Prati nas

Nema predaje

Jasna Petrović: Prosvjed umirovljenika podržavaju i branitelji

Mi nećemo na ulice, jer, kažu mi, nitko ne želi biti uličar. Bit ćemo sigurno na trgovima i pokušat ćemo glasno reći da ovako više ne ide. Barem ne u politikama i mjerama koje se primjenjuju na umirovljenike. Argumenata imamo i previše.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

razlika između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja
Jasna Petrović (foto: MojeVrijeme.hr)

Krajem lipnja Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) najavio je prosvjed. U međuvremenu su se predstavnici Sindikata i Matice umirovljenika Hrvatske susreli s novim ministrom rada i mirovinskog sustava Markom Pavićem. Misli li Sindikat ozbiljno, koliko je ozbiljna organizacija prosvjeda, tko ga podupire i koliko razumijevanja ministar ima za predstavljene mu probleme, pitali smo predsjednicu SUH-a Jasnu. A. Petrović.


U kojoj je fazi organizacija prosvjeda? Zna li se njegov točan datum?

Odredili smo da bude 10. listopada. Održat će se istovremeno na Markovom trgu u Zagrebu i u nekoliko gradova. Sigurni smo da će biti u Puli i Splitu, dok Dubrovnik, Osijek i Slavonski Brod još dogovaramo.

Pozvali ste volontere da vam se jave. Ima li odaziva?

Ima. Vodimo već dvije godine, otkad smo skupljali potpise za peticiju protiv siromaštva starijih osoba, jednu Facebook stranicu. Tamo imamo stalne pratitelje. Preko te stranice nam se javilo tridesetak onih koji žele biti u organizaciji prosvjeda. Otprilike, isti nam se broj volontera javio preko stranice Sindikata umirovljenika Hrvatske. Naša organizacija je čvrsta s jakim identitetom. Nismo udruga za izlete ili, bolje rečeno, samo za izlete, jer i mi brinemo o socijalnoj uključenosti naših umirovljenika. To je ekipa koja spremna iskazivati svoje mišljenje. Imamo punopravan status u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH). Na predsjedništvima smo zatražili njihovu potporu i dobili smo je. Očekujemo da će se prosvjedu pridružiti i stariji radnici, oni koji budu mogli doći. Krenut ćemo s Trga bana Jelačića.

Kada prosvjeduju umirovljenici?

Ilustracija, prosvjed #hrvatskamozebolje (foto: MojeVrijeme.hr)

Pozvali ste i branitelje da vas podrže i zajedno s umirovljenicima izađu na ceste.

Ne bih to nazvala izlaskom na cestu. Pozvali smo ih da sudjeluju, da nam pomognu.

Zašto ste baš njih izrijekom pozvali?

I oni su imali problem s određenim predrasudama. Kako se smatra da je starija osoba teret, suvišna i društveni teret, tako se i kod branitelja nije prepoznavalo koliko ih živi u siromaštvu. Za vrijeme njihovog prosvjeda smo nekoliko puta razgovarali o toj socijalnoj dimenziji, uvjereni da je potrebno napraviti socijalne programe i za branitelje. U obitelji imam nezaposlenih branitelja koji su također gladovali i živjeli od socijale.

Jesu li vam odgovorile braniteljske udruge? Imate li njihovu podršku u borbi za prava umirovljenika?

Iz prvih razgovora s nekim od braniteljskih udruga posve je jasno da će nas podržati. Da oni nisu imali što braniti, ono što su stvorili naši umirovljenici, to bi bila povijesno druga priča. Podsjećamo da je umirovljenicima zapriječeno usklađivanje mirovina tijekom rata. Kada su umirovljenici dobili povrat duga od 11,5 milijardi kuna, Andrija Hebrang im je javno zahvalio na tome što su upravo oni financirali obranu i Domovinski rat. Usporedio je sudjelovanje branitelja sa sudjelovanjem umirovljenika, iako to, dakako, nije posve isto. Usprkos svemu, u recesiji su dno dotaknuli samo siromašni, umirovljenici, a i dobar dio branitelja. Vlade i dalje kroje „Super Hik“ politike. Zato su nam se javili zadarski branitelji i zajedno ćemo organizirati prosvjed.

Manji dio naših čitatelja je izrazito protiv prosvjeda. Kažu da pokušavate srušiti demokratsku izabranu vlast i misle da se ovakve stvari rješavaju na izborima. Što biste im poručili? Za pretpostaviti je da su oni zadovoljni trenutnom situacijom.

Ne znam kako bi se trebalo uvjeriti vladu ili ministra da moraju raditi svoj posao. Metode su razne, od toga da ih srušite na izborima preko toga da predstavljate probleme, otvarate dijalog i tumačite im moguća rješenja pa do toga da ih potaknete na odstupanje, ako ne mogu raditi svoj posao. To su sve demokratske metode. Nemamo ništa protiv ove vlade. U zadnja 22 mjeseca promijenio se četvrti ministar u našem resoru. Sigurno ne možemo reći da je u tom vremenu nešto učinjeno za umirovljenike. Od imunologa Mrsića, preko neurologinje Šikić i ekonomista Ćorića, koji se nije ni našao s nama, dobili smo Pavića koji je klimatolog i oceanograf. S ovakvom zbrkom u kojoj ne znate kada će koja vlada pasti, a ministar ponuditi ostavku, država ne funkcionira. A nama je jako stalo do stabilizacije svake vlade koja bi se posvetila stvarnim životnim pitanjima.

Dio građana je uplašen umirovljeničkim traženjima. Misle da će, ako umirovljenici ostvare veće mirovine, socijalne usluge i prava, oni ostati uskraćeni. Kažu, ovo je maksimum koji se umirovljenicima može dati i smatraju da bi umirovljenici trebali biti zadovoljni.

Oni koji neće htjeti čuti argumente, neka predlože druge mjere. Na primjer, možemo pobiti sve stare. Što reći, ako čelnik najveće oporbene stranke govori kako u Hrvatskoj najniža srednja klasa su oni koji zarađuju između 5.000 i 12.000 kuna? Pa imamo umirovljenike koji žive s 1.000 kuna, a 50% ih živi s manje od 2.000 kuna. O čemu pričamo? Kako može nečija majka, tata ili djed ugroziti nekoga, a zapravo vlada ne proizvodi dovoljno radnih mjesta? Očito su ti ljudi u sebi odustali od socijalne države. To i nije čudno, jer živimo u zemlji koja ima jako puno pravila i obaveznih modela, a živi na izuzecima. Za primjer, propisano je da radna mjesta mladih, i svih drugih, moraju biti na neodređeno vrijeme, a 96% novozaposlenih dobiva samo ugovore na određeno vrijeme. Tako su pretvoreni u robove. Ti mladi bi trebali biti naši saveznici. Sigurni smo da ćemo ostvariti to razumijevanje.

Kada prosvjeduju umirovljenici?

Ilustracija, prosvjed #hrvatskamozebolje (foto: MojeVrijeme.hr)

Usprkos broju nezaposlenih, teško je naći sezonsku radnu snagu. Je li rješenje u umirovljenicima? Treba li im omogućiti sezonski rad, a da ne izgube mirovinu? Neki ekonomisti i poslodavci tvrde da bi na taj način profitirali svi pa čak i država.

To nije nova priča. Bivši ministar Mirando Mrsić je još 1. siječnja 2014. uveo mogućnost da umirovljenici rade do polovice radnog vremena, bez da im se obustavi mirovina. Već sada desetak tisuća ljudi radi na taj način. Sindikat umirovljenika Hrvatske je tražio ocjenu ustavnosti takve odluke zbog diskriminacije. Jer takav je rad omogućen samo takozvanim starosnim umirovljenicima, onima koji imaju najmanje plaćenih doprinosa, najmanje staža i najviše godina. Oni nisu najpogodnija kategorija za uskočiti na tržište rada. Tražili smo isto pravo i za druge kategorije umirovljenika. 2015. godine smo taj predmet na Ustavnom sudu izgubili. U zadnjih nekoliko godina, njihove su odluke odbacivanja bilo kakvih promišljanja politika u Hrvatskoj sablažnjive.

Dakle, predlagali ste vladama otvaranje tržišta rada za sve kategorije umirovljenika?

S bivšom ministricom Šikić smo imali naznake da bi se moglo izjednačiti to pravo, ali nije. Naravno da umirovljenici nisu konkurentni mladim radnicima, već ih nadopunjavaju, komplementarni su. Oni su stručni za recimo – mehaniku. Ali sigurno je da se radnici iznad 70 godina starosti neće penjati po građevinskim skelama. Aktualni ministar nije pokazao nikakvu senzibiliziranost za to. Nismo primijetili da bi to podržao.

Tko je ministar Marko Pavić?

Marko Pavić (screenshot: N1)

Sastali ste se i s novim ministrom mirovinskog sustava Marko Pavićem. Kažete da vas je uputio na europske fondove. U kojim slučajevima konkretno? Što je mislio s tim? Nije mi jasno kako bi umirovljenici trebali aplicirati na EU fondove i koje bi se rupe s tim krpale.

To ja vas pitam. Ovaj ministar misli da je mandat uspješno započeo kampanjom „Zaželi“ i vlada ga hvali. To je ono, zaželi, ako si žena, i dobit ćeš posao. Zaželi, i dobit ćeš dovoljno posla da skrbiš o starijima. To je projekt koji je prošao EU fondove i sada se radi velika kampanja, a ministar ukazuje kako je to strašno korisno za naše starije te da i time misli nas. Misli na nas tako da će nam olakšati skrb u kući. Ali mi to doista ne prepoznajemo kao jednu ozbiljnu strategiju iz koje proizlaze politike i mjere. Takvim projektima se ne rješavaju ozbiljni problemi kao što je starenje stanovništva, ubrzano izlaženje s tržišta rada ili nezaposlenost. Evo, mi ćemo zaželjeti da nam se usklađuju mirovine na način da njihova realna vrijednost ne pada. Što ćemo sada? Pisati projekt za EU fondove? To je suludi savjet. Pa ne može Europska unija riješiti problem neuspješnosti naših vlada.

Jeste li bar malo optimistični kada govorimo o ovoj vladi. Organizirate prosvjed, ali, realno, kakva su vam očekivanja?

Ma mi podržavamo svaku vladu. To je u naravi interesnih grupacija, isto kao što ju podržavaju, recimo, predstavnici etničkih grupacija. Nama je u fokusu interes umirovljenika koji su u Hrvatskoj definitivno osiromašeni. Ali moram vam ispričati dio razgovora s ministrom. Kada smo usporedili podatke relativnih vrijednosti mirovina u pojedinim zemljama, vidjeli smo da ministar doista nije upućen u materiju i da misli da je riječ o glupim usporedbama. Nije shvatio kako se statistički vode te usporedbe.

Na primjer?

U Hrvatskoj imate udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći 38% i to je najniža vrijednost relativne visine mirovine na cijelom teritorije bivše Jugoslavije, ali i u okruženju. Ali ministar traži da se mi ne uspoređujemo sa Srbijom, jer on poznaje nekoga tamo tko mu je rekao da je u Srbiji jako loše. Pa ne možemo se tako razgovarati, nismo djeca. U Srbiji je taj udio 48% i k tome je cijena hrane 69% u odnosu na europski prosjek, dok je cijena hrane u Hrvatskoj 91% u odnosu na europski prosjek. Makedonija, recimo, ima 62% udio mirovine u prosječnoj plaći, a cijena hrane je samo 59% europskog prosjeka. Gdje onda umirovljenik najbolje živi? Ministar se ne slaže s tim. Ne uvažava ni druge pokazatelje dok je činjenica da od 2010. realna vrijednost mirovine stalno pada.

Mi nećemo na ulice, jer, kažu mi,  nitko ne želi biti uličar. (smijeh) Bit ćemo sigurno na trgovima i pokušat ćemo glasno reći da ovako više ne ide. Barem ne u politikama i mjerama koje se primjenjuju na umirovljenike. Argumenata imamo i previše.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP