Prati nas

Mozaik

9 iznenađujućih činjenica o modernim bakama i djedovima

Bake i djedovi su stari, nemaju posebnih interesa, samo čekaju kraj telefona da ih unuci nazovu i ne služe se kompjuterom? To za moderne bake i djedove više nije istina! Saznajte zašto su bake i djedovi sve važniji i onima koji se bave – marketingom.

Objavljeno

|

Uvjeti za mirovinu, kada u mirovinu?
Idemo na put (foto: BigStock)

Iako ih se ponekad još uvijek smatra tradicionalnima, nevještima u rukovanju tehnologijom i pomalo staromodnima, moderni bake i djedovi sve manje pašu uz taj opis. Susan Adcox je za portal The Spruce sastavila popis od deset neobičnih činjenica o današnjim bakama i djedovima.  Popis se, istina, odnosi ponajviše na bake i djedove iz SAD-a, no mnogima od ovih opisa lako bi se mogao naći i koji djed ili baka s ovih prostora.

1. Prosječni baka i djed to će postati na polovici svog odraslog života

Prosječna dob u kojoj pojedinci dobivaju unuke je 48, prema studiji iz 2002. godine. Ako uzmemo da odrasli život počinje s 18 godina, prosječna osoba će imati 30 odraslih godina prije nego što dobije unuke. Budući da je očekivana životna dob 78, to znači da će prosječna osoba provesti 30 godina kao djed ili baka.


2. Trećina djedova i baka misli da djecu ne treba razmaziti

U istraživanju iz 2002., 37 posto djedova i baka je izjavilo da je razmaziti djecu njihova uloga, ali gotovo isto toliko – 30 posto – izajvilo je da nitko ne bi trebao razmaziti djecu. Ostali ispitanici rekli su da ih trebaju razmaziti roditelji ili svi zajedno.

3. Svako deseto dijete živi s djedom i bakom

Ova brojka iz zavoda za statistiku SAD-a uključuje kućanstva u kojima djed i/ili baka odgajaju unuke kao i višegeneracijska kućanstva u kojima žive djedovi i bake, roditelji i djeca). Ovakva kućanstva najčešće uključuju barem dvoje unučadi, a mnoga uključuju više.

4. Djed i baka ne sjede pored telefona

Koliko god željeli čuti svoje unuke, većina baka i djedova je prezauzeta i aktivna da bi samo sjedili po cijele dane i očekivali telefonski poziv, pokazao je istraživanje. Štoviše, najbolji način da ih dobijete je da ih nazovete na mobitel. Osim što imaju vlastite interese, velika većina njih još uvijek ima i posao. Tri četvrtine osoba između 45 i 64 godina je zaposleno, barem u Americi.

5. Bake i djedovi troše na unuke više no ikad

Mnogi bake i djedovi posvjedočit će da nikada nisu dobili poklon od svojih baka i djedova, iako su s njima bili u dobrim odnosima. No moderni bake i djedovi su prilično darežljivi kad su njihovi unuci u pitanju. Od 1999. do 2009. godine potrošnja u demografskoj grupi 55+ koja se odnosi na igračke i opremu za djecu, porasla je za 71 posto, ustanovila je studija MetLife. Također, utrostručila se potrošnja vezana uz opremu za školu i instrukcije.

6. Bake su brojnije od djedova, no to bi se moglo promijeniti

Odnos baka i djedova je 124 prema 100, zato što žene žive dulje. No očekuje se da će se taj omjer promijeniti do 2020. godine. Neki očekuju i da će se broj izjednačiti. Istovremeno, sve je više djedova aktivno uključeno u život svojih unuka.

7. Unuci često bake i djedove smatraju konzervativnima

Bake i djedove često se smatra manje tolerantnima prema drugim nacijama, kulturama i vjerovanjima nego pripadnike mlađih generacija, pokazalo je istraživanje Pew Reasearch centra. Možda je to zato što je ta generacija manje raznolika od nekih mlađih segmenata društva.

8. Oko 15 posto baka i djedova brine za svoje unuke dok su roditelji na poslu

Ovo uključuje one bake i djedove koji žele brinuti o unucima i one koji brinu o unucima zbog visoke cijene vrtića. Neki bake i djedovi su i jedini skrbnici svojim unucima, dok su u drugim slučajevima samo dio mreže ljudi uključenih u skrb o djeci.

9. Moderni bake i djedovi su – moderni

Prema portalu Grandparenst.com, 75 posto baki i djedova služi se internetom, a taj postotak konstantno raste. Međutim, samo deset posto baki i djedova na sebi ima tetovažu. Podataka o tome da li se taj broj smanjuje ili raste, nema.

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP