Prati nas

Aktivno starenje

Kako se nositi s usamljenošću

Samoća i usamljenost nisu jedno te isto, to je poznato. Samoću odabiremo, a usamljenost nam se događa. No jesmo li i za usamljenost ponekad sami krivi? Možemo li promijeniti svoje ponašanje i postati društveniji iako smo možda po prirodi introvertirani?

Objavljeno

|

Usamljena sam
foto: Pixabay

Starije generacije se suočavaju s mnogim izazovima. Moraju se nositi s financijskim poteškoćama, imaju probleme s pronalaženjem posla, vožnjom i snalaženjem, a moraju se i boriti s kroničnim bolestima. Povrh svega toga, jako veliki broj starijih ljudi pati od osjećaja usamljenosti. No kad je o usamljenosti i samoći riječ, imamo li veću mogućnost kontrole nad osjećajem izoliranosti nego što bi si htjeli priznati? Time se pozabavila Carol Marak, urednica na portalu Senior.com.

“U Facebook zajednici starijih samotnjaka bez bračnih partnera i djece, čiji sam član, neki od članova tvrde da su vrlo usamljeni, dok neki drugi tvrde da se unatoč samoći rijetko osjećaju usamljeno. Iz mog iskustva, a živim u visokoj zgradi sa mnogim susjedima u blizini, primjećujem da postoji manji broj ljudi koji vas u prolazu niti ne pogledaju u oči, dok sa drugima često zastanem u hodniku kako bi porazgovarali. Pitam se, da li smo ponekad sami svoj najveći neprijatelj? Kada bi naučili uspostavljati kontakte, pričati sa susjedima pa čak i s neznancima, bi li nam to pomoglo da se osjećamo više društveno uključeno i manje usamljeno?


Postavila sam ova pitanja u svojoj Facebook grupi i članovi su se javili s mnogim korisnim savjetima i sugestijama:

 ‘Da, to je točno, ali znaj, čak i ako se iskreno potrudiš stupiti u vezu s drugom osobom, neće svi reagirati pozitivno. Nemoj da te jedno loše iskustvo spriječi da nastaviš pokušavati. Uvijek trebamo iznova pokušavati. To je nešto kao potraga za poslom, prije ili kasnije ćeš ga pronaći ako ga dovoljno jako želiš.’

 ‘Mislim da bi trebali biti više angažirani u udruženjima ili volontirati, bili bi manje usamljeni.’

 ‘Invaliditet ili kronična bolest mogu ozbiljno ograničiti pojedinca. Kulturne studije nam govore da imamo višestruke identitete: na poslu, kod kuće, u crkvi, prilikom volontiranja, itd. Morate razumjeti svoje identitete – svoje interese, talente i vrijednosti. Nakon toga ih krenite ostvarivati i tražite ljude s kojima ste kompatibilni.’

 ‘To ima veze s osobnosti. Moja prijateljica je nevjerojatna, priča sa svima, svugdje. Nikad joj ne padne na pamet da je moguće da će je netko odbiti. I svi uvijek pozitivno reagiraju na nju. Upravo se vratila s kampiranja gdje se družila s 5 mladića iz susjednog šatora. Pokušati ću biti više otvorena poput nje, ali to za mene nije tako jednostavno.’

Nije jednostavno stupiti u kontakt s potpunim neznancima. Ali s vremenom postaje lakše čak i ako ste prirodno introvertirani. Ja sam uspjela promijeniti svoj pristup prema ljudima, iako sam nekad bila veoma sramežljiva. Evo kako sam promijenila svoje introvertno ponašanje u susretljivost:

  • Uspostavljam kontakt oči u oči sa svakom osobom koju susretnem.
  • Pozdravim i nasmiješim se – ne smeta me ako ne reagiraju.
  • Pitam mnoge od njih ‘Kako ste, kako vam ide?’
  • Kad sam u kupovini, pogledam blagajnika u oči, zahvalim mu za pomoć i kažem ‘Želim vam ugodan dan.’

Nakon samo jednog mjeseca, bila sam zapanjena rezultatima. Bilo je to ispunjavajuće iskustvo zbog kojeg sam se osjećala više društveno uključenom. Godine su prošle od tada i danas vodim razgovore sa strancima na autobusnoj stanici, u redovima itd. – bez obzira kamo idem, (uglavnom) ne osjećam da sam sama zato što znam da uvijek postoji mogućnost za ostvarivanje razgovora i uspostavljanje kontakata.

.

Aktivno starenje

Nisu svi sami ljudi usamljeni, kao što ni zajednički život ne donosi uvijek sreću

Iako svi želimo kvalitetan odnos sa što je moguće više ljudi, samački život ne donosi nužno i usamljenost, niti zajednički život nužno donosi sreću. umjesto toga, moguće je voditi neovisan život i istovremeno izgraditi čvrste veze s osobama s kojima ne dijelimo kućanstvo.

Objavljeno

|

Ljudi brkaju pojmove samoća i usamljenost, piše Walker Thornton na portalu Senior Planet. U društvu koje brak smatra idealom, oni koji se nikada nisu udavali ili ženili, koji su udovci ili rastavljeni, najčešće su neshvaćeni.

Hoćeš li me i dalje trebati kad mi budu 84 godine?

Usamljenost nije povezana s time jeste li u vezi ili niste i pogrešno je misliti da su brak ili kohabitacija rješenje tog problema. Pitajte bilo koga tko je ikada bio u nesretnom braku ili u braku u kojem nije bilo komunikacije. Eric Klinenberg, autor knjige ‘Biti sam’ koja govori upravo o samoći i usamljenosti, kaže da sve više ljudi svjesno izabire samački život. “Ljudi koji žive sami doista jesu ponekad usamljeni. No ponekad su usamljeni i ljudi koji su u braku”, kaže Klinenberg.


Mladi ljudi često namjerno odabiru samački život. U SAD-u u dobnoj skupini mlađoj od 65 godina, čak 15 milijuna ljudi namjerno žive sami te tako dokazuju da stara teza o tome da je samački život nužno i nesretan, više ne drži vodu. Mladi ljudi koji žive sami, jednako su zadovoljni i zdravi kao i oni koji žive s nekim.

No što je s 11 milijuna starijih osoba koje vode samački život? Prema podacima znanstvenih studija, njima samoća ipak malo teže pada. Kako starimo, sve više brinemo o tome kako bi bilo (ili kako će biti) živjeti sam. Tko će nam pomoći ako budemo bolesni? Što ako se budemo osjećali usamljeno i izolirano? Brinemo o održavanju društvenih veza ako postanemo nepokretni. Oni među nama koji su odlučili da se nakon rastave ili smrti partnera neće više ženiti, možda sad preispituju svoju odluku. Trebaju li starije osobe ponovno porazmisliti o svojem statusu? Je li došlo vrijeme da ponovno nađemo partnera?

U nastojanju da nekako brojkom označe osjećaj usamljenosti – odnosno, osjećaj nemanja smislenog kontakta s drugim ljudima što izaziva bolan stres – gerijatrijski specijalisti Sveučilišta Kalifornija pitali su 1.604 starije osobe koliko se često osjećaju usamljenima, izoliranima ili izostavljenima. 62 posto ispitanih koji su rekli da se osjećaju usamljeno, bili su u braku. Možda je ono što nam pod stare dane doista treba proširena mreža društvenih kontakata i osmišljeno provođenje vremena – a ne novi muž ili žena.

Riječ ili dvije s prijateljima

Svi mi težimo kvalitetnim odnosima i vezama s drugim ljudima. Možda je upravo to razlog što se sve veći broj starijih osoba okreće internetskim stranicama za pronalazak partnera. No postoje i drugi načini da proširite svoj krug prijatelja i poznanika. Jedan od odličnih načina je Facebook preko kojega se možete družiti s prijateljima, izmjenjivati informacije, slike i videa pa čak igrati i razne igre. Online prijatelji donekle mogu biti zamjena za prave prijatelja.

Iako svi želimo kvalitetan odnos sa što je moguće više ljudi, samački život ne donosi nužno i usamljenost, niti zajednički život nužno donosi sreću. umjesto toga, moguće je voditi neovisan život i istovremeno izgraditi čvrste veze s osobama s kojima ne dijelimo kućanstvo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP