Prati nas

Mozaik

Zašto je važno imati oporuku i kako je napisati?

Radili ste teško kako biste stekli svoj imutak; vaš bankovni račun predstavlja vašu štednju, a automobil, kuća, vikendica također su štednja – u pokretninama ili nekretninama. Biste li za života dopustili da netko drugi s njima upravlja?

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

kako napisati oporuku?
foto: Pixabay

Iako mnogi odgađaju pisanje oporuke, ili je zbog straha od smrtnosti izbjegavaju, pisanje posljednje volje izuzetno je važan posao kojeg bi svatko od nas trebao napraviti. Zakon za sastavljanje oporuke ne traži punoljetnost pa ju mogu sastaviti sve osobe starije od 16 godina.

Radili ste teško kako biste stekli svoj imutak; vaš bankovni račun predstavlja vašu štednju, a automobil, kuća, vikendica također su štednja – u pokretninama ili nekretninama. Biste li za života dopustili da netko drugi s njima upravlja? Pod pretpostavkom da ste odgovorili negativno, postavljamo vam pitanje: Zašto bi netko nakon vaše smrti odlučivao kome će pripasti ono za što ste se čitav život mučili?


I ono što ne treba zanemariti; ostavinske rasprave često su izvor razdora u obitelji, unose nemir koji se povlači generacijama. Kada sastavite oporuku, vaši nasljednici za raspodjelu vašeg imutka mogu kriviti samo vas, a vama će u tom trenutku biti sasma svejedno. Napose, oporuka je način na koji možete nagraditi one koji su za života bili dobri prema vama. Ili, ako baš želite, kazniti one za koje mislite da su trebali biti bolji.

Što je oporuka?

„Po svojoj definiciji, oporuka je izraz volje koji najčešće čine stariji ljudi“, objašnjava umirovljena sutkinja Vrhovnog suda Olga Jelčić koja je ovu tematiku puno puta tumačila građanima na tribinama “Važno je znati sa 65 plus”, a koje je organizirao Hrvatski pravni centar. „To znači da određuju tko će i kako rasporediti njihovu imovinu, a to se još zove i ostavina, u trenutku njihove smrti. Dakle, određuju svoje nasljednike. Oporučitelj do svoje smrti sam raspolaže imovinom, a u trenutku smrti on baš želi da se ta imovina rasporedi na točno određeni način.“

Kako napisati oporuku?

Olga Jelčić (foto: MojeVrijeme.hr)

Da bi oporuka bila valjana, u njoj oporučitelj mora reći da svojom slobodnom voljom sam odlučuje kako želi podijeliti imovinu. Tada mora imovinu specificirati. Ako se radi o nekretninama, poželjno je da napiše katastarske čestice. Opis mora biti što detaljniji kako ne bi bilo nikakvih nesuglasica ili dvojbi o tome što kome pripada. „Naravno, mora točno odrediti kome što želi ostaviti. Treba navesti detaljno i određeno. Ne treba pisati „nećak“, već njegovo ime i prezime pa onda može navesti i srodstvo. Bitno je da se zna što oporučitelj želi.“ Kako je oporuka slobodni izjava volje, nije vezana za formu, ali se može se sastaviti u raznim oblicima.

Ako je oporučitelj iza sebe ostavio nekoliko oporuka, važeća je ona koja je napisana zadnja. Oporuka se može opozvati, oporučna volja se može prilagoditi kasnijim situacijama. Opoziv oporuke nema propisani oblik, ali mora biti pisan.

Vlastoručna oporuka

U ovom tipu oporuke oporučitelj svojom rukom, rukopisom na papiru, napiše tu svoju volju. „Mora je potpisati, poželjno je da stavi datum kako bi se izbjegli nesporazumi ako postoji više od jedne oporuke“, objašnjava Jelčić. Za ovaj tip oporuke nisu potrebni svjedoci. „Ne. Ja pišem, ja potpisujem, to je izraz moje volje. Ako poslije bude spora, može se vještačiti rukopis“, kaže ova umirovljena sutkinja Vrhovnog suda.

Oporuka pred svjedocima

„To je kada se nekoga pozove da zapisuje tu oporuku, a oporučitelj glasno govori kako raspodijeliti njegovu imovinu. S obzirom da imamo onoga koji piše i oporučitelja, toj radnji moraju biti nazočna dva sjedoka – dvije punoljetne osobe. Oporučitelj pred svjedocima mora pročitati oporuku i izjaviti d aje to izraz njegove volje, jer je to pretpostavka valjanosti oporuku“, kaže naša sugovornica. Dodaje da takvu oporuku, uz vlastoručnu oporuku, mogu sastaviti samo osobe koje znaju i mogu pisati i čitati.

Oporuka pred sudom ili javnim bilježnikom

Svi mogu kod javnog bilježnika u obliku javnobilježničkog akta sastaviti oporuku ili ju solemnizirati kao privatnu ispravu. „Bitno je da osobe koje ne mogu ili ne znaju pisati ili čitati mogu sastaviti oporuku samo u tom obliku. Ili ako ne znaju jezik, a tada mora biti angažiran tumač. Uvijek se mora omogućiti osobi koja sastavlja oporuku da je sigurno zabilježena njegova volja. To je bit oporuke.“

Usmena oporuka

„Kada oporučitelj ne može doći ni do javnog bilježnika ili do suca, kada čovjek nema vremena jer, recimo, ima infarkt, i na brzinu želi napraviti oporuku – to su izvanredne okolnosti koje onemogućuju da se na redovan način sastavi oporuka“, objašnjava sutkinja Jelčić. „Tada oporuitelj oporuku može izjaviti usmeno pred dva poslovno sposobna svjedoka koji razumiju jezik. Ta je oporuka vremenski ograničena uz istek vremena prestanka tih izvanrednih okolnosti. Ako te izvanredne okolnosti prestanu u roku od 30 dana nakon izricanja oporuke, onda i oporuka prestaje. Svjedoci koji su nazočili oporuci ne moraju odmah otići na sud kako bi izjavili što je u oporuci, već to mogu učiniti i tijekom ostavinske rasprave.“

Kako se opoziva opouka?

Ne postoje ograničenja oblikom. To se može učiniti pisanim opozivom u kojoj piše da se odustaje od ranije oporuke i raspolaganja imovinom kako je u njoj zapisano. Oblik ne mora biti isti obliku oporuke koja se opoziva.  Dakako, može se to i prešutno učiniti pisanjem nove oporuke.

Može li nasljednik odbiti ono što mu je oporukom ostavljeno? Što je s dugovima?

„Apsolutno. Svaki nasljednik je pozvan na ostavinsku raspravu i može se odreći ostavine i statusa nasljednika. Druga je mogućnost da može ustupiti svoj nasljedni dio nekomu“. No što je s dugovima oporučitelja? „Dugovanja se prihvaćaju samo do vrijednosti dara. Svaki nasljednik koji prihvaća nasljedni dio preuzima dugove ostavitelja samo do vrijednosti svog nasljednog dijela“, objasnila nam je umirovljena sutkinja Olga Jelčić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Mozaik

Bake poručile političarima da od*ebu: ‘Ne želimo umrijeti zbog ekonomije’

Tražiti jedan dio populacije da riskira život, bez ikakve garancije da bi to uopće bilo korisno za državu, nije dobro vođenje države.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Mislili ste da jedino u Hrvatskoj žive bešćutni politički egzibicionisti koji izjavljuju da su mjere kojima se, usred pandemije koronavirusa, spašavaju životi starijih građana – pretjerane?

Srećom, Hrvatska još uvijek nije toliko moralno potonula da vladajući političari pitaju treba li ponešto pretrpjeti kako bi nečiji djed ili baka, (a zašto ne i kronično bolesno dijete?) živjeli duže. Ali Sjedinjene Države, čine se da jesu.


Nakon što su vladajući političari signalizirali da bi možda trebalo žrtvovati starije, a kako ne bi posrnula ekonomija, javile su se tri bake koje takvim “liderima” poručuju da, jednom riječju, odjebu.

“Nisam spremna sklupčati se i umrijeti. Osim toga, moja unučad misli da sam baš zabavna”, kaže Susan Shwaidelson (67) u u viralnom videu. Ona je baka dvoje unučadi koja s gnjušanjem odbacuje ideju američkih političara, uključujući i predsjednika Donalda Trumpa (73), koji misle da “lijek za problem ne smije biti gori od problema”.

“Tražiti jedan dio populacije da riskira život, bez ikakve garancije da bi to uopće bilo korisno za državu, nije dobro vođenje države”, dodaje dvostruka baka Dorothy Paw (63).

“Gospodarstvo čine ljudi. Imat ćemo puno bolje gospodarstvo ako poslušamo znanstvenike koji kažu da trebamo istrpjeti neko vrijeme te da će se gospodarstvo, nakon toga, oporaviti”, izjavila je baka 14 unučadi Ruth Morhad (81). Podsjeća da su bake i djedovi važni, pogotovo siromašnijim obiteljima koje ne mogu priuštiti drugačiju skrb za djecu.

“Baš sam u petak otišla u mirovinu i to prije nego sam očekivala – zbog koronavirusa. Dakle, nisam bila netko tko ne doprinosi društvu, iako sam baka. Kako se usuđujete predložiti nešto takvo?! Zar kažete da sutkinja Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg (87) treba umrijeti? Zato što je stara? Ili mislite da nije produktivan član društva? Pa to je ludost!”, poruka je koju Dorothy šalje političarima pa nastavlja: “Moji roditelji su bili divni baka i djed. I roditelji moje snahe su sjajni djed i baka. Znam što su moji roditelji dali mojoj djeci. Želim da moja unučad to ima. Želim da čuju priče o njihovoj obitelji od članova njihove obitelji. Ja želim biti ta koja će im ispričati te priče.”

“Danas bake nisu ono što su bile kad smo mi bili mali. Ne sjede po cijele dane u stolcu i heklaju. Mnogi od nas su jako aktivni i vrlo vrijedni u zajednici. Nisam u mirovini i vjerojatno se nikada neću umiroviti”, napominje Ruth.

“Sama ta ideja da se bake i djedovi potrošna roba… Ja nisam imala luksuz rasti s djedom i bakom i zato cijenim to iskustvo s mojom unučadi. Dajemo im dragocjenu nepodijeljenu pažnju. Imamo perspektivu koju smo gradili godinama. Znamo kako se nositi s izazovima koje mladi ljudi nisu nikada susreli. Trebamo pokušati spasiti svakoga”, zaključuje Dorothy.

These Grandmas Refuse To Be Sacrificed 'For The U.S. Economy' During COVID-19

Contrary to what’s on Fox News, these grandmas do not want to sacrifice themselves for the U.S. economyvia NowThis Politics

Gepostet von NowThis am Freitag, 3. April 2020

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP