Prati nas

Mozaik

15 stvari koje bake i djedovi ne smiju raditi

Bake i djedovi vrlo su važne figure u odrastanju svakog djeteta i zato je važno kakav će primjer biti. Neke stvari jednostavno se ne smiju činiti, bez obzira na to koliko uobičajene bile. Vi ste odgajali svoju djecu na jedan način, no mlade obitelji možda imaju drugačije zamisli.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Trebaju li bake čuvati unučad? Baka servis.
foto: BigStock

Bake i djedovi vrlo su važni u životu svakog djeteta i nitko ne želi biti loš primjer. Kako biste svojim unucima osigurali sretno obiteljsko okruženje, izbjegavajte ove vrlo česte zamke

1. Ignorirate pravila ponašanja na društvenim mrežama

Sve je više baka i djedova na Facebooku, a ondje također postoje pravila ponašanja koja se ne smiju kršiti. Ne objavljujte neprimjerene fotografije svojih unuka i ne uključujte se u rasprave koje s vama nemaju veze.


2. Predlažete imena za novorođenčad

Odabir imena vrlo je osobno iskustvo za svakog roditelja pa je čuti tuđa mišljenja ponekad vrlo teško. Pustite buduće roditelje da sami obave taj važan zadatak.

3. Kupujete velike i skupe poklone bez pitanja

Iako se plišani medvjed u prirodnoj veličini može činiti kao zgodan dar, mladoj će obitelji on vjerojatno samo smetati. Konzultirajte se prije velike kupovine.

4. Namećete unucima svoja vjerovanja

Vi možda jeste vjernik, no vaša djeca možda nisu i o tome imaju različito mišljenje. Oduprite se nagonu da ih “izvedete na pravi put” i pustite ih da barem u tom pogledu sami nađu svoju istinu.

5. Imate omiljenog unuka

Iako je to možda točno, drugi unuci, niti njihovi roditelji to ne smiju znati.

6. Namećete mladoj majci krivnju vezano uz hranjenje bebe

Vi ste možda dojili bez problema, no vaša kći to možda neće moći. Ili obratno – vi ste hranili na bočicu, a kći želi samo prirodno. Kako god – izbor je njezin.

7. Pred djecom ogovarate roditelje

Možda imate neke nesređene račune s kćeri, sinom ili njihovim supružnicima, ali pred djecom se nikada ne smije govoriti ružno o mami i tati.

8. Svima nabijate grižnju savjesti

“Neću još dugo poživjeti, pa bi svakako bilo u redu da dođete za Božić!” – takve se stvari ne govore. Sigurno želite da vaša djeca s vama provode vrijeme jer to žele, a ne zato jer se osjećaju obavezni.

9. Ignorirate pravila prehrane

Ako je mama rekla da nema slatkiša prije večere i da se povrće mora jesti, onda je to zakon. Nemojte po skrivečki djetetu davati čokoladu samo zato da bi mu se umilili.

10. Očekujete da vaša djeca budu onakvi roditelji kakvi ste i vi bili

Pustite novu generaciju da bude baš to – nova generacija. Neke će stvari raditi drugačije i to je njihovo pravo. Ako vas pitaju, udijelite im koji savjet ali ne očekujte da će sve raditi kao i vi.

11. Uspoređujete unuke s drugom djecom

Možda je vaše unuče bolji sportaš nego matematičar, ali nema potrebe da to ističete i tako riskirate da se dijete osjeća loše.

12. Komentirate liniju mlade mame

Nekim ženama treba dulje vrijeme da se vrate u formu, a one kojima ide teško, svakako su toga i same svjesne. Ne pogoršavajte situaciju primjećujući kako je ‘već do sad mogla smršaviti’.

13. Iznuđujete od djece informacije o roditeljima.

Možda vas zanima kako vaša djeca žive, ali ne ispitujte o tome njihovu djecu. Razgovarajte otvoreno i nemojte im iza leđa “pecati” informacije.

14. Darujete kućne ljubimce

Kućni ljubimac, pogotovo pas, velika je obaveza koju nisu svi spremni preuzeti. Životinje nisu pokloni.

15. Zadirkujete unuke zbog njihovih simpatija

Osjećaje ljudi treba poštovati pa makar ti ljudi bili i mali. Ako imaju simpatiju, zbog toga ih ne treba podbadati.

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP