Prati nas

Nema predaje

Napad na partizanske mirovine je napad na obiteljske mirovine

Mogu li se partizanske obiteljske mirovine ukinuti, kako tvrde iz radikalno desnog političkog tabora. I što bi se dogodilo s njihovim korisnicima? Iz statističkih podataka vidljivo je da su korisnici obiteljskih mirovina u prosjeku radili gotovo 30 godina pa bi i bez partizanskih mirovina imali pravo na, vjerojatno, nešto manju mirovinu.

Objavljeno

|

Kolike su partizanske penzije?
screenshot: U gori raste zelen bor

Partizanske mirovine se kloniraju, a njihovi korisnici žive kao paraziti. Krivce treba tražiti u Račanovoj vladi koja je broj partizanskih mirovina uvećala za oko šest tisuća 2001. godine. Naime, sve smo ovo mogli zaključiti iz nedavno objavljenog Facebook statusa populističke zastupnice Brune Esih koju je u Sabor uvela Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), da bi danas bila u Klubu zastupnika Neovisni za Hrvatsku. Ova ikona desnice time je još jednom uzbudila svoje biračko tijelo na koje kohezijski djeluje iritacija svime što ima veze s antifašizmom i Narodnooslobodilačkim ratom. Pa i ne čudi da kao svoj najveći doseg, trenutno, ističu izvjesnu promjenu imena Trga maršala Tita u Zagrebu.

Zlouporaba mirovinskog sustava za ideološku odmazdu

„Ta gamad u zadnjih 25 godina koštala 25 milijardi kuna! Naši didovi se borili za NDH, kako mi ne primamo njihove mirovine od Hrvatske za koju su se borili?“ samo je jedan od izljeva mržnje koji je isprovocirala objava spomenute saborske zastupnice. „Oni niču kao gljive poslije kiše, sve ih je više i više“, tvrdi drugi komentator, dok treći zgroženo dodaje: „Odvratni crveni virus.“ Radi lakšeg razumijevanja, pravopisno smo ispravili ove citate koji zorno pokazuju atmosferu linča i težnju da se mirovinski sustav stavi u službu ideološke odmazde.


Bi li se ukidanjem ovakvih mirovina omogućilo značajno uvećanje mirovina „onima koji su ih zasluženo stekli poštenim radom“, kao što to tvrdi Bruna Esih? I znači li to da su oni koji ih primaju neradnici koji nisu nikada radili i uplaćivali u mirovinski fond, provjerili smo u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.

Je li Račanova vlada napumpala broj umirovljenih partizana?

Naime, 1. studenog 2001. godine na snagu je stupio Ugovor o socijalnom osiguranju između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Hrvatska je tako ponovno uspostavila isplatu mirovina korisnicima mirovina kojima je zbog obustave platnog prometa za vrijeme rata obustavljena isplata mirovine, koji su imali prebivalište ili boravište u BiH, a kojima je isplatu mirovine na osnovi Uredbe za vrijeme rata preuzela BiH. Većina tih korisnika bili su borci NOR-a tako da je 2001. godine evidentirano 6000 više korisnika mirovine boraca NOR-a.

Jesu li partizani zaradili svoje mirovine?

Prema podacima HZMO-a, ovih je mirovina u prosincu 2016. godine bilo 15.726; od toga ih se 2.927 isplaćivalo muškarcima, a 12.799 ženama. „Mirovine su ostvarene s prosječnim mirovinskim stažem od 28 godina, 11 mjeseci i 18 dana i prosječno mjesečno iznose 2.660,74 kn“, odgovoreno nam je iz Zavoda. (U najnovijem statističkom biltenu zavoda stoji da je tih mirovina sa zadnjim danom lipnja 2017. bilo čak i manje – ukupno 14.439.)

Daljnja raščlamba gornjeg prosjeka izgleda ovako: borci NOR-a ostvarili su starosnu mirovinu s prosječno navršenih 30 godina 3 mjeseca i 20 dana mirovinskog staža, invalidsku mirovinu s prosječno navršenih 22 godine 6 mjeseci i 19 dana mirovinskog staža, a obiteljsku mirovinu s prosječno navršenih 29 godina i 7 dana mirovinskog staža.

Facebook objava Brune Esih

Koliko je partizana u mirovini?

U starosnoj mirovini je 3.155 korisnika, u invalidskoj 785, a obiteljsku mirovinu prima 11.786 korisnika. Udovica pokojnih partizana među njima je 11.224. Iz toga se može izračunati da udio obiteljskih mirovina u mirovinama boraca NOR-a iznosi visokih 74,95%. Zdrav razum nam govori da će tako vjerojatno, jednog dana, biti i s braniteljskim mirovinama.

Jesu li partizanske udovice paraziti?

Mogu li se partizanske obiteljske mirovine ukinuti, kako tvrde iz radikalno desnog političkog tabora, i što bi se dogodilo s njihovim korisnicima? Iz gore iznesenih podataka vidljivo je da su korisnici obiteljskih mirovina u prosjeku radili gotovo 30 godina pa bi i bez partizanskih mirovina imali pravo na, vjerojatno, nešto manju mirovinu. Dakako, postavlja se pitanje mogu li se onda ukinuti i obiteljske mirovine iz nekih drugih kategorija. Tko bi određivao čija supruga ima pravo naslijediti mirovinu, a čija ne? I kakve bi to onda pravne i socijalne posljedice donijelo? Na tom tragu možemo pitati i smatra li zastupnica Esih da su udovice korisnice nepartizanskih obiteljskih mirovina paraziti na proračunu, pogotovo ako znamo da u nekim europskim zemljama, na koje se možemo ugledati, supruge nakon suprugove smrti primaju svoju i veći dio pokojnikove imovine.

„Člankom 175. Zakona o mirovinskom osiguranju zajamčena su prava stečena prema ranijim propisima, a Zakonom o općem upravnom postupku, kao jedno od osnovnih načela, propisano je načelo zaštite stečenih prava stranaka (čl. 13.), prema kojem se pravomoćna odluka kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Stoga ukidanje stečenih mirovina nije moguće niti bi ukidanjem tih mirovina bio postignut znatniji financijski efekt“, poručuju iz Zavoda.

A što je s pričama da partizansku mirovinu prima osoba rođena 2001. godine?

Teoretski, to je moguće, baš kao što je moguće da rođeni tog godišta primaju mirovine djedova koji nisu bili u partizanima. „Između ostalog, pravo na obiteljsku mirovinu ima unučad koju je korisnik mirovine uzdržavao, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti i djeca bez roditelja – braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti“, kažu u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. „Stoga korisnik obiteljske ‘partizanske mirovine’ može biti rođen 2001. godine ako je bez oba roditelja ili ako ima jednog ili oba roditelja kod kojih postoji potpuni gubitak radne sposobnosti te pod uvjetom da se nalazio na redovitom školovanju ili je riječ o djetetu kojem je utvrđena opća nesposobnost za samostalni život i rad.“ S obzirom na složenost navedenih uvjeta i gore iznesene brojeve, jasno da se radi o izuzecima, a ne pravilu kako se to želi prezentirati javnost.

Mogu li i “nepartizanski unuci” isto tako dobiti obiteljsku mirovinu?

Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (čl. 22.) u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, i to: udovica, odnosno udovac, razvedeni bračni drug s pravom na uzdržavanje, djeca rođena u braku ili izvan braka ili posvojena, pastorčad koju je osiguranik uzdržavao, unučad koju je osiguranik uzdržavao – ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji opća nesposobnost za rad,  roditelji – otac, majka, očuh, maćeha i posvojitelj osiguranika koje je osiguranik uzdržavao, djeca bez roditelja – braća, sestre i druga djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako su bez oba roditelja ili ako imaju jednog ili oba roditelja kod kojih postoji opća nesposobnost za rad.

Jesu li partizanske mirovine jedine „ratne“ mirovine iz Drugog svjetskog rata?

Prema statistikama HZMO-a  pronalazimo i pripadnike takozvane Hrvatske domovinske vojske od 1941. do 1945. godine. Njih je 30 lipnja 2017. godine bilo 6.365 s prosječnom mirovinom od 2.289 kuna. Naime, 1993. godine su pripadnici vojski kvislinške Nezavisne države Hrvatske (NDH) proglašeni Hrvatskom domovinskom vojskom. U to spada domobranstvo NDH i režimska Ustaška vojnica te Oružnica NDH – bivši žandari.

Možemo li sve ovo reći u dvije rečenice?

Kako piše Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, pravo na mirovinu, prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju ostvaruju i borci NOR-a i pripadnici Hrvatske domovinske vojske. Jedina povoljnost u odnosu na ostale korisnike mirovina je u tome što im se za priznanje prava na mirovinu i određivanje visine mirovine priznaje staž ostvaren kao borcu NOR-a ili pripadniku Hrvatske domovinske vojske.

Imamo li sve više partizanskih mirovina? Kloniraju li se one?

Iako se odgovor sam po sebi nameće, bilo da govorimo o starosnim mirovinama boraca NOR-a ili ‘partizanskim obiteljskim mirovinama’, pogledajmo još jednom brojke. Jer svaka ovakva rasprava, bez brojki i pravilno interpretiranih podataka, otvara prostor političkim manipulacijama.

Koliko ima partizanskih mirovina

Foto: Mojevrijeme.hr

 

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Nema predaje

Umor, valunzi, smanjena spolna želja? Dr. Krnić kaže da ste možda ušli u andropauzu

‘Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke.’

Objavljeno

|

Kronični umor, poremećaj koncentracije i spavanja, smanjen spolni nagon, razdražljivost, valunzi… Ako ste ove simptome odmah povezali s menopauzom, niste baš puno pogriješili. Jer doista se radi o simptomima menopauze – no oni su prisutni i kod muškaraca.

I muškarci imaju “svoju menopauzu” koja se zove andropauza. Naime, i žene i muškarci oko pedesete godine prolaze kroz hormonalnu promjenu uslijed koje njihov organizam počne lučiti manje hormona što dovodi do raznih promjena u tijelu.


Sama riječ “andropauza” dolazi od grčkih riječi andras (muškarac) i pause (prestanak). Ova promjena naziva se i “muška menopauza”, “muški klimakterij”, “androkliza”, “smanjenje androgena u starijih muškaraca”, “sindrom starećeg muškarca”, “hipogonadizam kasnoga nastupa”, itd. i nipošto se ne treba brkati s krizom srednjih godina.

I dok je menopauza kod žena malo naglija pa su i simptomi izraženiji, andropauza kod muškaraca nastupa postupno pa često prođe “ispod radara”. Osim toga, s obzirom da andropauza dovodi i do određenih poteškoća na seksualnom planu, muškarci o tome nerado govore.

No andropauzu nipošto ne treba zanemarivati jer se radi o promjeni kroz koju prolaze svi muškarci. Zato smo porazgovarali s doktorom Mladenom Krnićem, endokrinologom iz KBC-a Split koji nam je pojasnio o kakvoj je promjeni riječ, kako je prepoznati i, u konačnici, kako kroz nju što bezbolnije proći.

Dr. Mladen Krnić (screenshot: Dedal/Youtube)

O menopauzi se govori, iako možda ne toliko koliko bi trebalo, no o andropauzi se ne govori uopće. Prolaze li baš svi muškarci kroz promjenu?

Svima se postupno smanjuje razina testosterona. Između 40. i 70. godine života, ukupni i slobodni testosteron u serumu smanjuju se približno 1.2% godišnje. Dvanaest posto muškaraca starijih od 50 i gotovo 50% muškaraca starijih od 80 godina imaju nisku razinu ukupnog testosterona. Ne doživljavaju, međutim, svi muškarci jednaki pad, a i vrlo različito reagiraju na, načelno, jednaki pad testosterona.

Može li se govoriti o nekoj određenoj dobi kad nastupa andropauza ili je to individualno?

Starenjem, mijenja se proizvodnja više hormona, što dovodi do disharmonije cijelog endokrinog sustava. Ove hormonske promjene imaju različite utjecaje na tjelesne funkcije, a točan nastup simptoma nije predvidiv. Tradicionalno se dob iznad 50. godine života označava kao vrijeme kad započinju promjene, ali to je zaista krajnje individualno, a i primjetne su promjene u kronobiologiji ljudi pa se starija dob sve više “pomiče”. Moraju biti prisutni i simptomi i razina testosterona ispod određene razine da bi se posegnulo za liječenjem.

Koji su najčešći simptomi andropauze?

Simptomi su mnogobrojni. Na prvom mjestu su naravno smanjenje libida (spolnog nagona) i potencije, smanjenje kvalitete orgazma, volumena ejakulata (sperme) ali i čitav niz nespecifičnih promjena kao što su kronični umor, lako umaranje, smanjena fizička snaga, smanjenje tjelesne dlakavosti, anemija, poremećaji koncentracije, pamćenja, spavanja, manjak inicijative, razdražljivost, depresivnost, promjene raspoloženja, ponekad i “fumade” (valunge) u blažem obliku. Ukratko, simptomi dosta slični onima u perimenopauznih žena.

Obraćaju li se muškarci liječniku zbog andropauze? Što kažu, što ih najviše muči?

Moglo bi se reći da raste svijest o ovom problemu, ali vrlo sporo. Mnogim je muškarcima još uvijek neugodno razgovarati o smetnjama u spolnom životu, prvo sa svojim obiteljskim liječnikom, koji je, nota bene, danas najčešće ženskog roda, a onda i sa specijalistom odgovarajuće struke (andrologijom se bave endokrinolozi i urolozi). Dobar dio muškaraca probleme koje osjećaju jednostavno prihvaća kao neumitni danak dobi, a često su ovi problemi potisnuti u drugi plan drugim, po život opasnijim bolestima (vlastitim ili partneričinim). Relativno je niska razina svijesti o deficitu testosterona i među liječnicima koji se ne bave usko ovom problematikom pa se zaboravlja da nije samo spolna funkcija ta koja je pogođena manjkom testosterona, već se, barem dijelom, i drugi problemi (anemija, osteoporoza, neuropsihološke tegobe…) javljaju kao posljedica manjka testosterona.

Mislite li da je smanjenje seksualne funkcije možda jedan od razloga zašto muškarci šute o svom klimakteriju?

Sigurno je da jest. O tome bi više mogli reći psiholozi koji se bave spolnim životom, ali jasno je da postoji nelagoda, zazor i sram kod velikog broja ljudi kad treba govoriti o spolnom životu. Puno ovisi i o partnerici (ili o partneru – ne treba zaboraviti da u andropauzu ulazi i homoseksualna populacija). Motivacija za postavljanjem dijagnoze i liječenjem vrlo često dolazi upravo s te strane. Partnerica nezainteresirana za spolni život često znači i da će pogođeni muškarac biti demotiviran da potraži pomoć.

Kod žena imamo menopauzu, kod muškaraca andropauzu, no postoji i nešto što se zove “andropauza kod žena”. O čemu je riječ?

Muški spolni hormoni su normalno prisutni i kod žena, kao, uostalom, i obratno – ženski hormoni u muškaraca. U znatno manjim koncentracijama, naravno. Ti hormoni su i kod žena (uz estrogene) odgovorni za spolni nagon, mišićnu snagu, krvnu sliku, lijep ten pa i osjećaj dobroga zdravlja. Starenjem, bolestima hipofize, ali i kirurškim uklanjanjem jajnika ili nadbubrežnih žlijezda gdje se ovi hormoni proizvode, dolazi do pada njihove koncentracije i izostanka spomenutih učinaka. Nadoknada ovih hormona kod žena još je predmet diskusije, iako su preparati DHEA(S) u Americi dostupni i bez recepta.

Kad se govori o muškim spolnim hormonima uvijek se spominje testosteron. No ima ih još, zar ne?

Regulacija proizvodnje muških spolnih hormona polazi od dijela mozga koji se zove hipotalamus. Tu se proizvodi hormon ili čimbenik koji regulira proizvodnju dvaju hormona u hipofizi. On se zove GnRH ili oslobađajući čimbenik gonadotropina. Gonadotropini su, naime, ova dva hormona iz hipofize – LH i FSH. LH (luteinizirajući hormon) u testisima pokreće oslobađanje jedne bjelančevine (akutni regulatorni protein steroida), a ova pak unosi kolesterol u stanice i započinje sintezu testosterona preko niza međuproizvoda. Testosteron se u ciljnim tkivima djelovanjem jednog enzima (5-alfa-reduktaze) pretvara u DHT (dihidro-testosteron) koji je, iako prisutan u 10 puta manjoj koncentraciji, odgovoran za većinu androgenih učinaka.

Tu su još i androstendion i DHEA koji se proizvode u nadbubrežnoj žlijezdi i koji imaju važnu ulogu u nastanku erektilne disfunkcije. Ne treba zaboraviti ni SHBG –protein koji na sebe veže spolne hormone i čija koncentracija značajno utječe na dostupnost slobodnih hormona organizmu.

Može li se andropauzu prolongirati? Ili barem ublažiti simptomi?

Može. Vrlo originalnim postupcima – vježbanjem, zdravim navikama i prehranom. Osobito je preporučljivo ne pušiti. Umjerena konzumacija alkohola, osobito crnog vina (a to znači do 2.5 dl dnevno) može biti korisna, ali sve više od toga je štetno. Kod prehrane, osim općih naputaka o mediteranskoj prehrani i kontroli težine, postoje i namirnice koje djeluju kao  prirodni anti-estrogeni (višak estrogena negativno djeluje na razinu slobodnog testosterona), a to su kupus, cvjetača, brokula, kelj, kineski kupus, prokulice. Unošenje dovoljno kolesterola iz kojega se testosteron stvara također je bitno, a naravno i minerala i vitamina (cink, selen, omega-3 masne kiseline, vitamin D, kalcij (riba, orašasti plodovi).

Nisu dobre preslatke i preslane namirnice, previše kofeina. Nije dobro, ni u ovom smislu, imati višak kilograma. Tu su i kseno-estrogeni iz plastične ambalaže, zagađenja, neorganski uzgojenog mesa i slično, pa je izbjegavanje ovih spojeva također preporučljivo. Nadalje, preporučljivo je smanjenje razine stresa što je više moguće. Hormoni stresa, naime, djeluju negativno na testosteron. S druge strane, fizička aktivnost pomaže tijelu da proizvodi  testosteron. Zato treba ostati aktivan što duže, a preporučuje se 30 minuta intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno. Na koncu, ali ne i najmanje važno, dovoljno sna ima nezaobilaznu ulogu u osiguravanju optimalne proizvodnje i ritma izlučivanja hormona. Testosteron se proizvodi najviše za vrijeme tzv. REM faze spavanja pa je važno osigurati dovoljno vremena za punih osam sati spavanja.

Postoji rana menopauza. Postoji li i rana andropauza?

Naravno. To je javljanje opisanih simptoma, praćenih niskim razinama androgena ranije nego što bi se očekivalo. Ovdje nema jasno definirane dobi jer nema ni jasne granice iza koje andropauza nastupa, ali je sasvim jasno da je pojava andropauze, u primjerice 40-godišnjaka preuranjena. Ponekad je i uzrok sasvim očigledan, kao odstranjenje testisa zbog tumora ili neke druge bolesti.

Postoje li hormonalni nadomjesci za muškarce kao što postoje oni za žene? U kojim slučajevima se oni preporučuju, a kad ih je bolje zaobići?

Ima više oblika nadoknade testosterona (gel, injekcije, tablete, a izvan Hrvatske i flasteri i preparati za primjenu preko sluznice usta). Dakako, postoje kriteriji, odnosno indikacije i kontraindikacije za primjenu testosterona. Kriteriji su razina testosterona i prisutnost simptoma (o potrebi i trenutku za primjenu kod stari(ji)h muškaraca se dosta raspravlja), a kontraindikacije su karcinom prostate, karcinom muške dojke, sklonost embolijama, popuštanje srca. Cilj je postići fiziološke (ne pretjerane) koncentracije testosterona bez nuspojava, kojih može biti.

Imaju li i muškarci određene hormonalne cikluse kao što žene imaju mjesečne cikluse? Radi li se i kod muškaraca o mjesečnim ciklusima ili možda tjednim, dnevnim… godišnjim? 

Postoje tzv. cirkadijani i cirkaanualni ritmovi izlučivanja. Već smo spomenuli da se testosteron najviše izlučuje za vrijeme REM faze spavanja, ali postoje i razlike tijekom godine. Testosteron se najviše izlučuje u jesen, iako nisu sve studije konzistentne po ovom pitanju. No valja napomenuti i da se ta ritmičnost postupno gubi starenjem.

Ako neki muškarac posumnja da je ušao u andropauzu, što mu je činiti? U kojem trenutku bi trebao posjetiti liječnika?

Ako se prepoznaje u opisanim simptomima, trebao bi se javiti svome liječniku i zatražiti provjeru hormonskog statusa. Ukoliko ima i simptome i niske razine testosterona – to je onda andropauza.

Jedan prijatelj kojemu je pedesetak godina kaže da je kod sebe primijetio da je smireniji, više se ne uzrujava kao prije, samo bi gledao serije i jeo. Spada li i to u opis andropauze? 

Moglo bi biti. Neka posjeti svog liječnika i zatraži provjeru hormona. Ipak, ako bude htio pričati o tome, upitajte ga i za spolni život. To će najbolje govoriti o tome.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP