Prati nas

Aktivno starenje

Kako se nositi s usamljenošću

Samoća i usamljenost nisu jedno te isto, to je poznato. Samoću odabiremo, a usamljenost nam se događa. No jesmo li i za usamljenost ponekad sami krivi? Možemo li promijeniti svoje ponašanje i postati društveniji iako smo možda po prirodi introvertirani?

Silvija Novak

Objavljeno

|

Usamljena sam
foto: Pixabay

Starije generacije se suočavaju s mnogim izazovima. Moraju se nositi s financijskim poteškoćama, imaju probleme s pronalaženjem posla, vožnjom i snalaženjem, a moraju se i boriti s kroničnim bolestima. Povrh svega toga, jako veliki broj starijih ljudi pati od osjećaja usamljenosti. No kad je o usamljenosti i samoći riječ, imamo li veću mogućnost kontrole nad osjećajem izoliranosti nego što bi si htjeli priznati? Time se pozabavila Carol Marak, urednica na portalu Senior.com.

“U Facebook zajednici starijih samotnjaka bez bračnih partnera i djece, čiji sam član, neki od članova tvrde da su vrlo usamljeni, dok neki drugi tvrde da se unatoč samoći rijetko osjećaju usamljeno. Iz mog iskustva, a živim u visokoj zgradi sa mnogim susjedima u blizini, primjećujem da postoji manji broj ljudi koji vas u prolazu niti ne pogledaju u oči, dok sa drugima često zastanem u hodniku kako bi porazgovarali. Pitam se, da li smo ponekad sami svoj najveći neprijatelj? Kada bi naučili uspostavljati kontakte, pričati sa susjedima pa čak i s neznancima, bi li nam to pomoglo da se osjećamo više društveno uključeno i manje usamljeno?


Postavila sam ova pitanja u svojoj Facebook grupi i članovi su se javili s mnogim korisnim savjetima i sugestijama:

 ‘Da, to je točno, ali znaj, čak i ako se iskreno potrudiš stupiti u vezu s drugom osobom, neće svi reagirati pozitivno. Nemoj da te jedno loše iskustvo spriječi da nastaviš pokušavati. Uvijek trebamo iznova pokušavati. To je nešto kao potraga za poslom, prije ili kasnije ćeš ga pronaći ako ga dovoljno jako želiš.’

 ‘Mislim da bi trebali biti više angažirani u udruženjima ili volontirati, bili bi manje usamljeni.’

 ‘Invaliditet ili kronična bolest mogu ozbiljno ograničiti pojedinca. Kulturne studije nam govore da imamo višestruke identitete: na poslu, kod kuće, u crkvi, prilikom volontiranja, itd. Morate razumjeti svoje identitete – svoje interese, talente i vrijednosti. Nakon toga ih krenite ostvarivati i tražite ljude s kojima ste kompatibilni.’

 ‘To ima veze s osobnosti. Moja prijateljica je nevjerojatna, priča sa svima, svugdje. Nikad joj ne padne na pamet da je moguće da će je netko odbiti. I svi uvijek pozitivno reagiraju na nju. Upravo se vratila s kampiranja gdje se družila s 5 mladića iz susjednog šatora. Pokušati ću biti više otvorena poput nje, ali to za mene nije tako jednostavno.’

Nije jednostavno stupiti u kontakt s potpunim neznancima. Ali s vremenom postaje lakše čak i ako ste prirodno introvertirani. Ja sam uspjela promijeniti svoj pristup prema ljudima, iako sam nekad bila veoma sramežljiva. Evo kako sam promijenila svoje introvertno ponašanje u susretljivost:

  • Uspostavljam kontakt oči u oči sa svakom osobom koju susretnem.
  • Pozdravim i nasmiješim se – ne smeta me ako ne reagiraju.
  • Pitam mnoge od njih ‘Kako ste, kako vam ide?’
  • Kad sam u kupovini, pogledam blagajnika u oči, zahvalim mu za pomoć i kažem ‘Želim vam ugodan dan.’

Nakon samo jednog mjeseca, bila sam zapanjena rezultatima. Bilo je to ispunjavajuće iskustvo zbog kojeg sam se osjećala više društveno uključenom. Godine su prošle od tada i danas vodim razgovore sa strancima na autobusnoj stanici, u redovima itd. – bez obzira kamo idem, (uglavnom) ne osjećam da sam sama zato što znam da uvijek postoji mogućnost za ostvarivanje razgovora i uspostavljanje kontakata.

.

Aktivno starenje

Upoznajte Sheilu Kiss i pokušajte pogoditi koliko joj je godina

Godine zdravog života i brige za tijelo ovoj su se Britanki itekako isplatile. Naime, Sheila Kiss ima 62 godine, izgleda fantastično i muku muči kako otjerati od sebe sve mlađahne kavalire.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sheila Kiss je Britanka, trenutno nastanjena na Baliju. Voli aktivan život, redovito vježba i pazi što jede, no to sve skupa nije ono najzanimljivije u vezi Sheile. Najneobičniji podatak u vezi gospođe Kiss je nejzina dob. Naime, 62 su joj godine.

Dakako, mnogi joj kažu da izgleda i do 20 godina mlađe, što joj svakako godi čuti. No zbog toga, kako priznaje, ima i problema.


“Moram stalno podsjećati mlađahne muškarce da sam dovoljno stara da im budem majka”, kaže Kiss i otkriva da joj se na Instagram profil redovito javljaju i upola mlađi kavaliri.

Kiss je u mladosti bila manekenka i fitness trenerica, a desetljeća brige za vlastito tijelo, sada se itekako vide. No, gotovo opsjednuta teretanom postala je tek u četrdesetim godinama, nakon što je rodila dvoje djece, te je tada počela vježbati gotovo svakodnevno, a tu je naviku zadržala sve do sada.

S obzirom da je pojačala vježbanje, može jesti što god poželi, a upravo to – uživanje u životu – smatra i glavnim sastojkom dobrog izgleda.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP