Prati nas

Mozaik

Ovo morate znati o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju

I davatelj uzdržavanja može biti pošten čovjek. Zašto ne bi bio? Samo nas praksa uči da je takvih malo. Dakle, imate slučajeva da sam davatelj uzdržavanja traži raskid ugovora, jer ne može više izdržati zanovijetanje tog starca ili starice. Ali to je vrlo rijetko. Najčešće se žale oni koji primaju uzdržavanje.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Kako sklopiti ugovor o uzdržavanju?
foto: Pixabay

Iako nisu tako zamišljeni, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju alat su kojeg često koriste lovci na nekretnine. Nažalost, zlouporaba ovih ugovora najčešće se događa unutar same obitelji, a starije građane iskorištavaju oni čija je moralna obveza skrbiti o njima.

Kako spriječiti lešinarenje nad imovinom staraca, pitali smo u Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika Hrvatske. Pravnik Milan Tomičić, ujedno i potpredsjednik Sindikata, o svemu je već bezbroj puta govorio na tribinama diljem Hrvatske kroz projekt „Važno je znati sa 65+“, a koji vodi Hrvatski pravni centar iz Zagreba.


Ugovor o doživotnom uzdržavanju je takav ugovor, objašnjava nam Tomičić, s kojim se davatelj uzdržavanja obvezuje primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti. Primatelj se obvezuje da će nakon njegove (primatelje) smrti čitava ili dio primatelje imovine pripasti davatelju uzdržavanja.

No postoji i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, čije je ukidanje i nedavnim prosvjedom zatražio Sindikat umirovljenika Hrvatske. Osoba koja u takav ugovor unosi svoju imovinu s potpisom ugovora odmah ostaje bez iste te imovine.

„Još sam odlučniji da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju treba anatemizirati. Taj ugovor omogućuje davatelju uzdržavanja da odmah nakon solemizacije ugovora prenese na sebe imovinu koja mu je obećana tim ugovor. Dakle, on ne treba čekati smrt uzdržavanoga.“

Milan Tomičić i Biserka Budigam (foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr)

Bilježnik je dužan upozoriti i objasniti

Sindikatu se često javljaju ljudi koji tvrde da su iskorišteni sklapanjem spomenutih ugovora. „Upravo pišem odgovor jednom našem članu čiji je brat iskoristio dementnost majke pa joj je podvalio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prema ugovoru, sva imovina nakon majčine smrti pripada njemu. Njegov brat je ostao bez ičega i kod bilježnika je istražio pod kojim je okolnostima sklopljen ugovor. Naime, bilježnik je dužan pročitati ugovor i objasniti njegove posljedice strankama. Majka kaže da ništa od toga nije čula. Znam kada dođe starija osoba potpisati ugovor, ona je pod velikim pritiskom i ne može razumjeti što bilježnik govori. Vjerujem da ju je bilježnik upozorio, ali nije jednostavno razumjela, pogotovo ako je bila dementna. A ako je dementna, onda je to mana volje. To je uvjet da se ugovor sudskim putem raskine.“

Doznajemo da se primatelji uzdržavanja najčešće žale da ih je najbliža rodbina, često djeca ili braća, prinudila potpisati takav ugovor. Postanu svjesni značaja i posljedica tog ugovora tek kada se on primijeni. „Imali smo slučaj u Sesvetama. Naša postarija članica je imala lijepu kuću i šupu u dvorištu. Kada je potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, mlađi sin s kojim je potpisala taj ugovor ju je preselio u tu šupu. Ostala je bez struje i vode, a kaže da su joj davali ‘hranu za pajceke’. K nama je došla već kad je potpisala ugovor. To je vrlo teško raskinuti, a i košta, pogotovo ako se radi o velikoj imovini. Mora angažirati odvjetnika koji će ju zastupati na sudu. Mi imamo pravo samo davati savjete. Zbog toga mnogi šute i trpe, čekaju smrt.“

Nikada ne potpisujte ugovor o dosmrtnom uzdržavanju

Pravnik SUH-a Milan Tomičić zbog toga savjetuje svima da nikada, ali baš nikada, ne potpisuju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. „Kod sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ili o dosmrtnom, ako se usprkos našem savjetu ta osoba odlučiti potpisati isti, valja zatražiti time-out. Treba uzeti vrijeme za razmišljanje, a prijedlog ugovora treba donijeti u pravno savjetovalište. Nikada se ne smije dogoditi da se potpisnik s ugovorom prvi puta susretne kod javnog bilježnika. Kad je osoba neupućena i uzbuđena, lako stavlja potpis, a tada je stvar gotova.“

Dio imovine ostavite u rezervi

Tomičić također savjetuje da se u ugovor ne unosi cjelokupna imovina: „Ako imate, primjerice, kuću i vikendicu, nemojte dati obje dati za uzdržavanje. Ostavite vikendicu koju kasnije možete prodati. Tako ćete imati vlastitih sredstava, ako je dogovoreno da ćete jednog dana otići u dom. Nikada ne predajte cijelu imovinu.“

Ipak, najvažnije je ugovor, prije potpisivanja, dati na pregled pravnom stručnjaku, a u njega treba unijeti što više detalja. „Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju su toliko slični da i sam Zakon o obveznim odnosima kaže da se odredbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Jedina je razlika u transferu imovine. Kod doživotnog uzdržavanja ona prelazi nakon smrti uzdržavanog, a kod dosmrtnog odmah nakon solemnizacije“, kaže Tomičić.

foto: S. Bura/S.Bogdanic/Mojevrijeme.hr

Zabilježba stvarnog tereta

Dodaje da bi naši čitatelji, ako se ipak odluče potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, obavezno trebali napraviti zabilježbu stvarnog tereta uzdržavanja na nekretnini koju predaju u vlasništvo davatelju uzdržavanja. U tom slučaju, ako davatelj uzdržavatelja proda nekretninu, primatelj uzdržavanja će se uvijek moći naplatiti iz te nekretnine, bez obzira tko je njen vlasnik.

No valja reći da osobe koje primaju uzdržavanje nisu uvijek bezgrješne. Događa se da zahtjevi koje stavljaju pred uzdržavatelje nije moguće ispuniti, a potvrđuje to i naš sugovornik: „Ne smijemo stvari gledati crno-bijelo. Imate i kod primatelja uzdržavanja, a koje mi načelno štitimo, osoba koje su jako teške za uzdržavanje. Uvjerili smo se u praksi u to. I davatelj uzdržavanja može biti pošten čovjek. Zašto ne bi bio? Samo nas praksa uči da je takvih malo. Dakle, imate slučajeva da sam davatelj uzdržavanja traži raskid ugovora, jer ne može više izdržati zanovijetanje tog starca ili starice. Ali to je vrlo rijetko. Najčešće se žale oni koji primaju uzdržavanje.“

Što kada se ugovor raskine?

Mora li osoba koja je primala uzdržavanje vratiti vrijednost tog uzdržavanja do trenutka raskida ugovora? To pak ovisi o tome je li osoba kriva ili ne, kaže nam Tomičić. „Ako raskid ugovora traži osoba koja je uzdržavana, a sud donese odluku da davatelj uzdržavanja nije izvršavao obveze, da nije učinio ono na što se obvezao, tada nema niti što vratiti.

No, nitko ne garantira da će davatelj uzdržavanja nadživjeti primatelja uzdržavanja? Što se događa s ugovorom u slučaju njegove smrti? „Život je takav, piše romane. U toj situaciji bračni drug i potomci pozvani na nasljeđivanje daju izjavu hoće li nastaviti s izvršavanjem ugovora. Ako nastavljaju, ništa se ne mijenja, osim osobe koja uzdržava. Sva prava i obveze iz prije sklopljenog ugovora, ostaju na snazi. Ako bračni drug i djeca neće nastaviti uzdržavati primatelja uzdržavanja, nemaju pravo tražiti uloženo. Osim u slučaju da odbijaju nastaviti uzdržavanje zbog objektive okolnosti: jer sami nemaju sredstava za uzdržavanja ili su tako bolesni da i njima treba uzdržavanje. Tada imaju pravo tražiti ono što je njihov prednik uložio“, kaže nam Milan Tomičić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”.

.

Mozaik

Stiglo je pismo iz Italije. ‘Mi smo tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana’ Pročitajte ga!

‘Mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Francesca Melandri, poznata talijanska spisateljica koja se već skoro tri tjedna nalazi u karanteni u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti upućeno dragim kolegama Europljanima‘, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u tjednima pred nama.

Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Svi grafovi epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.


No mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.

Sad kad vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u kuće, citirali Orwella, neki čak i Hobbesa. No uskoro ćete biti prezauzeti za takvo nešto.

Kao prvo, jesti ćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih stvari koju još možete učiniti.

Naći ćete desetke grupa na društvenim mrežama u kojime se nude savjeti kako provesti svo ovo slobodno vrijeme na što bolji način. Priključit ćete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorirati.

Potražit ćete sve one apokaliptične knjige koje imate, no ubrzo ćete shvatiti da vam se takvo što uopće ne čita.

Opet ćete jesti. Nećete baš dobro spavati. Pitat ćete se što se događa s demokracijom.

Imat ćete vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu, Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je netko snažno udario u grudi.

Stara zamjeranja i nesuglasice činit će se posve nevažnima. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s njima i pitat ćete ih: “Kako si?”

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se što se događa sa svima onima koji ne mogu biti kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjećat ćete se jako ranjivo kad odlazili do trgovine posve pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitat ćete se je li ovo načina na koji propadaju društva. Događa li se to doista tako brzo? Zatomit ćete te misli, a kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupit ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražit ćete online fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvaćali jako ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u supermarketu da ih barem nakratko vidite uživo, no svo to vrijeme pridržavat ćete se mjerama društvenog distanciranja.

Pobrojat ćete sve stvari koje morate napraviti.

Vidjet ćete pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje potvrditi, a druge vas posve iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se dana pojavljivali u vijestima, sada će biti posve nevažni. Neki će se tješiti racionalizacijama koje će biti toliko lišene suosjećanja da ih ljudi više neće moći slušati. No, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se velikodušnima, pouzdanima, pragmatičnima i pronicljivima.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu, pomoći će vam da sagledate širu sliku. No oni će vas istovremeno i jako nervirati: lijepo, planet opet diše jer emitiramo manje CO2, ali kako ćemo platiti račune idući mjesec?

Nećete shvaćati je li svjedočenje rađanju novog svijeta grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona, pomislili ste “ah, ti Talijani”. Ali i vi ćete pjevati da se međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati “I will survive”, a mi ćemo vas gledati i potvrdno kimati glavom baš kao što su nama kimali građanu Wuhana koji su to isto pjevali u veljači.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah prvog dana nakon što se ukine karantena.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca slušati nastavu preko TV-a. Bit će užasno naporni, ali će vam pričinjati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete ne razmišljati o svim onim ljudima koji su umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice putem kojim prolaze zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, bit će jako važno. Nije isto jeste li zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobijedili epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je doista isti za svakoga. Nikad nije ni bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskoj razini.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet neće biti isti.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP