Prati nas

Aktivno starenje

S mojim je životom sve u redu, no zašto ipak nisam sretan?

Život vam je uglavnom posložen, djeca su velika, zdravlje vas još služi, no ipak nekako niste sretni. Ne možete točno odrediti što ne valja, ali u vas kao da se uvukla neka tiha tuga. Povremena loša raspoloženja ne moraju nužno biti znak depresije i često je potrebna samo mala promjena da nam bude bolje.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Zašto sam nesretna?
foto: Pixabay

Ljetu je kraj, bili ste na godišnjem odmoru, družili se s obitelji, uživali u suncu i moru. No zašto se unatoč tome osjećate nekako mrzovoljno? Iako je sve u redu, imate osjećaj da nekako zaslužujete više i bolje. Niste sretni.

Volite plesati, ali niste plesali od sinovljeve krizme. Primjećujete da se debljate, ali umjesto da se naviknete na vježbanje, navikavate se na pržene krumpiriće. Previše ste ovisni o svojem bračnom partneru. Nedostaju vam djeca koja su odrasla i odselila.


Kroz takva stanja svi prolazimo i ona ne moraju nužno značiti da patite od depresije. Svi se ponekad borimo s vlastitim emocijama, no umjesto da samo sjedite i čekate da prođe, postoje načini kako si možete pomoći, piše u Huffington Postu njihova kolumnistica Pamela Madsen.

Možda vam pomogne neki od njezina tri jednostavna savjeta:

1. Uskrsnite svoju strast

Možda je to neki hobi ili nešto što ste voljeli raditi dok ste bili mlađi, ali ste prestali jer ste se posvetili poslu i djeci. Iako odlazak djece iz kuće, pogotovo ako se sele u neki udaljen kraj ili zemlju, može biti prilično stresan, to je također i vrlo dobro vrijeme da ponovno pronađete sebe. Prisjetite se da ste postojali i prije djece, obitelji, obaveza. Kakvi ste tada bili? Što ste voljeli raditi?

Mnogo je starijih osoba koje odlučuju završiti sve one nezavršene poslove koji su ustupili mjesto brizi za obitelj. Zašto sad napokon ne biste naučili svirati klavir ili govoriti talijanski? Doista nikad nije kasno, a ako ste prešli pedesetu, lako je moguće da ste zapravo tek na pola puta.

2. Odstranite iz života sve otrovne ljude

Kad napunite, recimo, šezdeset, jednostavno se morate pomiriti s činjenicom da više nikad nećete imati tijelo kao u dvadesetima. I to je normalno i prirodno. Zato oštro raskrstite s ljudima koji vam zamjeraju tako prirodnu i neizbježnu stvar i zbog kojih se osjećate loše.

To nije lako ako se na poslu svakodnevno susrećete s otrovnim kolegama, ali možete iz svog života izbaciti neke susjede ili poznanike koji vam stalno nešto zamjeraju i prigovaraju. Ponekad ne možemo kontrolirati svoju kosu, vrijeme ili rodbinu, no skoro uvijek možemo kontrolirati koga puštamo u naše živote. Ako vas neki takozvani prijatelji samo čine nesretnima, ne postoji niti jedan razlog zašto biste ih trpjeli. Ako je neki vaš prijatelj fanatični pobornik vježbanja i još uvijek stane u traperice s fakulteta, nema vam pravo nabijati na nos što vi ne vodite isti takav život. Ljudi koje trebate u svojem životu su oni zbog kojih se osjećate dobro, poželjno i opušteno. Ne trošite vrijeme i energiju na one ljude koji to ne zaslužuju.

3. Pokrenite se!

Mnogi ljudi koji su doživjeli duboku starost reći će vam da je to zato što se nikad nisu prestali kretati. To znači pomalo vrtlariti, uzgajati cvijeće, šetati oko kuće ili ponekad zaplesati po dnevnoj sobi. Nemojte život provesti sjedeći (osim ako to sjedenje nije meditacija), već se pokrenite. Kad ste u pokretu, lakše ćete držati konce svoga života u rukama i mnogi će vam se problemi učiniti manjima i lakše savladivima.

Kad trebaju razmisliti, dosjetiti se rješenja nekog problema ili razbistriti glavu, ljudi se kreću. Kako, na koji način i koliko brzo, to je na vama da odlučite.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP