Prati nas

Aktivno starenje

Kako se nositi s usamljenošću

Samoća i usamljenost nisu jedno te isto, to je poznato. Samoću odabiremo, a usamljenost nam se događa. No jesmo li i za usamljenost ponekad sami krivi? Možemo li promijeniti svoje ponašanje i postati društveniji iako smo možda po prirodi introvertirani?

Objavljeno

|

Usamljena sam
foto: Pixabay

Starije generacije se suočavaju s mnogim izazovima. Moraju se nositi s financijskim poteškoćama, imaju probleme s pronalaženjem posla, vožnjom i snalaženjem, a moraju se i boriti s kroničnim bolestima. Povrh svega toga, jako veliki broj starijih ljudi pati od osjećaja usamljenosti. No kad je o usamljenosti i samoći riječ, imamo li veću mogućnost kontrole nad osjećajem izoliranosti nego što bi si htjeli priznati? Time se pozabavila Carol Marak, urednica na portalu Senior.com.

“U Facebook zajednici starijih samotnjaka bez bračnih partnera i djece, čiji sam član, neki od članova tvrde da su vrlo usamljeni, dok neki drugi tvrde da se unatoč samoći rijetko osjećaju usamljeno. Iz mog iskustva, a živim u visokoj zgradi sa mnogim susjedima u blizini, primjećujem da postoji manji broj ljudi koji vas u prolazu niti ne pogledaju u oči, dok sa drugima često zastanem u hodniku kako bi porazgovarali. Pitam se, da li smo ponekad sami svoj najveći neprijatelj? Kada bi naučili uspostavljati kontakte, pričati sa susjedima pa čak i s neznancima, bi li nam to pomoglo da se osjećamo više društveno uključeno i manje usamljeno?


Postavila sam ova pitanja u svojoj Facebook grupi i članovi su se javili s mnogim korisnim savjetima i sugestijama:

 ‘Da, to je točno, ali znaj, čak i ako se iskreno potrudiš stupiti u vezu s drugom osobom, neće svi reagirati pozitivno. Nemoj da te jedno loše iskustvo spriječi da nastaviš pokušavati. Uvijek trebamo iznova pokušavati. To je nešto kao potraga za poslom, prije ili kasnije ćeš ga pronaći ako ga dovoljno jako želiš.’

 ‘Mislim da bi trebali biti više angažirani u udruženjima ili volontirati, bili bi manje usamljeni.’

 ‘Invaliditet ili kronična bolest mogu ozbiljno ograničiti pojedinca. Kulturne studije nam govore da imamo višestruke identitete: na poslu, kod kuće, u crkvi, prilikom volontiranja, itd. Morate razumjeti svoje identitete – svoje interese, talente i vrijednosti. Nakon toga ih krenite ostvarivati i tražite ljude s kojima ste kompatibilni.’

 ‘To ima veze s osobnosti. Moja prijateljica je nevjerojatna, priča sa svima, svugdje. Nikad joj ne padne na pamet da je moguće da će je netko odbiti. I svi uvijek pozitivno reagiraju na nju. Upravo se vratila s kampiranja gdje se družila s 5 mladića iz susjednog šatora. Pokušati ću biti više otvorena poput nje, ali to za mene nije tako jednostavno.’

Nije jednostavno stupiti u kontakt s potpunim neznancima. Ali s vremenom postaje lakše čak i ako ste prirodno introvertirani. Ja sam uspjela promijeniti svoj pristup prema ljudima, iako sam nekad bila veoma sramežljiva. Evo kako sam promijenila svoje introvertno ponašanje u susretljivost:

  • Uspostavljam kontakt oči u oči sa svakom osobom koju susretnem.
  • Pozdravim i nasmiješim se – ne smeta me ako ne reagiraju.
  • Pitam mnoge od njih ‘Kako ste, kako vam ide?’
  • Kad sam u kupovini, pogledam blagajnika u oči, zahvalim mu za pomoć i kažem ‘Želim vam ugodan dan.’

Nakon samo jednog mjeseca, bila sam zapanjena rezultatima. Bilo je to ispunjavajuće iskustvo zbog kojeg sam se osjećala više društveno uključenom. Godine su prošle od tada i danas vodim razgovore sa strancima na autobusnoj stanici, u redovima itd. – bez obzira kamo idem, (uglavnom) ne osjećam da sam sama zato što znam da uvijek postoji mogućnost za ostvarivanje razgovora i uspostavljanje kontakata.

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP