Prati nas

Mozaik

Za čime ljudi najviše žale nakon što prevale pedesetu

U životu se osjećamo više ili manje sretnima, no čak i oni vrlo sretni ljudi u određenim godinama počnu osjećati žal za nečim što su učinili, a nisu trebali, ili za nečim što nisu učinili, a bilo bi im draže da jesu. Evo za čime najviše žale ljudi nakon pedesete.

Objavljeno

|

Za čim najviše žale ljudi?
foto: Pexels

Filozofija nekih ljudi je da se sve događa s razlogom pa nema smisla žaliti za bilo čime. No gledajući unazad, mnogi od nas ipak mogu izdvojiti nekoliko stvari koje bi sada učinili drugačije da im je samo vratiti vrijeme unatrag. “To možda zvuči melodramatski, no bez obzira koliko sretni bili, u mojoj dobi žal za nečim je gotovo sigurna stvar”, odgovara Gary Teal, jedan od korisnika portala Quora na pitanje o tome za čime najviše žali sad kad je prešao pedesetu.

Drugi korisnik, Bradley Voytek, podsjeća na nedavno istraživanje koje se bavilo upravo tim pitanjem i u kojemu su ljudi kao ono za čime najviše žale, naveli ovih 13 stvari: romansa, obitelj, obrazovanje, karijera, financije, roditeljstvo, zdravlje, ‘ostalo’, prijatelji, duhovnost, zajednica, slobodno vrijeme i ja sam.


Vaughn Bell iz Mind Hacksa navodi kako postoji dva tipa stvari zbog kojih ljudi žale: “One stvari koje nisu napravili i one stvari koje su napravili a željeli bi da nisu.” Razlika između toga dvoje je psihološke naravi jer svaku stvar zbog koje žalimo možemo prikazati na dva načina: “Da barem nisam napustio školu” ili “Da sam barem ostao u školi”. Ovo su najčešće stvari zbog koji ljudi žale:

Romansa

“Žao mi je što se nisam zaljubio u nekoga tko se zaljubio u mene. Sad mi se čini da to i nije trebalo biti tako teško. Žao mi je što sam previše vremena proveo u vezi koja mi nije odgovarala, što sam se dao tako vezati i što nisam imao više slobode.” David Kahana

Djeca

“‘Otkako znam za sebe, želim imati djecu. No dok sam bila mlađa činilo mi se da su djeca i obitelj nešto što će se s vremenom samo od sebe dogoditi. No nije bilo tako. Puno sam izlazila, no stvaranje obitelji mi nikad nije bio prioritet. U kasnim tridesetima oboljela sam od raka jajnika i više nisam mogla imati djecu. I po nekoliko puta dnevno razmišljam o djeci koju nikad nisam imala. Imam sjajan odnos s nećacima, volontiram u dječjem domu, no to nije isto kao imati vlastitu djecu.

Nadam se da još nije kasno da postanem roditelj pa makar usvojila dijete. Jako me razljuti kad mi ljudi kažu da sam sretna jer nemam djecu jer je to velika obaveza. I druge stvari su velika obaveza pa su iteako vrijedne truda. Mislim da su majčinski instinkt kod žena koje znaju da nikada neće postati majke i žal za time, toliko jaki da ih se ne može ni opisati. Ne žalim ni za čime, osim za djecom.” Caroline Zelonka

Roditelji

‘Žalim što u svojim dvadesetima nisam više vremena provodio sa svojim roditeljima. Kad mi je umrla majka bilo mi je jako žao što nismo uspostavili pravi prijateljski odnos. Bila je vrlo zahtjevna, ponekad nerazumna, pogotovo iz perspektive mladog muškarca. No sada, kad sam ja u tim godinama, posve ju razumijem i shvaćam da je u vezi većine stvari bila u pravu.

I dan danas ju nakon nekog razočaranja poželim nazvati, no iste sekunde shvatim da ne mogu. Tek sam naknadno shvatio koliko mi zapravo treba. Sa smrti nema pregovaranja. Ona je konačna, iznenadna i osobna. Posljednje noći koju sam proveo s njom u bolnici, pitao sam je bi li joj smetalo da odem kući jer sam jako umoran. Rekla je da me potpuno razumije, da se moram odmoriti i da ne brinem. Upozorila me da pažljivo vozim do kuće. Znam da se ništa ne bi promijenilo niti da sam ostao – ona bi svejedno umrla – no kad se iz sadašnje perspektive prisjećam tog trenutka, shvaćam koliko su dragocjene bile te posljednje minute i kako se vrata što su se te noći zatvorila, više nikad neće otvoriti.” Jim Wagner

Obrazovanje

“Žao mi je štop nisam slijedila svoje snove i završila fakultet. Da sam vjerovala u sebe – svoje snove, talente, strasti – umjesto da brinem o tome kako što prije naći posao, moj život bi danas bio puno drugačiji.

Znam da nikad nije kasno za slijediti snove, no da barem to mogu sada reći samoj sebi otprije dvadeset godina. Da mogu, mladoj sebi bih savjetovala da dobro promisli o obrazovanju, rekla bih joj da ne postoji ‘siguran posao’ i da je bolje odabrati jeftiniji fakultet nego se uvaliti u studentske kredite. Možda bi mi bilo bolje da sam započela neki svoj posao pa onda njime financirala školovanje.” Stacey Grewal

Karijera

“Žao mi je što nisam imao hrabrosti slijediti svoj pravi poziv. U ranim dvadesetima bio sam previše nervozan da se u glumi okušam kao profesionalac, iako sam bio prilično dobar u tome. Volim svoj sadašnji posao, ali žao mi je što barem nisam pokušao baviti se onim što me stvarno zanimalo.

Bio sam vrlo dobar student i nisam bio sklon rizicima. Osim toga, vidio sam kako žive neki umjetnici i nije mi se dopala ta naizvjesnost. Odlučio sam igrati na sigurno, no sada se pitam kako bi bilo da sam odabrao drugačiji put.” Paul Klipp

Financije

“Da sada mogu razgovarati s 25-godišnjim sobom, rekao bih mu da ne brine toliko o novcu i da više riskira. Da uzme slobodnu godinu i da više putuje. Ni sasda nije kasno, no sada je ipak teže, čak i bez djece. Ne treba baš uvijek slušati onaj glas koji ti govori: ‘Ako napustiš ovaj posao, nikad nećeš naći drugi’.  Posao i novac će cveć doći, ali mladost se neće vratiti.”

Roditeljstvo

“Žalim samo za jednim: što nisam više vremena provodio sa svojom djecom kad su bili mali. Bio sam tipični proizvod kapitalističkog društva opsjednut idejom da mi je kao muškarcu primarna zadaća zaraditi dovoljno novca za obitelj. No bio sam u krivu. To je vrijeme sada izgubljano i ne može se vratiti. Sredćom, imam divnu ženu zbog koje su djeca ispala sasvim u redu, no kad sada gledam fotografije iz njihovog djetinjstva, na njima nešto upadljivo nedostaje: Ja!. Sada svima savjetujem da obitelj stave na prvo mjesto ako je već odluče imati.” Tim O’Pry

Mentalno zdravlje

“Mnogi ljudi žale što svojem zdravlju, pogotovo onom mentalnom, nisu posvetili više pažnje. Mnogi provode i čitav život s nekim nedijagnosticiranim mentalnim stanjem poput blage depresije ili nečim sličnim. Iako im to nije uzrokovalo veće probleme u dvadesetima, može eskalirati kasnije. Ja sam si nastojao pomoći lijekovima koje sam uzimao na svoju ruku te velikim količinama alkohola. S vremenom, počeo sam prezirai samog sebe i negativne misli su me potpuno zaokupile. Upao sam u spiralu samosažaljenja i inercije.

“Neki se od toga nikad ne oporave. No za mene je oporavak započeo kad sam napokon shvatio da nešto ozbiljno ne valja. Mentalne bolesti nose sa sobom i određenu stigmu koje nas sprječavaju da prema sebi budemo iskreni. No jako je važno potražiti stručnu pomoć.” Michael Weston

Fizičko zdravlje

“Zdravlje donosi slobodu koju rijetki od nas shvaćaju prije nego je izgube.” Rita Lara

Prijateljstvo

“Žao mi je što nisam ostala u kontaktu sa svojim prijateljima. Ljudi često do kraja života ne spoznaju vrijednost starih prijateljstava. Mnogi su toliko zaokupljeni svojim životima da niti ne primijete kad im prijateljstva iskliznu iz ruku, a poslije im bude žao što prijateljstvima nisu posvetili onlio vremena koliko zaslužuju. Ako ne prije, toga će postati svjesni pred smrt.” Rita Lara

Milosrđe

“Vječno ću se sjećati trenutka kad zbog žurbe nisam stala da bih pomogla strancu. Već sam kasnila i nisam se željela dovoditi u neugodnu situaciju pa sam jednostavno ignorirala čovjeka koji je molio za pomoć. Stalno se ponovno sjećam tog trenutka.” Ann Cascarano

Usamljenost

“U svojim mladim danima bio sam istovremeno vrlo samosvjestan i vrlo nesiguran. Mislio sam da znam sve i bio sam užasnut mogućnošću da možda ne znam ništa. Stoga sam se s mnogim problemima suočavao sam, umjesto da tražim pomoć starijih i iskusnijih ljudi.

“Naravno, nije svaki savjet dobar savjet, niti svi mentori imaju dobre namjere, no to je u redu. Traženje savjeta je kao i sve drugo u životu: Što više vježbate, postat ćete bolji. S vremenom ćete naučiti kako postaviti prava pitanja i zanemariti one savjete koji vam nisu korisni. S vremenom ćete, ako budete imali sreće, pronaći mentora kojem ćete moći vjerovati.” Andy Hermann

Putovanja

“Jedino žalim što nisam u mladosti više putovao. Doduše, kasnije sam posjetio mnoge zemlje, ali važno je putovati baš u onim ranijim, formativnim godinama. To iskustvo te nevjerojatno obogaćuje u smislu samopouzdanja, mudrosti, širine pogleda. To je nezamjenjivo.” Jesse James Richard

Briga

“Želio bih da nisam u životu toliko vremena i energije trošio na brigu. Briga je strahovit gubitak vremena. Mislim da se briga može smanjiti vježbom: svjesno pokušavate eliminirati brigu i sagledati stvari s pozitivne strane. Jedna od stvari karakterističnih za ljude koji puno brinu je da u njihovim životima pravi stresor zapravo i ne postoji. Brinemo čak i onda kad nemamo oko čega brinuti. Jedan od načina da eliminiramo brigu je da se posvtimo rješavanju konkretnog problema kad on iskrsne i smnjimo vrijeme provedeno u brizikoja ne vodi nikamo.” Karl Pillemer

Ja sam

“Ne pokušavajte zadovoljiti druge ljude. Nitko nije vredniji ljubavi nego ste vi sami. Žao mi je što toga nisam bio svjesniji u mladosti i što sam toliko vremena trošio pokušavajući zadovoljiti druge. Novac koji ste izgubili uvijek možete ponovno zaraditi, no čak i samo pet minuta vašeg vremena koje ste bacili, bit će nepovratno izgubljeno.” James Altucher

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP