviji) odlučio posegnuti za materijalom o znatiželjnoj pčeli. Pun pogodak i kod mlađe i kod starije publike. I dok su roditelji bili oduševljeni prirodom i bukoličkim krajobrazima, djeca su se u potpunosti uživljavala u neposlušni karakter istraživačice Maje.

Pritom ne smeta ni, za današnje prilike poprilično gruba i nezgrapna animacija. No 2013. se prešlo na digitalnu produkciju, a i Maja je, što je izazvalo buru kritika, izgubila koju kilu. Ideali ljepote se mijenjaju, a valjda se odgovornima iz ZDF-a ne bi svidjelo da ih pokoji roditelj okrivi za pregojazno dijete. No, usprkos modernizaciji (Pčelica Maja već tri godine uveseljava i u 3D formatu), ZDF sljedeće godine planira repriziranje starih originalnih epizoda. Za istinske fanove koji su odrastali uz nestašnu radilicu ionako vrijedi samo televizijski original.

/autor: N. Kreizer, Deutsche Welle/

.

Show

Treća sreća: Hrvoje Hegedušić (84) oženio je 35 godina mlađu Ljerku

Iza Hegedušića su dva braka. Bio je oženjen s pjesnikinjom Majom Perfiljevom, dok je s drugom suprugom pjevačicom Ksenijom Erker proveo 40 godina.

Objavljeno

|

Autor

Poznati  glazbenik, skladatelj te glazbeni producent Hrvoje Hegdušić oženio je svoju višegodišnju partnericu  i i profesoricu glazbene teorije Ljerku Šemeš.

Upoznao ju je dok je još bila gimnazijalka. Ljerka je naime kći jednog njegova starijeg kolege s radiostanice, gdje je bila na praksi 1984. kao učenica iz Križanićeve, a povezala ih je glazbena suradnja.


“U međuvremenu se udala, rodila dvoje djece, a upisani teoretski smjer Muzičke akademije nije završila. Nakon 20 godina što je prekinula studij, nagovorio sam je da se vrati na Akademiju i diplomira. Danas ima stančić u Crikvenici, radi u Glazbenoj školi u Voloskom, obožava svoj posao. Zimi smo pretežito kod nje, dok je moj stan u Selcu u biti studio gdje radim. Znam Ljerku u dušu, kao i ona mene. Uvijek sam joj pri ruci, to je jedan fini odnos, nerazdvojni smo. Baš smo skupa”, komentirao je za Jutarnji list 2016. godine.

Prema pisanju Večernjeg lista, skromno vjenčanje održalo se u Selcima gdje oboje žive. Ljerki je kuma bila prijateljica Svjetlana, a Hegedušiću starija kći, glumica Hana Hegedušić, koju je dobio u dugogodišnjem braku s Ksenijom Erker. Prije nje bio je u braku s pjesnikinjom Majom Perfiljevom.

“Hrvoje i ja stigli smo na kraj našeg zajedničkog 40 godina dugog putovanja kao umorni putnici i bez ljubavne prtljage. Moja ženska priroda pronašla se u djeci i unucima, a njegova muška priroda pronašla je novu ljubav. Kad se baka i djed rastaju, to je i tužno, i groteskno, i pomalo sramno i o toj temi neću više ništa reći”, rekla je omiljena Erker za Gloriju 2013. godine.

Ksenija Erker (foto: Vikend)

“Kada sam se zaljubila sa 17 godina, mislila sam da je to za cijeli život. Sad znam da je život putovanje i ja sam imala čovjeka s kojim sam putovala 40 godina. Sada su tračnice otišle svaka na svoju stranu, ali putovanje nije prestalo ni za njega ni za mene. On je otišao, odselio se u Selce i želim mu apsolutno sve najbolje. Posljednjih deset godina Hrvoje i ja najbolje smo komunicirali kao baka i djed, a najlošije kao muškarac i žena. Ipak, jako se dobro nosim sa svim i veseli me što i dalje imamo naša zajednička okupljanja, dječje rođendane na kojima dobro funkcioniramo”, rekla je Ksenija iste te godine za Story.

Hegedušić je pak 2016. Jutarnjem listu rekao: “Kad nemaš zajedničkih briga oko djece, isplivaju na scenu sve proturječnosti, nerazumijevanja… Je li hrabro ući u osmom desetljeću u novi život? Pa puno je hrabrije predati se, ostati zatočen u nezadovoljstvu. Biti svjestan da to u čemu živiš ne valja, svjesno strpjeti, biti neprestano u stresu… Mislim da čovjek za takvu odluku treba biti udaren u glavu. Brinem li se hoću li jednom ostati sam? So what? Hans Fallada je napisao da svatko umire sam. Ljudi moraju shvatiti da su uvijek sami. I da sami trebaju biti zadovoljni. Tek kad si zadovoljan, postaješ pozitivan za okolinu, svi se onda na tebe lijepe.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP