Prati nas

Aktivno starenje

Kako se nositi s usamljenošću

Samoća i usamljenost nisu jedno te isto, to je poznato. Samoću odabiremo, a usamljenost nam se događa. No jesmo li i za usamljenost ponekad sami krivi? Možemo li promijeniti svoje ponašanje i postati društveniji iako smo možda po prirodi introvertirani?

Silvija Novak

Objavljeno

|

Usamljena sam
foto: Pixabay

Starije generacije se suočavaju s mnogim izazovima. Moraju se nositi s financijskim poteškoćama, imaju probleme s pronalaženjem posla, vožnjom i snalaženjem, a moraju se i boriti s kroničnim bolestima. Povrh svega toga, jako veliki broj starijih ljudi pati od osjećaja usamljenosti. No kad je o usamljenosti i samoći riječ, imamo li veću mogućnost kontrole nad osjećajem izoliranosti nego što bi si htjeli priznati? Time se pozabavila Carol Marak, urednica na portalu Senior.com.

“U Facebook zajednici starijih samotnjaka bez bračnih partnera i djece, čiji sam član, neki od članova tvrde da su vrlo usamljeni, dok neki drugi tvrde da se unatoč samoći rijetko osjećaju usamljeno. Iz mog iskustva, a živim u visokoj zgradi sa mnogim susjedima u blizini, primjećujem da postoji manji broj ljudi koji vas u prolazu niti ne pogledaju u oči, dok sa drugima često zastanem u hodniku kako bi porazgovarali. Pitam se, da li smo ponekad sami svoj najveći neprijatelj? Kada bi naučili uspostavljati kontakte, pričati sa susjedima pa čak i s neznancima, bi li nam to pomoglo da se osjećamo više društveno uključeno i manje usamljeno?


Postavila sam ova pitanja u svojoj Facebook grupi i članovi su se javili s mnogim korisnim savjetima i sugestijama:

 ‘Da, to je točno, ali znaj, čak i ako se iskreno potrudiš stupiti u vezu s drugom osobom, neće svi reagirati pozitivno. Nemoj da te jedno loše iskustvo spriječi da nastaviš pokušavati. Uvijek trebamo iznova pokušavati. To je nešto kao potraga za poslom, prije ili kasnije ćeš ga pronaći ako ga dovoljno jako želiš.’

 ‘Mislim da bi trebali biti više angažirani u udruženjima ili volontirati, bili bi manje usamljeni.’

 ‘Invaliditet ili kronična bolest mogu ozbiljno ograničiti pojedinca. Kulturne studije nam govore da imamo višestruke identitete: na poslu, kod kuće, u crkvi, prilikom volontiranja, itd. Morate razumjeti svoje identitete – svoje interese, talente i vrijednosti. Nakon toga ih krenite ostvarivati i tražite ljude s kojima ste kompatibilni.’

 ‘To ima veze s osobnosti. Moja prijateljica je nevjerojatna, priča sa svima, svugdje. Nikad joj ne padne na pamet da je moguće da će je netko odbiti. I svi uvijek pozitivno reagiraju na nju. Upravo se vratila s kampiranja gdje se družila s 5 mladića iz susjednog šatora. Pokušati ću biti više otvorena poput nje, ali to za mene nije tako jednostavno.’

Nije jednostavno stupiti u kontakt s potpunim neznancima. Ali s vremenom postaje lakše čak i ako ste prirodno introvertirani. Ja sam uspjela promijeniti svoj pristup prema ljudima, iako sam nekad bila veoma sramežljiva. Evo kako sam promijenila svoje introvertno ponašanje u susretljivost:

  • Uspostavljam kontakt oči u oči sa svakom osobom koju susretnem.
  • Pozdravim i nasmiješim se – ne smeta me ako ne reagiraju.
  • Pitam mnoge od njih ‘Kako ste, kako vam ide?’
  • Kad sam u kupovini, pogledam blagajnika u oči, zahvalim mu za pomoć i kažem ‘Želim vam ugodan dan.’

Nakon samo jednog mjeseca, bila sam zapanjena rezultatima. Bilo je to ispunjavajuće iskustvo zbog kojeg sam se osjećala više društveno uključenom. Godine su prošle od tada i danas vodim razgovore sa strancima na autobusnoj stanici, u redovima itd. – bez obzira kamo idem, (uglavnom) ne osjećam da sam sama zato što znam da uvijek postoji mogućnost za ostvarivanje razgovora i uspostavljanje kontakata.

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP