Prati nas

Zdravlje

Ovo je razlog zašto vas grah čini nadutima

Neugodna i tabuizirana, pa ipak posve prirodna pojava – puštanje vjetrova – povezuje se s konzumacijom graha. Zašto grah nadima i možemo li se izbacivanjem te jedne namirnice iz prehrane riješiti smrdljivih neugodnosti? Odgovo smo potražili kod liječnika.

Objavljeno

|

Previše prdim, imam stalno vjetrove
foto: BigStock

Za vrijeme nedavne epizode televizijske emisije “Watch What Happens Live”, domaćin Andy Cohen hrabro je izjavio da njegova gošća Martha Stewart nikada ne pušta plinove, piše internetski portal Huffington Post. „Ne jedem grah“, izjavila je ona. „Ako ne jedete grah neće vas mučiti plinovi.“

Žao nam je što joj moramo kvariti zabavu, ali ne možete jednostavno zaustaviti proizvodnju plinova tako što iz prehrane izbacite samo jednu namirnicu. No njezina izjava potiče jedno važno pitanje – zašto grah napuhuje?


Kada govorimo o „grahu“, ne govorimo samo o različitim vrstama graha. Ustvari mislimo na rod mahunarki koje spadaju u povrće i uključuju različite vrste graha, kao i bob, slanutak, grašak, leću te sojine mahune i sojina zrna. Kelly Hogan, nutricionistica u Centru za rak dojke u klinici Dubin Mount Sinai, kao i doktor Charles Mueller, profesor nutricionizma na Sveučilištu New York, dali su nam bolje objašnjenje zašto ova čarobna namirnica izaziva vjetrove.

naduta sam od graha, prdim od graha

foto: Pixabay

„Grah sadrži visoku količinu oligosaharida, vrstu otpornog škroba koju ne možemo probaviti dok ne dođe u debelo crijevo. Tamo se razgrađuje putem bakterijske fermentacije koja proizvodi plin“, kaže Hogan. „To je razlika između mahunarki i drugih vrsta hrane, stoga mahunarke napuhuju više nego ostale vrste hrane.“

Hogan je izjavila da postoji još nekoliko vrsta hrane koje također sadrže oligosaharide, uključujući crveni i bijeli luk, poriluk, brokulu, prokulicu i kupus. Dodala je i da određene vrste mahunarki poput leće i graška ipak manje izazivaju nadutost. Također, postoje određene kulinarske tehnike kojima se može smanjiti nadutost koji izaziva grah.

„Namakanje suhih zrna graha preko noći i njegovo kuhanje u svježoj vodi (umjesto u vodi u kojoj se namakao) može smanjiti količinu oligosaharida u zrnima“, kaže Hogan. „Kuhanje graha zajedno s kombuom, vrstom morske trave, također može smanjiti količinu oligosaharida u grahu zato što kombu sadrži enzim koji pomaže u razgradnji oligosaharida. Također, kad koristite konzervirani grah, svakako ga isperite jer su ovi oligosaharidi topljivi u vodi i dospjeti će u vodu iz konzerve.“

Ali na žalost Marthe Stewart, nije moguće u potpunosti eliminirati vjetrove tako što izbacite spornu hranu iz prehrane. „Plinovi u probavi ne nastaju isključivo zbog hrane već i zbog ‘progutanog’ zraka koji prolazi kroz probavni trakt“, kaže Mueller. „Puštanje plinova je možda neugodno, ali je potpuno normalna tjelesna funkcija. Budite zabrinutiji kad ne ispuštate plinove nego kad ih ispuštate. Ako vam se dogode promjene u probavi (puno plinova, grčevi, nadutost, zatvor, proljev ili potpuni izostanak ispuštanja plinova) koje se ubrzo ne riješe same od sebe, vrijeme je za posjet liječniku.

I zato sljedeći put kada pojedete grah i slučajno ispustite malo plina, recite nesretnim ljudima u svojoj blizini da bi bilo puno štetnije da ste plin zadržali unutra. Liječnička preporuka!

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP